P-8537/2009-1 · Općinski sud u Splitu

P1-8537/09

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sv. Križ Dračevac

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Sanji Čule Poljak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. J. iz S., O.: …., zastupana po punomoćniku M. V., odvjetniku u S., protiv tuženika HUO M. , O.: …., zastupanoga po punomoćnicima Z. P. i M. D., odvjetnicima u S., uz sudjelovanje D.D. «C.» B., kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 18. srpnja 2014. godine u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tuženika L. T., odvjetnika u S., dana 29. kolovoza 2014. godine,

p r e s u d i o j e :

I - Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužiteljici iznos od 27.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos od 26.000,00 kuna teku od 8. rujna 2009. godine do isplate, a na iznos od 1.000,00 kuna teku od 29. kolovoza 2014. godine do isplate, i sve po stopi od 14% godišnje do 30. lipnja 2011. godine, a od 1. srpnja 2011. godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena.

Za više zatraženo u visini od 219.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. rujna 2009. godine do isplate, kao i za više zatražene zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.000,00 kuna teku od 8. 9. 2009. godine do 29. kolovoza 2014. godine, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II - Dužan je tuženik za razdoblje od 30. siječnja 2010. godine do 1. svibnja 2010. godine na ime tuđe pomoći i njege isplatiti tužiteljici iznos od 6.000,00 kuna (2.000,00 mjesečno) sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. kolovoza 2014. godine do isplate po stopi od 12% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena. Za više zatraženo u visini od 2.000,00 kuna mjesečno počev od 8. 9. 2009. godine do 30. siječnja 2010. godine i od 1. svibnja 2010. godine pa ubuduće, svakog 1, a najkasnije 15 u mjesecu, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 08.09.2009. godine pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5% poena, s time što je dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom s kamatom računajući po dospijeću svakog pojedinog obroka pa do isplate kao i za više zatražene zakonske zatezne kamate koje na iznos od 6.000,00 kuna teku od 8. 9. 2009. godine do 29. 8. 2014. godine, tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan. .

III - Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Dužan je tuženik ubuduće, počev od 08.09.2009. godine pa unaprijed, svakog 16. u mjesecu isplaćivati tužiteljici iznos od 2.998,00 kuna po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za 5% poena, s time što je dospjele obroke do pravomoćnosti ove presude dužan isplatiti odjednom s kamatom računajući po dospijeću svakog pojedinog obroka pa do isplate."

r i j e š i o j e:

I - Oslobađa se tužiteljica od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

II - Određuje se da svaka stranka snosi svoje troškova.

Obrazloženje

Dana 8. rujna 2009. godine tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 245.000,00 kuna (od toga 235.000,00 kuna na ime neimovinske štete, iznos od 10.000,00 kuna na ime imovinske štete i to 3.000,00 kuna na ime troškova liječenja, a 7.000,00 kuna na ime zamjene krune nosača zuba), iznosa od 2.000,00 kuna mjesečno na ime tuđe pomoći i njege počev od 8. 9. 2009. g pa unaprijed svakog 1., a najkasnije 15 u mjesecu i iznosa od 2.998,00 kuna mjesečno na ime izgubljene zarade počev od 8. 9. 2009. g. pa unaprijed svakog 16 u mjesecu.

Kako proizlazi iz tužbe, tužbeni zahtjev se činjenično temelji na tome da je tužiteljica dana 15.

5. 2008. g. u prometnoj nezgodi kao suvozačica na motociklu marke … reg. oznake i broja ….. zadobila ozljede, da je u svezi navedene nezgode i ozljeda dana 8. 12. 2008. g. sa C. o. d.d. , F.a S. sklopila nagodbu u iznosu od 192.000,00 kuna, da u vrijeme zaključenja sudske nagodbe tužiteljici nisu bile poznate sve posljedice povreda koje je zadobila u prometnoj nezgodi niti je liječenje tužiteljice bilo završeno i da se zdravstveno stanje tužiteljice nakon zaključenja nagodbe naglo pogoršalo. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao pasivnu legitimaciju, ali se usprotivio osnovi i visini tužbenog zahtjeva u bitnom navodeći da je tužiteljica namirena nagodbom koju je zaključila dana 8. prosinca 2008. g.

U dokaznom postupku izveden je dokaz uvidom u nagodbu "S. 8. prosinca 2008. g.", medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu, saslušanjem tužiteljice, vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. M. E.u, dr. M. T. i dr. M. V.-B., uvidom u dopis DZS, E. list i S. o završnom ispitu tužiteljice, P., uvjerenje i dopise HZZ, nalaz i mišljenje vještaka u odgovornosti-s pogledom u mirnom postupku, rješenje H. P. služba S. od 20. 9. 2013. g, podatke o prosječnoj mjesečno isplaćenoj neto i bruto plaći prema stupnju stručne spreme i djelatnostima u 2011. g, te uvidom u spis HZMO broj 260807.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske i neimovinske štete. U ovom postupku tužiteljica traži naknadu nematerijalne i materijalne štete koju trpi jer je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja nakon sklapanja izvansudske nagodbe od 8. 12. 2008. godine.

Naime, izvansudskom nagodbom o naknadi štete obuhvaćena je samo odšteta one posljedice koje su strankama bile poznate i predvidljive u vrijeme sklapanja nagodbe. Kako tužiteljica u konkretnom slučaju tvrdi da je nakon zaključenja nagodbe došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja ( da se ne može kretati bez ortopedskih pomagala, da je ovisna o pomoći drugih osoba, da osjeća tegobe u području abdomena, da ima probleme s opstipacijom i mokrenjem… i dr. ) u ovom postupku potrebno je utvrditi je li tužiteljica ima pravo na naknadu štete zbog tog pogoršanja zdravstvenog stanja, tj. je li kod tužiteljice nakon zaključenja nagodbe došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja koje nije bilo poznato i predvidljivo u trenutku zaključenja nagodbe od 8. prosinca 2008. godine jer je istoj izvansudskom nagodbom određena visina naknade i isplaćena joj je naknada štete za posljedice koje su bile poznate i koje su bile predvidljive u vrijeme sklapanja nagodbe.

Na navedene okolnosti izveden je dokaz vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. M. E., dr. M. T. i dr. M. V. B..

Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. M. E. proizlazi da je tužiteljica kao posljedicu prometne nezgode zadobila djelomično odnosno potpuno iščašenje lijevog sakroilijahalnog zgloba na zdjelici, da je operirana u S., i da je prema dokumentaciji učinjeno tzv. nekrvavo namještanje spomenutog zgloba, s tim da je kod otpusta stanje glasilo: "umjereni pomak zglobnih tijela jednog od drugog". U isto vrijeme da je bolesnica imala i prijelom desnog fibularnog maleola koja ozljeda je zbrinuta operacijski, namješteni su ulomci i upotrijebljen je fiksacijski metalni materijal. U momentu nagodbe od 8.12.2008. da se znalo da je položaj lijevog sakroilijahalnog zgloba djelomično pomaknut, ali se nije znalo je li prijelom sasvim zarastao odnos kad će sasvim zarasti. Da se u trenutku zaključenja nagodbe znalo da su ulomci postavljeni u dobar položaj i čekalo se zarastanje. Da je tužiteljica u siječnju 2010. operirana u Z. (na lijevom sakroilijahalnom zglobu i na lijevom gležnju). Da je na sakroilijahalnom zglobu učinjen operacijski zahvat u smislu ukočenja odnosno artrodeze spomenutog sakroilijahalnog zgloba umetanjem metalnog vijka s namjerom da se potpuno otkloni pokretljivost između zglobnih tijela spomenutog zloga kako bi se smanjili bolovi. Što se tiče drugog operacijskog zahvata zahvata na gležnju desnog stopala, da je tada bilo vidljivo da prijelom nije zarastao unatoč tome što je prošlo više od godinu i pol dana od operacije i stanje je opisano kao pseudoartroza, što znači stvaranje lažnog zgloba između koštanih ulomaka, dakle postojao je koštani defekt, a operacijski zahvat je rađen s namjerom da se potakne zaraštavanje u smislu ubacivanja kosti i postavljanja nove fiksacije.

U odnosu na predmet spora i to kako su navedeni operacijski zahvati imali djelovanje odnosno utjecaj na stanje bolesnice, odnosno jesu li djelovali na način da je došlo do pogoršanja odnosno do povećanja invaliditeta, te ako jesu, je li to u momentu nagodbe bilo predvidivo odnosno je li se to tada moglo znati, iz nalaza i mišljenja navedenog vještaka proizlazi kako je stanje sakroilijahalnog zgloba u trenutku operacije bilo jednako kao i u momentu nagodbe, što znači da je lijevi sakroilijahalni zglob bio subluksiran i da je izvor tegoba koje će trajati, i da je bolesnica za to dobila određeni invaliditet. Da je novi operacijski zahvat na navedenom zglobu rađen s namjerom da to bolesnicu manje boli, i on nije razloga za veći invaliditet. U odnosu na operaciju na desnom gležnju, stalni sudski vještak je naveo kako se u trenutku zaključenja nagodbe znalo da je gležanj operiran, ali se nije znalo niti se moglo znati da prijelom neće zarasti i da će se stvoriti lažni zglob te da će biti potrebno pristupiti novom operacijskom zahvatu da se potpomogne zaraštavanje,. Da je spomenuti zahvat doveo do zaraštavanja ali nije doveo do povrede prava osobnosti, a zbog istog tužiteljica je trpjela jake bolove 4-6 sati, bolove srednje jakosti još 2 tjedna, te bolove slabije jakosti još 4 tjedna. Tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna nakon otpusta iz bolnice mjesec dana 3 puta 2 sata dnevno te još 2 mjeseca 3 puta 1 sat dnevno.

Iz nalaz i mišljenja stalne sudske vještakinje M. T. proizlazi da je kod tužiteljice nakon zaključenja nagodbe od 8. 12. 2008. g. došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja koje nije bilo poznato i predvidljivo u trenutku zaključenja nagodbe i to na način da je zaostala srednje teška kronična lezija nervusa ishijaligusa lijevo i nervusa peroneusa desno zbog čega je došlo do povrede prava osobnosti 15% i naruženja s neurološke strane blažeg stupnja. Nadalje stalna sudska vještakinja je pojasnila da će navedeno značajno umanjiti životne aktivnosti tužiteljica, a što se tiče boli da se isti uklapaju u nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. M. E.a.

Punomoćnik tuženika i umještač na strani tuženika nisu imali primjedbu na nalaz i mišljenja vještaka M. E. i M. T., dok je pun. tužiteljice imao primjedbu na nalaz i mišljenja stalnog sudskog vještaka M. E.. . Neslaganja punomoćnika tužiteljice su se svela na to da vještak nije davao decidirane odgovore i da nije dao odgovor na pitanje punomoćnika tužiteljice. Punomoćnik tužiteljice nije predložio da se izvede dokaz dopunskim vještačenjem po istom vještaku niti je predložio novo vještačnje po vještaku ortopedu te sud nalaz i mišljenje vještaka dr. M. E., a kojeg pun. tužiteljice ničim nije doveo u pitanje, prihvaća kao stručno utemeljeno, objektivno i u skladu s ostalim dokazima izvedenim u postupku. Sudski vještak nalaz i mišljenje sudu je dao nakon pregleda medicinske dokumentacije i tužiteljice, isti je odgovorio na pitanja punomoćnika stranaka i suda, te sud nema razloga sumnjati u stručnu utemeljenost i vjerodostojnost ovog dokaza već, između ostalog, temeljem rezultata vještačenja može izvoditi zaključke o odlučnim činjenicama. Dakle, po ocjeni ovog suda nalazi i mišljenja vještaka su dana stručno te su logično i iskustveno provjerljivi pa im se priklanja vjera u cijelosti.

Tijekom postupka utvrđene su slijedeće činjenice:

- da je tužiteljica kao suvozačica na motociklu stradala u prometnoj nezgodi dana 15. 5. 2008. godine,

- da je u toj nezgodi tužiteljica zadobila tjelesne ozljede te je na temelju izvansudske nagodbe zaključene 8. 12. 2008. g. tužiteljici isplaćena naknade štete u visini od 192.000,00 kuna,

- da je nakon zaključenja nagodbe kod tužiteljice došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja,

- da je tužiteljica zbog pogoršanja zdravstvenog stanja nakon zaključenja nagodbe od 8. 12. 2008. g. imala povredu prava osobnosti 15%, naruženje blagog stupnja, trpjela je jake bolove 4-6 sati, bolove srednje jakosti još 2 tjedna, te bolove slabije jakosti još 4 tjedna, a tuđa pomoć i njega joj je bila potrebna 3 puta 2 sata dnevno jedan mjesec te još 2 mjeseca 3 puta 1 sat dnevno.

Dakle, uzimajući u obzir utvrđene okolnosti danog slučaja, vodeći računa o vrsti ozljede, jačini i trajanju tim povredama izazvanih fizičkih boli, naruženju, ali i činjenicu da povredu prava osobnosti zbog zakonskog određenja iz čl.19.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("NN" broj 35/05, 41/08 i 125/11, dalje ZOO) predstavlja ukupnost tjelesnog i duševnog zdravlja, te cijeneći značaj i težinu ukupnih posljedica na tužiteljičino zdravlje u tjelesnoj i duševnoj sferi, imajući u vidu liječenje, kontrolne preglede, po stavu ovog suda stupanj povrede toga prava u smislu citirane odredbe iz čl.1100 ZOO je takav da opravdava dosuđivanje pravične novčane naknade u iznosu od 26.000,00 kuna dok je za više zatraženo u visini od 109.000,00 kuna na ime nematerijalne štete tužbeni zahtjev odbijena kao neosnovan. Čl.1103 ZOO/05 propisano je da obveza pravične novčane nakade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako šteta nije nastala nakon toga. Stoga je na dosuđeni iznos sukladno čl.29.st.1 i 2.ZOO dosuđena zatezna kamata od dana podnošenja tužbe odnosno od dana 8. rujna 2009. godine, kako je to tužiteljica zatražila tužbenim zahtjevom.

U odnosnu na tuđu pomoć i njegu treba kazati slijedeće: Visine naknade za korištenje tuđe pomoći se utvrđuje prema cijeni u vrijeme kada je takva pomoć pružena, jer je u pitanju naknada onoga što je potraženo ili je trebalo biti potraženo. Međutim, kako tužiteljica na okolnost visine za ovaj vid štete nije pružila nikakav dokaz, ipak ovaj sud zaključuje, a na temelju podataka iz spisa da joj ista pripada u smislu odredbe čl.1095 st. 1 ZOO. Imajući u vidu cijenu pružanja pomoći i njege nestručne osobe u visini od 20,00 kuna po satu, koju ovaj sud smatra dostatnom, određujući je po slobodnoj ocjeni, pri tome uvažavajući recentnu sudsku praksu tužiteljici je s ove osnove dosuđeno iznos od 7.380,00 kuna (6x31+3x61=369x20) sa zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate budući je šteta danom presuđenja dobila svoj novčani izraz. Za napomenuti je kako je uvidom u dopis CZSS utvrđeno da tužiteljica ostvaruje pravo na tuđu pomoć i njegu u punom iznosu u visini od 500,00 kuna, međutim kako je to pravo ostvarila rješenjem broj UP/I-551-06/10-04/871 od 23. 12. 2012. g., a tuđa njega i pomoć prema nalazu i mišljenju vještaka joj je bila potreban u trajanju 3 mjeseca nakon otpusta iz bolnice tj. nakon 29. 1. 2010. g,. to je sud prihvatio tužbeni zahtjeva za naknadu tuđe pomoći i njege u trajanju od 3 mjeseca u vremenu od 30. siječnja 2010. g. do 1. svibnja 2010. g. i to 6 sati dnevno 1 mjesec i 3 sata dnevno 2 mjeseca.

Međutim tužiteljica je na ime tuđe pomoći i njege zatražila iznos od 2.000,00 kuna mjesečno,

a sud je utvrdio kako tužiteljici za 3 mjeseca pripada pravo na naknadu tuđe pomoći i njege u visini od ukupno 7.380,00 kuna, a kako sud ne može dosuditi više od zatraženog (3 x2000,00 kn = 6000,00 kuna) to je sud tužiteljici dosudio na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od 30. 1. 2010. do 1. svibnja 2010. g. iznos u visini od 6.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. 8. 2014. g. do isplate, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u točki II izreke.

Glede troškova krune nosača zuba (7.000,00 kuna), treba reći da tužiteljica nije ničim dokazala da joj je takva šteta nastala, a posebno ne u iznosu od 7.000,00 kuna pa je u pogledu tog iznosa tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.

Glede naknade štete zbog troškova liječenja i prijevoza radi liječenja treba reći da je iz nalaza i mišljenja vještaka i liječničke dokumentacije proizlazi kako je tužiteljica imala operaciju u Z. i da je nakon toga odlazila na liječničke kontrole. S obzirom na to da tužiteljica nije dostavila nikakve dokaze na okolnost visine štete zbog troškova liječenja i troškova prijevoza radi liječenja ovaj sud temeljem čl.1085.ZOO-a u vezi s čl.223.Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14,dalje: ZPP) iz ove osnove dosuđuje tužiteljici iznos od 1.000,00 kuna, dok je za više traženi iznos od 2.000,00 kuna s kamatama odbijen tužbeni zahtjev. Na dosuđeni iznos od 1.000,00 kuna su temeljem čl.29.ZOO-a dosuđene i zatezne kamate od presuđenja pa do isplate budući je tuženik u zakašnjenju u svakom slučaju od dana presuđenja.

Dakle, imajući u vidu da je kod tužiteljice nakon sklapanja nagodbe došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na ono koje je utvrđeno ranije (nagodba od 8. 12. 2010.g.) ovaj sud nalazi da je primjerena naknada tužiteljici u visini ukupno 33.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, slijedom čega je riječno kao u izreci pod točkom I i II izreke.

Ovo iz razloga što je izvansudskom nagodbom o naknadi štete koju tužiteljica trpi zbog tjelesne povrede obuhvaćena samo naknada one štete posljedice koje su strankama bile poznate i predvidive u vrijeme sklapanja nagodbe. Stoga ako je nakon sklapanja nagodbe došlo do nepredviđenog pogoršanja zdravstvenog stanja tužiteljice ona može zahtijevati naknadu štete proistekle zbog nepredviđenog pogoršanja zdravstvenog stanja. Zbog toga navodi iz nagodbe da oštećena po punomoćniku izjavljuje da će prilikom iznosa iz nagodbe (192.000,00 kn) biti podmireni svi njezini zahtjevi te da nakon toga u svezi s tom nezgodom neće imati nikakvih daljnjih zahtjeva niti od C. o. d.d. niti od bilo koje fizičke ili pravne osobe treba razumjeti tako da tužiteljica ne bi imala pravo na naknadu samo one buduće štete koja je u vrijeme sklapanja nagodbe bila predvidiva. Slijedom navedenog sud je u ovom postupku utvrdio zdravstveni status tužiteljice u vrijeme sklapanja nagodbe kakve su se posljedice u zdravstvenom statusu tužiteljice mogle predvidjeti u budućnosti po redovitom tijeku nastavka liječenja, je li nastavak liječenja imao neredoviti tijek, a ako jest u čemu se sastoji te da li je doveo do nastanka daljnje štete koja nije bila predvidiva kod sklapanja nagodbe.

U odnosu na novčanu rentu u visini od 2.998,00 kuna mjesečno (točka III tužbenog zahtjeva) treba kazati slijedeće : Člankom 1095. st. 2. ZOO je propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvoja i napredovanja uništene ili umanjen, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

Tužiteljica navodi kako nije sposobna raditi i privređivati jer je njezino pogoršano zdravlje dovelo do gubitka radne sposobnosti, a da nije nastupilo pogoršanje zdravlja da je mogla raditi poslove tajnice ili druge slične poslove.

Uvidom u svjedodžbu tužiteljice sud je utvrdio da je ista stekla zvanje administrativni referent. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako je prije nezgode bila zaposlena na Općinskom sudu Splitu kao zapisničar (3 godine i 9 mjeseci ), a prije toga da je radilo kao administrativni referent u V. d.o.o. (2 godine i dva mjeseca) i da nakon prometne nezgode nije bila zaposlena jer se obzirom na zdravstveno stanje ne može niti sagnuti.

Uvidom u radnu knjižicu za tužiteljicu sud je utvrdio kako je ista bila u radnom odnosu prije predmetne prometne nezgode i to od 16.11.1998. g. do 31.8.2000. g, od 15.3.2004. g. do 14.6.2005. g, od 15.6.2005. g. do 14.8.2005. g. i od 8.12.2005. g. do 23.12.2005. g. Iz dopisa HZZ proizlazi kako se tužiteljica prijavljivala u njihovu evidenciju i to od 26.9.2000. g. do 30.11.2000. g. redovito; od 26.6.2001. g. do 14.3.2004. g. redovito ; od 25.8.2005. g. do 7.12.2005. g. redovito i od 19.1.2006. g. i dalje redovito.

Uvidom u rješenje HZMO Područna služba u S. od 20. 9. 2013. g. utvrđeno je da se tužiteljici kod koje je zbog 70% ozljede izvan rada i 30% bolesti nastala profesionalna nesposobnost za rad priznaje, počev od 21. 1. 2013. g. pravo na invalidsku mirovinu od 860,26 kuna mjesečno. Na okolnost uzročne veze između prometne nezgode i radne sposobnosti tužiteljice izveden je dokaz vještačenjem po stalom sudskom vještaku medicine rada M. V. B.. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje proizlazi da se ocjena radne sposobnosti donosi se na temelju stupnja oštećenja funkcije ozlijeđenog dijela tijela, a u odnosu na poslove koje je osoba kojoj se ocjenjuje radna sposobnost obavljala do momenta ozljede. Da kod tužiteljice postoji smanjenje funkcije donjih ekstremiteta u takvom stupnju da zbog toga nije sposobna za sve poslove koji zahtijevaju dugotrajno stajanje, hodanje te dizanje i nošenje tereta, a da je s osnova predmetne nezgode tužiteljica sposobna za obavljanje u prvom redu sedentarnih zanimanja, pa je prema tome sposobna i za administrativne poslove. Također stalna sudska vještakinja je pojasnila da tužiteljica nema kontraindikacija, odnosno zapreke za sjedenje odnosno sve poslove koji se obavljaju sjedeći.

Na nalaz i mišljenje imenovane vještakinje stranke nisu imale primjedbe te i ovaj sud nalaz i mišljenje vještaka drži vjerodostojnim s obzirom da je vještakinja nalaz i mišljenje dala nakon što je pregledala relevantnu dokumentaciju te je vještvo izrađeno prema pravilima struke i valjano argumentirano, a stranke nisu imale primjedbe na isto.

Dakle, obzirom da kod tužiteljice nije nastala nesposobnost za obavljanje poslova za koje se tužiteljica školovala kao i za druga zanimanja osim onih koja zahtijevaju dugotrajno stajanje, hodanje i dizanje tereta, okolnost da se nije mogla zaposliti nije u uzročnoj vezi s štetnim događajem i ozljedom tužiteljice i niti joj daje pravo na naknadu štete za izgubljenu zaradu. Osim toga, za navesti je da iz rješenja HZMO S. služba, O. rješavanja o pravima u drugom stupnju od 31. 10. 2013. g. kojim je odbijena žalba osiguranice S. J. i potvrđeno rješenje HZMO P. služba S. od 20.9. 2013. g da se S. J. zbog profesionalna nesposobnost za rad priznaje, počev od 21. 1. 2013. g. pravo na invalidsku mirovinu, proizlazi "da kod S. J. postoji profesionalna nesposobnost za rad od 21. 1. 2013. g. s kontraindikacijama: teži fizički poslovi, dizanje i nošenje tereta, dugotrajno stajanje i hodanje koji zahtijevaju radovi na visini te poslovi s materijalnom odgovornošću i da ista može obavljati poslove i radne zadatke u okviru stečene stručne spreme, lakše fizičke poslove u nivou, bez vremenske prisile, pretežno sjedeći".

Zbog svega navedeno sud je pozivom na navedenu odredbi odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužiteljica traži mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade i odlučio kao u izreci (točka III izreke) Također za napomenuti je da iako je parnični sud na temelju odredbe čl. 12. stavak 1. ZPP-a vezan ne samo za odluku upravnog tijela u granicama njezin pravomoćnosti nego i za činjenična utvrđenja u toj odluci koja supstanciraju sadržaj izreke te odluke, u konkretnom slučaju bio je slobodan u rješavanju pitanja uzročne veze između ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi i štete uslijed izgubljene zarade jer time nije rješavao nešto inkopatibilno s onim što je već odlučilo nadležno upravno tijelo budući da nema u ovom predmeta identiteta predmeta odlučivanja u upravnom postupku i predmetnog parničnog postupka: u upravnom postupku odlučuje se o ostvarivanju prava na invalidsku mirovinu, a u predmetnom postupku sud odlučuje je li tužiteljica uslijed ozljeda u predmetnoj nezgodi pretrpjela štetu uslijed izgubljene zarade. Na okolnost uzročne veze izveden je dokaz medicinskim vještačenjem kojim je utvrđeno da ne postoji adekvatna uzročna veza između ozljeda u prometnoj nezgodi i nemogućnosti da tužiteljica pronađe posao.

Treba kazati kako je sud odbio prijedlog punomoćnika tužiteljice da se izvede dokaz dopunskim saslušanjem tužiteljice kao i da se od I P. postaje u S. i Prekršajnog suda u Splitu zatraži podatak je li se tužiteljica prijavljivala na natječaje za posao u razdoblju od siječnja 2006. g. do svibnja 2008. g. zbog toga što je u ovom postupku sporno činjenično stanje bez izvođenja tog dokaza dovoljno razjašnjeno, a sve imajući u vidu stav ovog suda da kod tužiteljice ne postoji uzročna veza između predmetne prometne nezgode i nemogućnosti tužiteljice da zasnuje radni odnos.

Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a. Naime, uzimajući u obzir sve okolnosti slučaja, vrijednost predmeta spora, potrebu izvođenja dokaza u pogledu osnove i visine tužbenog zahtjeva, kao i uspjeh stranaka u postupku, sud je stava da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Sud je tužiteljicu oslobodio od plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari jer ista prema svom imovnom stanju ne može podmiriti ove troškove bez štete za svoje nužno uzdržavanje (čl. 172. ZPP-a).

U S., 29. kolovoza 2014.godine

S U D A C

Sanja Čule Poljak v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka. Žalba se podnosi ovom sudu u 3 primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Splitu.

DNA:

-punomoćnik tužitelja

-punomoćnik tuženika

-umješač na strani tuženika