Revt-86/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 86/02-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Ivke Zlokić, Miroslave Vekić i Damira Mratovića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. d.d. iz S. B., koju zastupa S. J., odvjetnik u S. B., protiv tuženika R. d.d. Š., koju zastupa Z. Č., odvjetnik u Š., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. rujna 2001. godine, br. Pž 3376/01-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu od 10. listopada 2000. godine, br. P 169/99-10, u sjednici održanoj dana 28. siječnja 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužiteljev zahtjev za utvrđenje da je tuženik njemu uzrokovao štetu u iznosu od 1,400.000,00 kn na taj način što nije prijavio svoju tražbinu protiv glavnog dužnika DP O. u provedenom stečajnom postupku, a niti je obavijestio o tome tužitelja pa da mu je dužan isplatiti navedeni iznos. Tužitelj je dužan naknaditi tuženiku parnični trošak.

Drugostupanjski sud je potvrdio presudu prvostupanjskog suda.

Protiv presude drugostupanjskog suda tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Traži trošak postupka revizije.

Tužitelj neosnovano tvrdi u reviziji da drugostupanjski sud nije ocijenio navode njegove žalbe, jer je naprotiv taj sud ocijenio te navode koji su od odlučnog značaja (čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku – ZPP).

Predmet ovoga spora je zahtjev tužitelja protiv tuženika za naknadu štete koja mu je nastala time što tuženik nije prijavio svoje potraživanje u iznosu od 1,400.000,00 kn u stečajnu masu DP O., iz koje je mogao u cijelosti namiriti svoje potraživanje, već je tuženik za taj iznos utužio tužitelja pred Trgovačkim sudom u Splitu pod br. P 6264/92.

Tužiteljeva neograničena odgovornost za dugovanja DP O. temelji se na samoupravnom sporazumu iz 1981. godine.

Tužitelj u ovoj parnici od tuženika traži navedeni iznos.

Sud prvog stupnja je utvrdio da postupak pod br. P 6264/92 nije pravomoćno završen, a nije provedeno ni izvršenje na tužiteljevoj imovini, tj. da se tuženik nije od tužitelja naplatio.

Na temelju tih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da tužitelju još nije nastala bilo kakva šteta, odnosno da je tužba preuranjena, jer u prije spomenutom parničnom predmetu ne postoji ni pravomoćna presuda, a o tome ovisi da li će uopće nastati potraživanje tuženika prema tužitelju i u kojoj visini.

Tužitelj u reviziji iznosi da vođenjem spora za njega nastaju troškovi bez obzira na njegov uspjeh, te da su mu sredstva u utuženom iznosu zajedno s kamatama bila zbog postojanja navedene parnice blokirana, zbog čega je bio onemogućen u radu a posebno nije mogao zaključivati nove ugovore niti ispunjavati svoje ugovorne obveze.

Tužitelj međutim iako je te tvrdnje iznosio i ranije nije predlagao bilo kakve dokaze radi njihova utvrđenja.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja pravilno odlučili kad su zahtjev tužitelja ocijenili neosnovanim.

Iz navedenih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 28. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.