Legislator Case Law & Legislation
II Rev-183/2000-2 AI generated

II Rev-183/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Rev-183/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Miroslave Vekić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Y. . . int. d.o.o. M., zastupan po D.K., odvjetniku u S., protiv tuženika dr. A.H., SR Njemačka, zastupan po odvjetniku I.M., odvjetniku iz S., radi isplate duga, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 23. lipnja 1999., posl.br. Pž-376/99 kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 29. rujna 1998., posl.br. P-286/98, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2003. godine,

Legislator headnote

AI generated

II Rev-183/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na taj način je u drugostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP – na što opravdano ukazuje revident.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-183/00-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Davorke Lukanović-Ivanišević, Miroslave Vekić i Nenada Perina, kao članova vijeća, u pravnoj stvari Y. . . int. d.o.o. M., zastupan po D.K., odvjetniku u S., protiv tuženika dr. A.H., SR Njemačka, zastupan po odvjetniku I.M., odvjetniku iz S., radi isplate duga, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 23. lipnja 1999., posl.br. Pž-376/99 kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 29. rujna 1998., posl.br. P-286/98, u sjednici održanoj dana 16. rujna 2003. godine,

r i j e š i o j e:

Ukidaju se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 23. lipnja 1999., posl.br. Pž-376/99 i presuda Trgovačkog suda u Splitu od 29. rujna 1998., posl.br. P-286/98 u dijelu u kojem je potvrđena drugostupanjskom presudom i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

"I. Odbija se prigovor stvarne nenadležnosti ovog suda.

II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 16.543 DEM, pa se nalaže Ministarstvu financija RH Sektor za devizni sustav kod P. PJ Split, da navedeni iznos isplati tužitelju na teret tuženika.

III. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju iznos od 8.400,00 kn a na ime troškova postupka a sve u roku od 8 dana.".

Drugostupanjskom presudom je odlučeno:

"Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana protiv presude Trgovačkog suda u Splitu broj XII P-286/98 od 29. rujna 1998. godine i potvrđuje ta presuda u točci I. izreke, te u točci II. izreke u dijelu kojim je odlučeno da je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznos od 13.726,00 DEM u roku od 8 dana.".

Protiv te presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio o reviziji.

Revizija je osnovana.

U ovom predmetu prvostupanjski sud temelji odluku na sadržaju dva računa tužitelja: br. 318/96 (list 14 i 18 spisa) i broj 64/97 (list 13) navodeći, između ostalog, da je iz tih računa vidljivo da upravo tuženik duguje tužitelju utuženi iznos po osnovi čuvanja i održavanja jahte.

U žalbi protiv drugostupanjske presude tuženik je prigovarao da račun br. 318/96 uopće ne glasi na tuženika već na treću (pravnu) osobu i da je u prvostupanjskoj presudi potpuno pogrešno utvrđeno da se taj račun odnosi na tuženika.

Međutim, obrazloženju presude drugostupanjskog suda se u odnosu na taj žalbeni prigovor navodi:

"Tuženik se samo zadržava na formalnim i načelnim prigovorima da je prijeporni račun na listu 14 ispostavljen na treću tvrtku, i da je ta treća tvrtka eventualno trebala platiti sve usluge za tuženika. Tuženik u žalbi čak navodi da ta treća tvrtka nije podmirila obveze za jahtu tuženika. Prema tome tuženik nije udovoljio svojim dužnostima prema odredbi čl. 7. st. 2, odnosno čl. 219. ZPP, da iznese činjenice i predloži dokaze kojima pobija navode i dokaze tužitelja koji su iznijeti u računima i ostalim priloženim ispravama u spisu, kako se to i navodi u obrazloženju prvostupanjske presude."

Takav sadržaj obrazloženja čini razloge drugostupanjskog suda nejasnim i nerazumljivim, jer ne daje odgovor na prigovore žalitelja u vezi sadržaja i značaja računa br. 318/96 i sadržaja obrazloženja prvostupanjske presude u tom dijelu, osim toga nije jasno što bi u tom pravcu trebao dokazivati tuženik u slučaju kad je iz sadržaja navedenog računa jasno vidljivo da glasi na treću osobu.

Na taj način je u drugostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP i čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP – na što opravdano ukazuje revident.

Također, drugostupanjski sud, nakon što prvostupanjski sud nije uopće naveo razloge za dio prvostupanjske presude u izreci pod I. (odbijanje prigovora stvarne nadležnosti), navodi u tom pravcu u obrazloženju svoje odluke slijedeće:

"… ovaj drugostupanjski sud utvrdio je da je Trgovački sud u Splitu stvarno nadležan za rješavanje ovoga predmeta…".

Takav sadržaj obrazloženja zapravo, osim same konstatacije, ne sadrži nikakve razloge za takvu ocjenu, pa je u tom dijelu u obrazloženju drugostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP – na što se također osnovano ukazuje u reviziji.

U odnosu na obrazloženje prvostupanjske presude treba, prije svega, reći da uopće nema razloga u odnosu na prigovor tuženika stvarnoj nadležnosti suda.

Također, u odnosu na sadržaj računa br. 318/96 (pretežni dio utuženog iznosa) u obrazloženju prvostupanjske presude (strana 3 – 6 odjeljak) se navodi da je iz tog računa "razvidno da tuženik duguje tužitelju iznos od 11.426 DEM", iako je iz sadržaja tog računa vidljivo da taj račun glasi na treću osobu. Dakle, postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave i sadržaja same isprave, a nema niti razloga o činjenici koja bi mogla biti od odlučnog značaja za postojanje obveze: da račun glasi na treću osobu.

Zbog toga osnovano prigovara revident da je i u prvostupanjskom postupku na taj način počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Iz tih razloga, na temelju čl. 394. st. 1. ZPP, je odlučeno kao u izreci.

U ponovnom postupku bit će potrebno otkloniti uočene nedostatke na slijedeći način:

- ocijeniti prigovore tuženika procesne prirode i u odluci navesti razloge u tom pravcu,

- raspraviti prigovore tuženika u odnosu na račun br. 318/96 i ocijeniti značaj tog računa u odnosu na postojanje obveze za njegovo plaćanje,

- u novoj odluci navesti razloge o odlučnim činjenicama.

Tek tada će sud biti u mogućnosti donijeti pravilnu i zakonitu odluku u ovom sporu.

U Zagrebu, 16. rujna 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v. r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Voditelj Otpremne pisarnice:

Štefica Klepac