Rev-x-1219/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 1219/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. T. iz B., zastupanog po punomoćnicima I. Š. i B. V., odvjetnicima u Z., protiv I-tuženika C. o. d.d. Z., Filijala Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici K. V. univ. spec. iur. kod prvotuženika, II-tuženika A. M. - T. p. M. iz Bosne i Hercegovine, R., zastupanog po punomoćniku J. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva B. i p. iz Z. i III- tuženika S. o. d.d. iz Bosne i Hercegovine, M., zastupanog po punomoćnici Z. P., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i III-tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1939/15-2 od 16. rujna 2015., kojom je potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1172/12 od 10. lipnja 2015. u sjednici održanoj 2. veljače 2016.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1939/15- 2 od 16. rujna 2015., u dijelu u kojem je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1172/12 od 10. lipnja 2015. (točka I. izreke), te u dijelu u kojem je preinačenjem odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na I-tuženika C. o. d.d. (točka II. izreke), odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e :

Revizija III-tuženika protiv dijela drugostupanjske presude u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda o troškovima postupka (točka V. izreke prvostupanjske presude), odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom drugostupanjskog suda u točki I. izreke odbijene su djelomično žalbe tužitelja i svih tuženika te je potvrđena presuda prvostupanjskog suda u dijelu točke II. izreke kojim je djelomično odbijen tužbeni zahtjev na isplatu nematerijalne štete, tuđe njege i pomoći te pojačane ishrane u iznosima koji su naznačeni u tom dijelu izreke, u dijelu pod točkom III. i IV. izreke u kojem je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu izgubljene zarade počevši od dana prometne nezgode (3.4.1984.) do podnošenja tužbe (24.3.1988.), te isplatu naknade štete po osnovi umanjenja radne sposobnosti počevši od podnošenja tužbe pa nadalje, kao i pod točkom V. izreke u kojoj je riješeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka. Točkom II. izreke pobijane presude preinačena je prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev glede I-tuženice na solidarnu isplatu nematerijalne štete kao i štete iz osnove tuđe njege i pomoći u iznosima koji su naznačeni u tom dijelu izreke. Preinačenjem odbijajućeg dijela prvostupanjske presude sadržanog u točki II. izreke, tužitelju je dosuđena daljnja naknada štete i tuženicima naloženo solidarno isplatiti tužitelju na ime fizičkih bolova iznos od 4.000,00 kn, na ime naruženja iznos od 1.000,00 kn te na ime duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti iznos od 6.000,00 kn, sve to s zakonskim zateznim kamatama pobliže naznačenim u tom dijelu izreke. Posebnim rješenjem sadržanim u tom dijelu izreke ukinuta je prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I. izreke i u odnosu na II. i III- tuženika.

Protiv te presude u dijelu u kojem nije ostvario uspjeh tužitelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, u daljnjem tekstu: ZPP) pozivajući se na revizijske razloge bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje pobijane presude prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u cijelosti uz naknadu troškova postupka ili podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

Reviziju protiv dijela drugostupanjske presude podnosi i III-tuženik S. o. d.d. i to samo protiv odluke o troškovima postupka, naznačujući da podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. ZPP-a.

Tužitelj u odgovoru na reviziju III-tuženika osporava sve revizijske navode predlažući odbacivanje revizije kao nedopuštene ili podredno odbijanje kao neosnovane.

Revizija tužitelja nije osnovana, dok je revizija III-tuženika protiv odluke o troškovima postupka nedopuštena.

Na temelju članka 392.a stavak 1. ZPP-a, revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Tužitelj ističe da se drugostupanjski sud nije osvrnuo na žalbene navode koji se odnose na odbijajući dio tužbenog zahtjeva za naknadu štete iz osnove izgubljene zarade i to unatoč činjenici da je u tom dijelu ukazao na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr-210/09, uz tvrdnju da se shvaćanje iz te odluke ima primijeniti i u ovoj pravnoj stvari.

Na ovakav se način (opisno) upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 375. stavak 1. ZPP-a, međutim, u obrazloženju pobijane presude drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja te je označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog štetnog događaja od 3. travnja 1984. u kojem je tužitelj pretrpio teške i po život opasne ozljede, s tim da je do prometne nezgode došlo kada je vozilo kojim je upravljao osiguranik III-tuženika naletjelo na autobus u kojem se nalazio tužitelj (reg. oznake ...), zbog čega je osiguranik III-tuženika proglašen krivim i kazneno odgovornim.

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je da je tužitelj nakon štetnog događaja zaprimljen na kirurški odjel bolnice u Z. gdje mu je operativnim zahvatom odstranjena razderana slezena i zaustavljeno krvarenje te izvršena osteosinteza rebara budući je kod njega došlo do serijskog prijeloma rebara s razdorom lijevog plućnog krila. U bolnici je zadržan četiri tjedna, a sveukupno liječenje tužitelja je po vještaku koji je proveo vještačenje u ovom postupku trajalo je 7,5 mjeseci.

Nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev i primjenom odredbi iz članka 178. i članka 200. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, u daljnjem tekstu: ZOO) dosudili tužitelju naknadu nematerijalne štete iz osnove fizičkih bolova, pretrpljenog straha, naruženja i duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, kao i materijalnu štete iz osnove tuđe njege i pomoći.

Prema odredbi iz članka 386. ZPP-a, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

Slijedom navedenog, revizijski sud je uzeo u obzir samo one revizijske navode u kojima se pobijana presuda osporava u odnosu na naknadu štete iz osnove izgubljene zarade te štete zbog umanjenja radne sposobnosti, budući su samo u tom dijelu određeno navedeni i obrazloženi razlozi zbog kojih se revizija podnosi.

Revident neosnovano osporava primjenu pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a na osnovi koje su nižestupanjski sudovi pravilno odbili dio tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete iz osnove izgubljene zarade i onog dijela u kojem je tužitelj zatražio naknadu štete radi umanjenja radne sposobnosti. To je zato jer tužitelj u ovom postupku doista nije dokazao da iz te osnove trpi štetu koja bi bila u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

Naime, prema utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj se nalazio na bolovanju do 25. rujna 1985. pa budući je bilo ocijenjeno da se radilo o nesreći na poslu to mu je isplaćena naknada plaće u 100% iznosu. Uz to, rješenjem SIZMIORH-a, Područne službe u Z. od 25. lipnja 1985. tužitelju je zbog izmijenjene radne sposobnosti, ali ne zbog štete u prometnoj nezgodi već zbog bolesti, priznato pravo raspoređivanja na druge poslove, odnosno radne zadatke koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi. Slijedom toga bi tužitelj, koji je do tada bio automehaničar, mogao s punim radnim vremenom obavljati poslove skladištara.

Osim toga, drugostupanjski sud ističe da iz nalaza i mišljenja vještaka V. proizlazi kako umanjenje životne aktivnosti koju je on ocjenjivao nije vezano za radne obveze te da iz postojeće dokumentacije nije moguće zaključiti zbog čega je liječenje tužitelja umjesto 7 i pol trajalo 18 mjeseci budući to nije opravdano popratnom medicinskom dokumentacijom. Slijedom toga, prihvaćajući ocjenu suda prvog stupnja o nedokazanosti odlučnih činjenica na kojima temelji tužbeni zahtjev iz rečenih odštetnih osnova, drugostupanjski sud zaključuje da je tužitelj trebao predložiti vještačenje po vještaku medicine rada, što ovaj tijekom postupka nije učinio, stoga je odbio žalbu tužitelja uz ocjenu da je sud prvog stupnja pravilno odbio tužbeni zahtjev u točkama III. (izgubljena zarada) i IV. (umanjenje radne sposobnosti) izreke.

U revizijskoj odluci na koju se tužitelj poziva, radi se o činjenično i pravno drugačijoj (neusporedivoj) situaciji u kojoj je bilo potrebno utvrditi - je li postoji razlika između plaće na radnom mjestu na kojem je radila tužiteljica i invalidske mirovine i u kojem opsegu, jer je tužiteljici iz te parnice priznato pravo na invalidsku mirovinu i to zbog profesionalne bolesti u omjeru od 70%, te zbog ostalih bolesti u omjeru od 30% kako je to i utvrđeno konačnim rješenjem upravnog tijela, uz obrazloženje iz te revizijske odluke prema kojem je „… sud vezan pravomoćnom i konačnom odlukom upravnog tijela odnosno odlukom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje sve dok takvo rješenje postoji, tj. dok ne bude izmijenjeno u zakonom propisanom postupku“.

Stoga su bez daljnjega neprihvatljivi svi revizijski navodi tužitelja prema kojima je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti pravno shvaćanje iz navedene revizijske odluke.

Prema tome, materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

Iz tih je razloga, na temelju odredbe iz članka 393. ZPP-a, reviziju tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu.

Revizija III-tuženika podnesena je samo protiv rješenja o troškovima postupka koje je sadržano u odluci o glavnoj stvari (točka I. izreke pobijane presude).

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

Prema navedenom shvaćanju, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka nije rješenje iz čl. 400. st. 1. ZPP protiv kojega je dopuštena revizija jer u pogledu parničnih troškovima spor niti počinje niti se dovršava. Samo u odnosu na predmet spora određen tužbom počinje teći parnica, ispituje se litispendencija, objektivna kumulacija tužbenog zahtjeva i objektivno preinačenje tužbenog zahtjeva, te se samo u odnosu na predmet spora postupak dovršava pojedinačnim aktom, bilo presudom ili rješenjem protiv kojih je, za razliku od rješenja o troškovima parničnog postupka, moguće podnijeti reviziju.

Iz tih je razloga, primjenom odredbe iz članka 392.b stavak 1. i članka 400. stavak 3.

ZPP-a, valjalo riješiti kao u izreci.

Zagreb, 2. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.