Rev-2054/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2054/01-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Gordane Matasić-Špoljarić, Marijana Ramušćaka i Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz K., zastupanog po D. D. iz Ž. povjereništva Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, protiv tuženog G. s. d.o.o. V. iz V.., zastupanog po T. J. odvjetniku u V., radi poništenje odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Varaždinu od 26. lipnja 2001. br. Gž-698/01, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu od 02. travnja 2002. godine br. P-1177/00, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2002. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 02. travnja 2002. godine br. P-1177/00 odbijen je tužitelj s tužbenim zahtjevom za poništenje otkaza ugovora o radu i zahtjevom da se prestanak radnog odnosa tužitelja kod tuženika utvrdi s danom zaključenja glavne rasprave u ovom postupku.

Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu od 26. lipnja 2001. br. Gž-698/01 navedena presuda je potvrđena.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude tužitelj je uložio reviziju s prijedlogom da revizijski sud preinači nižestupanjske presude i udovolji tužbenom zahtjevu, ili da iste ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Iako revident ne navodi iz kojih revizijskih razloga pobija drugostupanjsku presudu (čl. 385. st. 1. ZPP-a), ipak iz sadržaja revizije proizlazi da reviziju izjavljuje zbog pogrešne primjene materijalnog prava, ističući da je tužitelju otkazan ugovor o radu sklopljen 18. travnja 2000., iako takav ugovor ne postoji, pa stoga ugovor o radu kojeg je tužitelj sklopio 18. travnja 1996. i dalje postoji, slijedom čega treba uzeti da je tužitelj i dalje u radnom odnosu kod tuženika. S tim u svezi smatra pogrešnim razloge drugostupanjske presude da je na konkretni slučaj trebalo primijeniti odredbu čl. 11. Zakona o radu, jer se uopće ne radi o situaciji kad zaposlenik nije potpisao ugovor o radu s poslodavcem. Pobija i činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova smatrajući ih neosnovanima.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud primjenom odredbe čl. 390. st. 1. ZPP-a dostavio protivnoj stranci na odgovor i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske ovlaštenom na podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da revizija tužitelja bude odbijena kao neosnovana.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o podnijetoj reviziji.

Revizija tužitelja nije osnovana.

Revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92 i 112/99), na kojeg sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, nije ostvaren.

Predmetom spora je izvanredni otkaz ugovora o radu kojeg je tuženik dao tužitelju Odlukom od 28. srpnja 2000., potvrđene drugostupanjskom odlukom nadležnog tijela tuženika od 28. kolovoza 2000.

U postupku je utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 18. travnja 1996., dok se u odluci o izvanrednom otkazu spominje ugovor o radu od 18. travnja 2000. Iako se očito radi o tiskarskoj pogrešci, tužitelj inzistira na tvrdnji da ugovor o radu od 18. travnja 1996. nije nikada otkazan, pa je i danas na snazi, dok ugovor o radu od 18. travnja 2000. ne postoji, jer ga nikada nitko nije potpisao.

Kad je nesporno da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika i da je zaključio samo jedan ugovor o radu, pa kada se u ovoj pravnoj stvari radi o otkazu ugovora o radu i u svezi s tim o prestanku radnog odnosa, u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji nije pravno odlučno navođenje datuma ugovora o radu, ni činjenica da li je taj datum pravilno određen, tim više što se u Odluci drugostupanjskog tijela tuženika, kojom je odbijen zahtjev za zaštitu prava podnijet protiv prvostupanjske odluke o otkazu ugovora o radu, izrijekom navodi da se otkazuje ugovor o radu zaključen 18. travnja 1996. Revidentove tvrdnje da je zapravo otkazan ugovor o radu od 18. travnja 2000, a ne ugovor o radu od 18. travnja 1996. nisu stoga utemeljene.

Kako se temeljem odredbe čl. 385. st. 3. ZPP-a revizija ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, to svi ostali revizijski razlozi tužitelja, koji se odnose na pobijanje utvrđenog činjeničnog stanja, uz vlastitu analizu i ocjenu provedenih dokaza, ne mogu biti razmatrani u ovom revizijskom postupku.

Budući da revizijski sud primjenom odredbe čl. 386. ZPP-a po službenoj dužnosti pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava, za navesti je da se nižestupanjske presude u cijelosti temelje na pravilnoj primjeni odredbe čl. 107. Zakona o radu (“Narodne novine” br. 38/95, 54/95 i 65/95), jer je u postupku utvrđeno da su se ostvarile pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu, budući da su nižestupanjski sudovi utvrdili na temelju provedenih dokaza, da je tužitelj neopravdano izostao s rada u vremenu od 24. do 28. srpnja 2000., te da poslodavac u smislu odredbe čl. 110. st. 2. Zakona o radu nije bio dužan omogućiti zaposleniku iznošenje obrane, jer je utvrđeno postojanje okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Ovakva utvrđenja nižestupanjskih sudova u cijelosti prihvaća i ovaj revizijski sud.

Kako nižestupanjski sudovi odbijanjem tužbenog zahtjeva nisu pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu.

U Zagrebu, 27. ožujka 2002.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v. r.