IV Kž-39/1998-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž 39/1998-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. S. Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 27. ožujka 1998. br. Kv-186/98 (Kio-26/98), u sjednici održanoj 13. svibnja 1998.

r i j e š i o j e :

Odbacuje se žalba državnog odvjetnika kao nedopuštena.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem pod toč. 1. izreke, izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu odbilo je kao neosnovan istražni zahtjev protiv osum. S.Đ. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. u vezi čl. 38. st. 1. Kaznenog zakona, dok je pod toč. 2. izreke protiv osumnjičenice ukinut pritvor.

Protiv tog rješenja žali se državni odvjetnik, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine, a pritvor protiv osumnjičenice ponovno odredi.

Žalba nije dopuštena.

Uvidom u predmet utvrđeno je da je istražni sudac svojim rješenjem od 24. ožujka 1998. godine, pod toč. 1. izreke, pokrenuo istragu protiv osumnjičenice zbog inkriminiranog kaznenog djela, a pod toč. 2. te izreke odredio je pritvor.

Protiv tog rješenja podnijela je žalbu osumnjičenica, a iz smisla te žalbe nedvojbeno proizlazi da se ona, osim zbog odluke o određivanju pritvora, žali i zbog odluke o pokretanju istrage, što je vidljivo kako iz opetovanih tvrdnji o vlastitoj nevinosti, tako poglavito iz izričitog prijedloga žalbe da se pobijano rješenje istražnog suca ukine u cijelosti, dakle i u dijelu kojim je pokrenuta istraga.

Zbog toga, pogrešno je tumačenje izvanraspravnog vijeća suda prvog stupnja da je osumnjičenica podnijela žalbu isključivo zbog odluke o određivanju pritvora (toč. 2. izreke rješenja istražnog suca), jer iz naprijed navedenog smisla i teksta te žalbe proizlazi suprotno, pa slijedom toga nije bilo niti potrebe postupanju izvanraspravnog vijeća po službenoj dužnosti, kako se to omaškom navodi u izreci pobijanog rješenja.

Osim toga, pogrešno je i pozivanje na odredbu čl. 201. ZKP, kako to čini sud prvog stupnja u obrazloženju svoje odluke, budući da se konkretno radi o postupanju na temelju čl. 190. st. 1. i 2. ZKP.

Naime, primjena odredbe čl. 201. ZKP moguća je samo u tijeku istrage, što znači da u predmetu mora biti doneseno pravomoćno rješenje o pokretanju istrage, pa tek onda, ako vijeće odlučuje o kojem pitanju, može po službenoj dužnosti donijeti rješenje o obustavi istrage, a ne o odbijanju istražnog zahtjeva, kako to čini sud prvog stupnja.

Međutim, u vrijeme donošenja pobijanog rješenja takovo pravomoćno rješenje o pokretanju istrage nije postojalo, i to ne samo iz razloga što nije odlučeno o dijelu žalbe osumnjičenice protiv rješenja istražnog suca kojim je pokrenuta istraga, već i zato što tada nije protekao zakonski rok za podnošenje žalbe protiv rješenja istražnog suca (rješenje istražnog suca uručeno je branitelju dana 26. ožujka 1998. godine, a pobijano rješenje doneseno je već 27. ožujka).

Slijedom toga, nije bilo mjesta postupanju suda prvog stupnja po službenoj dužnosti u smislu čl. 201. ZKP, a niti je slijedom toga pravilna uputa o pravu državnog odvjetnika na podnošenje žalbe sukladno čl. 201. st. 3. ZKP, već se konkretno radi o ranijoj fazi postupka, tj. o odlučivanju izvanraspravnog vijeća o žalbi protiv rješenja istražnog suca o pokretanju istrage, time da se protiv takove drugostupanjske odluke izvanraspravnog vijeća, u smislu čl. 190. st. 1. i 2. u vezi čl. 395. st. 2. ZKP, redovni pravni lijek ne može podnijeti.

Tim više, nedopuštenost žalbe državnog odvjetnika očita je i u dijelu kojim se pobija odluka o ukidanju pritvora protiv osumnjičenice (toč. 2. izreke pobijanog rješenja), budući da se i ovdje radi o drugostupanjskoj odluci vijeća, zbog čega, sukladno čl. 104. st. 1. u vezi čl. 395. st. 2. ZKP, žalba također nije dopuštena.

Slijedom izloženog trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. svibnja 1998.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.