I Kr-262/1993-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kr 262/1993-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Mikor Milivoja kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana, Potrebica Ante, Primorac Vladimira i Drakulić Milene kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin-Almer Rajke kao zapisničara u krivičnom predmetu protiv os. T.J. zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZRH (sada čl. 161. st. 2. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH) odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno ublažavanje kazne, dostavljenom s prijedlogom Okružnog suda u Karlovcu od 1. listopada 1993. godine, broj K-32/92-31 (Kv-75/93) u sjednci održanoj 10. studenog 1993. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se zahtjev os. T.J. za izvanredno ublažavanje kazne.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Karlovcu od 4. studenog 1992. godine, broj K-32/92-17, T.J. oglašen je krivim zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2 u vezi čl. 163. st. 1. KZRH (sada čl. 161. st. 2. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

Presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. ožujka 1993. godine, broj Kž-1260/92-3, preinačena je prvostepena presuda u odluci o kazni na način da je T.J., zbog krivičnog djela iz čl. 168. st. 2. u vezi čl. 163. st. 1. KZRH (sada čl. 161. st. 2. u vezi čl. 156. st. 1. KZRH) osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

Nakon pravomoćnosti presude, osuđenik T.J. podnio je zahtjev za izvanredno ublažavanje kazne, u kojem kao nove okolnosti ističe da mu je supruga gravidna, da je on ponovno mobiliziran u Hrvatskoj vojsci, za koje okolnosti smatra da bi očito dovele do blaže osude da je sud za njih znao u vrijeme izricanja presude.

Dostavljajući ovom Vrhovnom sudu spis sa prijedlogom, zamjenik okružnog državnog odvjetnika iz K. predložio je da se zahtjev prihvati, dok su Okružni sud u karlovcu i zamjenik državnog odvjetnika Hrvatske predložili da se zahtjev osuđenika T.J. odbije.

Zahtjev nije osnovan.

Bez obzira na okolnosti koje ističe osuđenik T.J. u zahtjevu za izvanredno ublažavanje kazne, ne postoji zakonska mogućnost da se osuđeniku kazna ublaži jer je isti osuđen na minimalnu kaznu zatvora koja se može izreći po zakonu.

Kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za izvanredno ublažavanje kazne u smislu čl. 412. ZKP (sada čl. 399. ZKP), to je zahtjev trebalo odibiti i na temelju čl. 401. st. 6. ZKP (ranije čl. 414. st. 6. ZKP) odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 10. studenog 1993. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Mikor Milivoj, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)