IV Kž-82/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-82/1999-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Vesne Vrbetić, kao članova vijeća i višeg savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. R. B., zbog kaznenog djela iz čl. 272. st. 4. u svezi st. 2. i 1. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 23. ožujka 1999. godine broj Kv-200/99, u sjednici održanoj 6. veljače 2001. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba oštećenika kao tužitelja K.I. kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Splitu, rješenjem od 23. ožujka 1999. godine broj Kv-200/99 odbio je zahtjev za provođenje istrage oštećenika kao tužitelja kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žali se oštećenik kao tužitelj i predlaže da se pobijano rješenje preinači i protiv osumnjičenika otvori istraga.

Žalba nije osnovana.

Oštećenik kao tužitelj K.I. podnio je zahtjev za provođenje istrage protiv R.B., da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanje prometne nesreće, označeno u čl. 273. st. 4. u svezi sa st. 2. i 1. KZRH, a očigledno je da se radi o omašci pri pisanju i da je trebalo navesti da je djelo označeno u čl. 272. st. 4. u svezi sa st. 2. i 1. KZ.

Osumnjičenika se tereti da je osobnim vozilom upravljao iz pravca T. prema S., ne smanjujući brzinu, te isuviše blizu desnom rubu kolnika, iako je na udaljenosti od najmanje 150 metara, uz sam rub desnog kolnika, sa desne strane, uočio pješakinju, staru 68 godina, koja se tu nalazila u namjeri prelaženja kolnika, propustio ju zvučnim signalom upozoriti na nailazak vozila pa kada je ova prelazila kolnik udario je svojim vozilom uslijed čega je zadobila niz teških tjelesnih ozljeda od kojih je i preminula.

Svoj zaključak o nepostojanju osnovane sumnje da bi osumnjičenik počinio kazneno djelo za koje ga se okrivljuje sud prvog stupnja temelji na prikupljenim podacima i provedenim dokazima, prije svega na kombiniranom vještačenju provedenom po sudsko-medicinskom vještaku, te vještaku prometne struke.

Iz navedenog nalaza i mišljenja, te ostalih podataka, proizlazi da se osumnjičenik kritične zgode kretao brzinom od oko 55,8 km/h, a ograničenje je 60 km/h, da je međusobna vidljivost bila oko 150 metara, da je pješakinja naglo počela prelaziti kolnik, brzim hodom (5 km/h), osumnjičeniku s desne na lijevu stranu, kada je on bio na 15,50 metara od oštećenice. Tada osumnjičenik reagira skretanjem u lijevo, a zatim poduzima lagano kočenje, srednjeg intenziteta, ali usprkos tome udara oštećenicu prednjim desnim krajem vozila, na 1,5 metara sjeverno od južne žute rubne crte kolnika. Prema prometnom vještaku osumnjičenik nije kasnio u reakciji kada je pješakinja započela s prelaženjem kolnika.

Intenzivnim kočenjem osumnjičenik bi se zaustavio prije mjesta udara da se kretao brzinom od 33 km/h ili manjom, što nije bio dužan s obzirom na ograničenje od 60 km/h. Na početak prelaženja kolnika, gdje nema obilježenog pješačkog prijelaza, osumnjičenik je reagirao pravovremeno pa prema tome nije u pravu žalitelj, u navodu da je trebao prilagoditi brzinu kretanja pojavi pješaka.

Naime, nije sporno da je preglednost oko 150 metara međutim, u pravu je sud prvog stupnja kada navodi da je ona obostrana pa prema tome, optuženik nije bio dužan očekivati da bi oštećenica započela prelaziti kolnik iznenada, iako su se vozila kretala iz oba pravca, a što nije sporno. Oštećenica, van kolnika nije predstavlja opasnost za osumnjičenika, jer je stajala, kako izjavljuju svjedoci, već tek stupanjem na kolnik, a tada osumnjičenik reagira pravovremeno.

Dakle, u pravu je sud prvog stupnja kada zaključuje da iz ponuđenih dokaza i podataka uz istražni zahtjev ne prelazi osnovanost sumnje da je osumnjičenik počinio kazneno djelo za koje ga se okrivljuje, što prihvaća i ovaj sud.

Zbog svega navedenog, trebalo je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 6. veljače 2001. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Milan Gudelj, v.r.