Rev-758/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 758/07-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić, Željka Glušića, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. K. iz H. L., kojeg zastupa punomoćnik J. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. G. d.d. Z., kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-554/05. od 10. siječnja 2006., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-4267/95-35 od 12. lipnja 2002., u sjednici održanoj dana 19. rujna 2007.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja se prihvaća i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gžn-554/05-2 od 10. siječnja 2006. i presuda Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Pn- 4267/95-35 od 12. lipnja 2002. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao da se tuženiku naloži da plati tužitelju iznos 202.695,90 kn sa zakonskim kamatama od podnošenja tužbe do isplate, te naknadi trošak postupka.

Ujedno je dopunskim rješenjem 15. prosinca 2004. tužitelju naloženo da je dužan tuženiku platiti troškove postupka u iznosu 6.832,00 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2004. do isplate.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Ujedno je rješenjem prihvaćena žalba tužitelja kao osnovana i preinačeno dopunsko rješenje od 15. prosinca 2004. i riješeno, da se odbija dio zahtjeva tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu 1.492,19 kn sa zateznim kamatama od 15. prosinca 2004. do isplate. Odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Protiv pravomoćne presude drugostupanjskog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine.

Tuženik nije odgovorio na reviziju tužitelja.

Revizija tužitelja je osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj 53/91., 91/92. i 112/99. – dalje: ZPP), te je utvrdio da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koja mu je nastala nezakonitom radnjom tuženika kada je stan dodijelio drugoj osobi (K. S.), a koja je isti stan kupila ugovorom o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo (14. prosinca 1993.).

Prema općem pravilu zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze (čl. 360. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima - “Narodne novine”, broj 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. - dalje: ZOO).

Kada je riječ o naknadi štete, onda valja primijeniti odredbu čl. 376. st. 1. ZOO. Prema citiranoj odredbi potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

Sudovi nižeg stupnja odbili su tužbeni zahtjev prihvaćajući kao osnovan prigovor zastare tuženika, jer su utvrdili da je tužitelj najkasnije dana 11. srpnja 1991. saznao da je sporni stan dodijeljen K. S., obzirom da je tog dana podnio tužbu protiv iste radi poništenja odluke o dodijeli stana u predmetu Općinskog suda u Zagrebu posl. br. Ps-101/93., a da je tužba u ovom predmetu podnijeta 23. svibnja 1995., (za štetnika – pravnog slijednika tuženika saznao je ranije kad mu je taj podatak mogao biti dostupan 19. ožujka 1990. - potvrda 14. studenoga 1997.).

Tužitelj u reviziji navodi da su sudovi pogrešno primijenili odredbu čl. 376. st. 1. ZOO jer da taj rok teče od kad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a ne od kada je to mogao saznati.

Ovaj sud nalazi pogrešnu ocjenu sudova nižeg stupnja da rok zastare za naknadu predmetne štete treba računati najkasnije od 11. srpnja 1991., kada je tužitelj podnio tužbu radi poništenja odluke o dodijeli stana K. S. (iako je tužitelju ranije 19. ožujka 1990. bio dostupan podatak za pravno sljedništvo tuženika).

Kako u ovom predmetu naknada štete ovisi o utvrđenju da li je tuženik (njegov pravni prednik) doista nezakonito postupao prilikom dodijele i prodaje predmetnog stana K. S., to zastara zahtijeva za naknadu štete zbog nezakonitog postupanja tuženika u konkretnom slučaju počinje teći tek pravomoćnošću odluke o sporu u kojem se takva nezakonitost utvrđuje (Ps-101/93.).

Zbog pogrešnog pravnog pristupa nižestupanjski sudovi nisu utvrđivali potrebnu činjenicu u skladu s izloženim, pa je nižestupanjske presude valjalo ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (odredba čl. 395. st. 2. ZPP).

Nakon što sud postupi u smislu navedenog donijet će zakonitu i pravilnu odluku.

U Zagrebu, 19. rujna 2007.

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v.r.