Revr-726/2014-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 726/14-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici M. M. i D. B., odvjetnici u Z., protiv prvotuženika C. p. d.o.o. za privremeno zapošljavanje iz Z. i drugotuženika E. D. d.o.o. za privremeno zapošljavanje iz Z., koje zastupaju punomoćnice K. C. B. i M. T., odvjetnice u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja i prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžr-1357/13-3 od 17. prosinca 2013., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3640/11- 22 od 21. svibnja 2013., u sjednici vijeća održanoj 4. siječnja 2017.

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja i prvotuženika odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži od prvotuženika isplatu iznosa 9.900,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude i drugotuženika isplatu iznosa 9.900,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, kao i troškove parničnog postupka (točka I.). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima parnični trošak u iznosu 9.625,00 kn (točka II.).

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3640/11-22 od 21. svibnja 2013. u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 2. u odnosu na II. tuženika u cijelosti, kao i u točki II. izreke, u dijelu odluke o trošku parničnog postupka, kojim je tužitelju naloženom naknaditi drugotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 4.812,50 kn, te u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1. u odnosu na I. tuženika u dijelu za iznos 6.000,00 kn, kao i u točki II. izreke, u dijelu odluke o trošku parničnog postupka kojim je tužitelju naloženo naknaditi prvotuženiku trošak parničnog postupka u iznosu 2.916,86 kn.

II. Preinačuje se ista presuda u pobijanom dijelu točke I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1., u odnosu na I. tuženika, kao i u točki II. izreke u dijelu odluke o trošku parničnog postupka u odnosu na prvotuženika i sudi:

Nalaže se prvotuženiku isplatiti tužitelju iznos 3.900,00 kn sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, i to na iznos 400,00 kn počevši od 22. travnja 2010. pa do isplate i na iznos 3.500,00 kn počevši od 16. lipnja 2010. do isplate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu 3.939,00 kn, sve u roku od 8 dana.

Odbija se zahtjev prvotuženika za naknadu troška parničnog postupka u iznosu 1.895,64 kn, kao neosnovan.

III. Nalaže se prvotuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 kn, u roku od 8 dana.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelj i prvotuženik svaki, u dijelu u kojem nije uspio i to tužitelj pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP), a prvotuženik pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. i st. 2. ZPP. Tužitelj predlaže preinačiti pobijanu presudu u pobijanom dijelu na način da revizijski sud prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz obvezu da mu tuženici naknade cjelokupne troškove postupka, podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Prvotuženik predlaže da se pobijana presuda ukine i potvrdi prvostupanjska presuda, kao i da se naloži tužitelju da naknaditi prvotuženiku parnični trošak.

U odgovoru na reviziju prvotuženika tužitelj ističe da je revizija prvotuženika neosnovana i predlaže istu odbiti.

Odgovor na reviziju tužitelja nije podnesen.

Revizije tužitelja i prvotuženika nisu dopuštene.

Prema odredbi čl. 467.a st. 1. ZPP, u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena je samo revizija iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona, i to samo ako je drugostupanjski sud u izreci svoje presude odredio da je revizija protiv nje dopuštena. Drugostupanjski sud može tako odlučiti ako ocijeni da odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U ovom predmetu pojedini zahtjevi su istaknuti protiv različitih tuženika pa se sukladno odredbi čl. 37. st. 2. ZPP vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

Tužbeni zahtjevi u ovoj pravnoj stvari odnose se na isplatu iznosa od po 9.900,00 kn u odnosu na svakog tuženika i to na ime regresa za godišnji odmor, božićnice i uskrsnice za razdoblje od 1. srpnja 2008. do 30. rujna 2010.

Prema odredbi čl. 458. st. 1. ZPP sporovi male vrijednosti jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev (pri čemu valja napomenuti da se uzima u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva) odnosi na potraživanja u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kn, a prema odredbi čl. 459. st. 1. ZPP ne smatraju se sporovima male vrijednosti sporovi o nekretninama, sporovi iz radnih odnosa koje je pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku ugovora o radu i sporovi zbog smetanja posjeda.

U ovom predmetu tužba je podnesena je 10. listopada 2011., a spor nije pokrenuo radnik protiv odluke o prestanku radnog odnosa, već radi isplate. Stoga se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti.

Budući da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, a drugostupanjski sud u izreci svoje presude nije odredio da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija, nisu se ispunili uvjeti iz čl. 467.a st. 1. ZPP, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 392.b st. 1. ZPP u vezi sa čl. 467. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 4. siječnja 2017.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.