Rev-633/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-633/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića, kao predsjednika vijeća, te Vjere Delić, Katarine Buljan, Marijana Ramušćaka i Gordane Matasić-Špoljarić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja malodobnog G. B., zastupanog po ocu i z.z. V. B., K., a ovaj zastupan po punomoćniku S. G.-G., odvjetnici u K., protiv tužene C. ” d.d. Z., Poslovnica K., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-415/97 od 06. studenog 1997. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj: P- 616/95 od 17. prosinca 1996. godine, u sjednici održanoj 04. travnja 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, preinačuje presuda Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-415/97 od 06. studenog 1997. godine i presuda Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-616/95 od 17. prosinca 1996. godine i sudi:

“Dužna je tužena na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 17.360,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 17. prosinca 1996. godine do isplate, te parnični trošak od 2.500,00 kn.

Za više traženo tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.”

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Koprivnici, broj: P-616/95 od 17. prosinca 1996. godine tužena je obvezana na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 17.400,00 kn sa pripadajućom kamatom počev od utuženja do isplate, te parnični trošak od 4.079,00 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen.

Presudom Županijskog suda u Koprivnici, broj: Gž-415/97 od 06. studenog 1997. godine preinačena je prvostupanjska presuda tako da je tužena obvezana na ime naknade štete

isplatiti tužitelju 10.900,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom počev od 18. prosinca 1996. godine do isplate, te parnični trošak od 639,55 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njeno preinačenje dosuđenjem zatraženih iznosa naknade štete.

Tužena nije odgovorila na reviziju, niti se o istoj izjasnio državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije našao da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine”, broj: 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti, a kako na druge bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj posebno ne upire, zaključiti je da pobijana presuda nije opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete vezano za povrede zadobijene u prometnoj nezgodi dana 23. listopada 1994. godine, a kada je malodobnog tužitelja koji je pretrčavao cestu oborilo vozilo reg. oznake LEV-V-311 (D) kojim je upravljao Zlatan Jakupić. U ovom revizijskom stadiju postupka među strankama je i dalje sporno pitanje suodgovornosti malodobnog tužitelja nastanku štetnog događaja, te visina pripadajuće mu naknade štete.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da je do nezgode došlo u K.I. oko 10,00 sati ujutro , kojom ulicom

- da se kretalo štetno vozilo osiguranika tužene brzinom od 63 km/h,

- da je vozač štetnog vozila, premda je vidio grupu djece na prostoru izvan kolnika započeo zaobilaženje traktora zaustavljenog s desne strane kolnika ne smanjujući brzinu, a u kojem trenutku

- da je tužitelj započeo pretrčavati ulicu, bez da je prethodno provjerio prisutnost vozila na kolniku, uslijed čega

- da je došlo do sraza malodobnog tužitelja i štetnog vozila na udaljenosti 1 m od lijevog ruba kolnika (gledano u pravcu kretanja vozila), te

- da bi nezgoda bila izbjegnuta da se kritične prigode štetno vozilo kretalo brzinom do 50 km/h.

Temeljem prednjih utvrđenja pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova o postojanju suodgovornosti oba sudionika nastanku štetnog događaja.

Griješe međutim nižestupanjski sudovi kada doprinos oba sudionika nastanku ove nezgode utvrđuju podjednakim (50%:50%). Naime, točno je da se malodobni tužitelj upustio u radnju pretrčavanja kolnika, a bez da se prethodno uvjerio da li mu to prometna situacija dopušta. No činjenica je da vozač štetnog vozila, premda je uočio grupu djece koja stoje neposredno uz kolnik, nastavio vožnju ne smanjujući brzinu (a koja brzina je bila iznad one dopuštene), te vršio zaobilaženje zaustavljenog traktora koji mu je zaklanjao vidik. Takvo postupanje vozača štetnog vozila bilo je krajnje neoprezno i neprimjereno konkretnoj prometnoj situaciji, te ga se ne može izjednačiti sa propustom u postupanju malodobnog tužitelja. Naprotiv ovaj sud smatra da je doprinos osiguranika tužene nastanku štetnog događaja bitno veći od onog malodobnog tužitelja i cijeni ga u omjeru 70% osiguranik tužene, a 30% malodobni tužitelj.

U štetnom događaju malodobni tužitelj je zadobio povrede u vidu prijeloma lijeve nadlaktice, što je teška tjelesna povreda. Prema nalazu liječnika vještaka vezano za istu tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta 5 dana, srednjeg intenziteta 6 tjedana, te slabog intenziteta oko 3 mjeseca. Doživio je strah koji je kao primarni jakog intenziteta bio prisutan od povrijeđivanja do pružanja liječničke pomoći, te potom kao sekundarni strah potrajao oko mjesec dana. Zbog ovih povreda kod tužitelja je u razdoblju 3 mjeseca postojalo smanjenje životne aktivnosti vezano za što je u tom razdoblju trpio duševne boli.

Obzirom na vrstu i težinu zadobijene povrede, cijeneći intenzitet i dužinu trajanja fizičkih bolova i straha, te razdoblje trajanja smanjene životne aktivnosti tužitelja, ocjena je ovog suda da iznos od 10.000,00 kn s osnova fizičkih bolova, 3.000,00 kn s osnova straha, te 10.000,00 kn s osnova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti u konkretnom slučaju predstavlja primjerenu satisfakciju, sve u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj: 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO), dok bi priznanjem većih od tih iznosa bilo protivno cilju i svrsi kojoj je ova naknada namijenjena.

Obzirom pak na utvrđenu suodgovornost malodobnog tužitelja nastanku štetnog događaja od 30% od tih iznosa mu je trebalo dosuditi 70% (čl. 205. ZOO-a), tj. za fizičke bolove 7.000,00 kn, strah 2.100,00 kn, te duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti 7.000,00 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

U skladu s utvrđenim postotkom suodgovornosti tužitelja nastanku štetnog događaja, od nespornih 1.000,00 kn štete na ime uništene odjeće trebalo mu je dosuditi 700,00 kn, tj. s osnova troškova prijevoza tužitelja na fizikalnu terapiju od nespornih 800,00 kn trebalo mu je dosuditi 560,00 kn (čl. 189. i 195. a u svezi s odredbom čl. 192. ZOO-a).

Zbog navedenog, a temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2., a u svezi s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP-a srazmjerno ukupnom uspjehu tužitelja u sporu.

U Zagrebu, 4. travnja 2001.

Predsjednik vijeća:

Jakob Miletić, v.r.