Rev-2206/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2206/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

i R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Đorđa Bjegovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Radomire Felicijan-Maoduš, Stanislava Plazonić i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Opće poljoprivredne zadruge O., zastupane po punomoćniku T. M. i P. D., protiv tužene Š. T. iz P., zastupane po D. M., advokatu iz N. G., radi naknade štete i isplate, rješavajući reviziju tužiteljice - protutuženice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 21. svibnja 1990. godine broj Gž- 534/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 23. ožujka 1990. br. P-101/89, u sjednici održanoj dana 14. veljače 1991. godine

presudio i riješio je:

I Revizija se odbacuje kao nedopuštena protiv onog dijela pobijane drugostepene presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 21. svibnja 1990. g. br. Gž-534/90 u kojem je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostepena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški od 23. ožujka 1990. br. P-101/89. pod točkom 1. izreke u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev.

II. U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom tužitelj je odbijen sa tužbenim zahtjevom protiv tuženice radi isplate 68,38 dinara sa kamatama tekućim od dana tužbe do isplate (točka 1 izreke), dok je udovoljeno zahtjevu protutužbe i obvezan tužitelj - protutuženik da isplati tuženici - protutužiteljici iznos od 366,40 din sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 24.2.1989. godine do isplate i naknadi parnični trošak u iznosu od 3.316,00 dinara.

Drugostepenom presudom odbijena je žalba tužitelja - protutuženika te potvrđena prvostepena presuda u cijelosti.

Protiv navedene pravomoćne, drugostepene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju izjavio je tužitelj

- protutuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju niti se javni tužilac nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija je nedopuštena u pogledu onog dijela nižestepenih odluka kojim je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja protiv tuženice radi isplate 68,38 din. spp.

Naime, prema odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku (ZPP) u vezi odredbe čl. 4. Zakona o izmjenama ZPP ("Službeni list SFRJ" br. 74/87) revizija nije dopuštena u imovinsko-pravnim sporovima kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu, na predaju stvari ili izvršenja kakve druge činidbe, ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 80,00 dinara.

Iz svega navedenog nesumnjivo slijedi, da s obzirom na vrijednost predmeta spora pobijanog dijela pravomoćne presude koji se odnosi na odluku o tužbenom zahtjevu (radi isplate 68,38 dinara) revizija u smislu gore cit. odredbi ZPP nije dopuštena pa je u tom dijelu valjalo reviziju odbaciti (čl. 392. ZPP).

U preostalom dijelu revizija nije osnovana.

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari s jedne strane predstavlja zahtjev tužiteljske zadruge u pravcu da se tuženicu obveze na isplatu tužiteljici iznosa od 68,38 dinara po osnovu obveza nastalih iz zaključenog ugovora kojim je tužiteljica povjerila tuženici određenu količinu teladi na tov te tvrdi da tužena nije opravdala utrošak od tužiteljice dobivenih sredstava no s tim zahtjevom je tužiteljica pravomoćno odbijena, a izjavljena revizija u tom dijelu po nalaženju ovog revizijskog suda nije dopuštena, dok s druge strane tužena - protutužiteljica podnesenom protutužbom zahtijeva da se tužiteljsku zadrugu obveze da joj islati 366,40 dinara sa zateznim kamatama tekućim počev od dana podnošenja protutužbe na ime izvršenja obveze iz zaključenog ugovora i to u pogledu isplate ugovorene naknade za polučeni prirast teladi primljene na tov.

Niži sudovi su utvrdili, da prema rezultatu izvršenog tova. odnosno postignutom prirastu teladi a u skladu sa zaključenim ugovorom stranaka postoji novčano potraživanje protutužiteljice prema protutuženoj upravo u iznosu od 366,40 dinara koje je dospjelo prije podnošenja protutužbe pa su stoga niži sudovi udovoljili protutužbenom zahtjevu u cijelosti.

Navodi revidenta kojima obrazlaže istaknuti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iscrpljuju se po nalaženju ovog suda u prigovorima na utvrđeno činjenično stanje u postupku pred nižim sudovima a takvi se prigovori više ne mogu s uspjehom iznositi u reviziji, jer se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Po nalaženju ovog suda u postupku pred nižim sudovima nije ostvarena ni ona bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju revident upire a koji takvu bitnu povredu nalazi u odbijanju njegovog prijedloga, da se u postupku izvede dokaz saslušanjem drugog vještaka, jer nije zadovoljan nalazom i mišljenjem saslušanog vještaka.

Naime, prema odredbi čl. 261. st. 3. ZPP ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost datog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

Iz sadržaja spisa predmeta te rezultata postupka a napose iz očitovanja samog revidenta na dati nalaz i mišljenje saslušanog vještaka - pri čemu je revident izjavio da nema bitnih primjedbi ( u svojem pismenom očitovanju od 8.3.1990. na nalaz i mišljenje vještaka - strana 77 ) proizlazi da sudovi u smislu odredbe čl. 261. st. 3. ZPP nisu imali razloga, da traže mišljenje drugih vještaka u ovoj pravnoj stvari jer u datom nalazu i mišljenju saslušanog vještaka nema proturječnosti ili nedostataka niti postoji osnovana sumnja u pravilnost datog mišljenja pa stoga niži sudovi prihvaćajući nalaz i mišljenje saslušanog vještaka nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka napose onu iz čl. 261. st. 3. u vezi čl. 354. st. 1. ZPP na koju revident očigledno sadržajno upućuje u svojoj reviziji.

Po nalaženju ovog revizijskog suda niži sudovi na već izloženo u postupku utvrđeno činjenično stanje - koje ovaj sud mora respektirati pri odlučivanju o reviziji -pravilno su primijenili materijalno pravo kad su obvezali tužitelja - protutuženika da isplati protutužiteljici iznos zatražen protutužbom koji prema utvrđenju nižih sudova predstavlja dospjelu novčanu obvezu protutuženika iz ugovora o tovu teladi zaključenog sa protutužiteljicom (čl. 307. st. 1. Zakona o obveznim odnosima).

Prema tome nisu se ostvarili istaknuti revizijski razlozi, a kako ne postoje ni oni razlozi na koje ovaj sud mora paziti po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP) valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu u tom dijelu (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 14. veljače 1991. g.

Predsjednik vijeća:

Đorđe Bjegović, v.r.