Legislator Case Law & Legislation
I Kž-799/2011-6 AI generated

I Kž-799/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-799/2011-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića, mr. sc. Marina Mrčele, Zlate Lipnjak Bosanac i Melite Božićević Grbić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. L. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona u vezi članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. S. L. i opt. S. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu, od 29. lipnja 2011., broj K 13/11, nakon održane javne sjednice 17. siječnja 2012., u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dražena Jelenića i branitelja opt. S. P., Ž. G., odvjetnika iz S.,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-799/2011-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Na temelju članka 63. Kaznenog zakona obojici optuženika je u izrečene kazne uračunato vrijeme koje su proveli u pritvoru od 12. siječnja 2011. pa nadalje.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 799/11-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića, mr. sc. Marina Mrčele, Zlate Lipnjak Bosanac i Melite Božićević Grbić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melanije Grgić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S. L. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona u vezi članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika, opt. S. L. i opt. S. P. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu, od 29. lipnja 2011., broj K 13/11, nakon održane javne sjednice 17. siječnja 2012., u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Dražena Jelenića i branitelja opt. S. P., Ž. G., odvjetnika iz S.,

p r e s u d i o j e :

I Prihvaća se djelomično žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni, te se optuženik S. L., za kazneno djelo iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona u vezi članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci, te u koju mu se, na temelju članka 63. Kaznenog zakona u kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 12. siječnja 2011. pa nadalje.

II Odbija se žalba državnog odvjetnika u ostalom dijelu, a žalbe opt. S. L. i opt. S. P. u cijelosti, te se u nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Splitu od 29. lipnja 2011., broj K-13/11, proglašeni su krivima opt. S. L. i opt. S. P. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 - u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) u vezi članka 41. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, činjenično i pravno pobliže opisanog u izreci presude te je na temelju istog članka opt. S. L. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i 6 (šest) mjeseci a opt. S. P. je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine.

Na temelju članka 63. Kaznenog zakona obojici optuženika je u izrečene kazne uračunato vrijeme koje su proveli u pritvoru od 12. siječnja 2011. pa nadalje.

I Kž 799/11-6

Od opt. S. L. je na temelju članka 173. stavak 7. Kaznenog zakona oduzeto ukupno 6775,9 grama opojne droge marihuane a na temelju članka 80. Kaznenog zakona i vozilo marke …, registarskih oznaka ...

Optuženici su na temelju članka 122. stavak 1. u vezi članka 119. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP/97) obvezani na naknadu troškova vještačenja od po 1.800,00 kuna svaki te troškova paušala od po 1.000,00 kuna svaki.

Protiv te presude pravodobno su podnijeli žalbe Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, zbog odluke o kazni, optuženik S. L. osobno i po branitelju E. T., odvjetniku iz S. i optuženik S. P. po branitelju mr. sc. Ž. G., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni. Državni odvjetnik je predložio osudu obojice optuženika na kazne zatvora u duljem trajanju, opt. S. L. predložio je ukidanje prvostupanjske presude a opt. S. P. preinačenje presude suda prvog stupnja na način da bude oslobođen od optužbe za inkriminirano djelo, a podredno ukidanje te presude i vraćanja predmeta na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

Opt. S. L. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem, nakon isticanja olakotnih okolnosti koje prvostupanjski sud nije cijenio, predlaže odbijanje te žalbe kao neosnovane.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je, nakon razmatranja predmeta, na temelju članka 373. stavak 1. ZKP/97, u pisanom podnesku i na sjednici vijeća, predložio prihvaćanje žalbe nižeg državnog odvjetnika koju smatra osnovanom a odbijanje žalbi obojice optuženika kao neosnovanih.

Žalbe opt. S. L. i opt. S. P. nisu osnovane. Žalba državnog odvjetnika osnovana je u odnosu na opt. S. L. a nije osnovana u odnosu na opt. S. P..

U odnosu na žalbe optuženika, osim zbog odluke o kazni

Opt. S. L. i opt. S. P. u žalbama ističu da je pobijanom presudom počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97. Tako opt. L. navodi da su razlozi presude u pogledu njegove uloge u počinjenju kaznenog djela nejasni i u znatnoj mjeri proturječni te da nedostaju razlozi o njegovoj krivnji. Opt. S. P. smatra da obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici supočiniteljstva optuženika u radnji izvršenja kaznenog djela. Međutim, potkrjepljujući ovaj prigovor, opt. P. iznosi razloge koji po svojem sadržaju predstavljaju argumentaciju žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer žalitelj osporava zaključke suda prvog stupnja vezano za oduzimanje sporne marihuane na temelju članka 173. stavak 7. Kaznenog zakona i za motiv, odnosno razlog zbog kojeg je opt. P. kritične zgode krenuo u S. s opt. L..

Nadalje, opt. S. P. u žalbi ističe da je svojom presudom prvostupanjski sud prekoračio optužbu, čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 9. ZKP/97. Žalitelj navodi, da je iz završne riječi državnog odvjetnika na glavnoj

I Kž 799/11-6

raspravi, vidljivo kako optužba smatra da je opt. P. postupao u svojstvu pomoćnika, a prvostupanjski sud ga je proglasio krivim kao supočinitelja.

Također obojica žalitelja ističu da, iako je ostalo dvojbeno da li su optuženici i na koji način počinili inkriminirano djelo, prvostupanjski sud je propustio primijeniti odredbu članka 3. stavak 2. ZKP/97, čime je počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 3. ZKP/97.

Nije u pravu opt. S. L. kada prigovara da su razlozi prvostupanjske presude u znatnoj mjeri proturječni. Protivno navodima žalitelja, sud prvog stupnja je dao jasne i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, o radnjama koje je optuženik poduzeo u ostvarenju inkriminiranog djela kao i za svoj zaključak, temeljen na provedenim dokazima, da je opt. L. počinitelj toga djela. Također nije osnovan niti prigovor da prvostupanjski sud nije utvrdio niti obrazložio krivnju opt. L.. Naprotiv, sud prvog stupnja je naveo razloge zbog čega smatra da je žalitelj kazneno djelo počinio s namjerom, odnosno da je bio svjestan svih obilježja svog kažnjivog ponašanja kao i da je htio takvo svoje ponašanje, neovisno od posljedica, cijeneći pri tom da svijest žalitelja ni sa čime nije bila ograničena niti smanjena. Dakle, nije osnovan prigovor da izostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa tako nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire žalitelj.

Također nije u pravu ni opt. S. P. kada prigovara da sud prvog stupnja nije dao razloge o njegovom udjelu u izvršenju kaznenog djela. U obrazloženju svoje odluke sud prvog stupnja naveo je na temelju kojih dokaza, uključujući obranu opt. S. L., smatra utvrđenim da je opt. S. P. inkriminirano djelo izvršio kao supočinitelj, a ne pomagač opt. L. i na koji način. Prema tome, nije osnovan prigovor da izostaju razlozi o odlučnim činjenicama pa tako nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upire žalitelj.

Prigovori, koje u svojim žalbama ističu i opt. S. L. i opt. S. P., o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, jer sud prvog stupnja nije primijenio odredbu članka 3. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku, nisu osnovani. Naime, članak 3. stavak 2. ZKP/97 određuje da dvojbu u pogledu postojanja činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela ili o kojima ovisi primjena neke odredbe kaznenog zakonodavstva, sud rješava presudom na način koji je povoljniji za okrivljenika.

U ovom predmetu sud prvog stupnja nije bio u dvojbi da li su u ponašanju opt. S. L. i opt. S. P. ostvarena sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 173. stavak 2. Kaznenog zakona za koje su proglašeni krivima, jer to ne proizlazi iz razloga pobijane presude pa prema tome nije počinjenja ova bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju upiru žalitelji.

Osim toga, razlozima navedenim uz ovaj prigovor, žalitelji ustvari osporavaju zaključak prvostupanjskog suda, dakle, istaknuti razlozi sadržajno predstavljaju argumentaciju žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, koje optuženici potkrepljuju ponavljanjem obrana i subjektivnom ocjenom provedenih dokaza i navoda iz obrana, a čemu će biti riječi u nastavku.

Prigovor opt. S. P. da je sud prvog stupnja prekoračio optužbu nije osnovan. Činjenični i pravni opis kaznenog djela za koje je prvostupanjskom presudom žalitelj proglašen krivim kao i njegova pravna oznaka u cijelosti se podudaraju s inkriminacijama i

I Kž 799/11-6

pravnom oznakom djela navedenim u optužnici državnog odvjetništva, uključujući izmjenu na glavnoj raspravi od 29. lipnja 2011.

Slijedom navedenog, nisu utvrđene bitne povrede odredaba kaznenog postupka koje su optuženici istaknuli u svojim žalbama a niti koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju sud, na temelju članka 379. stavak 1. točka 1. ZKP/97, pazi po službenoj dužnosti.

Osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, opt. S. L. prigovara nalazu provedenog biološkog vještačenja i iskazima djelatnika policije koji su bili ispitani kao svjedoci, iako tijekom postupka na ove dokaze nije bilo primjedbi. U žalbi optuženik analizira rezultate biološkog vještačenja, uspoređujući ih s nalazom daktiloskopskog vještačenja te iznosi svoj zaključak da nalaz biološkog vještačenja predstavlja samo indiciju a ne i dokaz. Također žalitelj upire na neuvjerljivost iskaza djelatnika policije te osporava njihove navode da se u automobilu osjetio miris canabisa, iznoseći svoje zaključke o mogućnosti uočavanja karakterističnog mirisa marihuane u konkretnom slučaju. Na kraju opt. S. L. prigovara da se sud nije bavio utvrđivanjem krivnje (odlučnih činjenica svijesti i volje pri nakani, a što je pogrešno označio kao bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavak 1. točka 11. ZKP/97). Slijedom navedenog žalitelj smatra da je prvostupanjski sud na pogrešan i nepotpun način utvrdio činjenično stanje, da je izveo pogrešne zaključke te nije pravilno primijenio odredbe formalnog i materijalnog prava.

Opt. S. P. prigovara zaključku suda prvog stupnja o njegovoj ulozi u izvršenju kaznenog djela, pozivajući se na činjenicu da je pobijanom odlukom sporna marihuana oduzeta samo od opt. S. L., čime opovrgava zaključak o supočiniteljstvu. Također prigovara i razlozima kojima je sud prvog stupnja obrazložio motive opt. L. da sa sobom u S. povede opt. P., ponavljajući navode iz obrana obojice optuženika. Posebno ovaj žalitelj navodi, da je njegova obrana iskrena i uvjerljiva te potkrijepljena činjenicom da je kod sebe imao novac za kupovanje, što je bio njegov motiv za odlazak u S., kako je to naveo u obrani. Osim toga, opt. L. ga ne tereti svojim iskazom, u kojem je inače prokazao i druge sudionike uključene u promet spornom marihuanom. Konačno, opt. P. ističe da je opt. L. bio ispitan kao svjedok za potrebe kaznenog postupka koji se vodi u B. i H., navodeći ukratko sadržaj tog iskaza, kojim potkrepljuje svoju obranu. Optuženik smatra, da niti jedan dokaz ne potkrepljuje zaključak da je on znao, odnosno imao osnova sumnjati da prevozi marihuanu, odnosno da je prvostupanjski sud morao imati dvojbu u pogledu te odlučne činjenice.

Protivno navodima žalbi, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio odlučne okolnosti činjeničnog stanja na temelju provedenih dokaza, koje je pravilno vrednovao, uključujući obrane obojice optuženika, provedene materijalne dokaze te iskaze u dokaznom postupku ispitanih svjedoka. Sadržaj iskaza koji je optuženik dao u drugom postupku u istom ili drugačijem svojstvu, ne može se koristiti u ovom postupku pa sud prvog stupnja osnovano nije cijenio iskaz opt. S. L. ispitanog kao svjedoka za potrebe kaznenog postupka koji se vodi u B. i H.. Za svoje zaključke prvostupanjski sud je dao valjane i uvjerljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe kaznenog zakona pa prema tome nije počinio povredu kaznenog zakona na koju upiru žalbe.

I Kž 799/11-6

Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 379. stavak 1. točka 2. ZKP/97, ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povredu kaznenog zakona na koju je dužan paziti po službenoj dužnosti.

U odnosu na žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni

Državni odvjetnik u žalbi ističe da su izrečene kazne blage s obzirom na počinjeno kazneno djelo jer je sud prvog stupnja prilikom odmjeravanja kazne veći značaj dao olakotnim nego otegotnim okolnostima. Posebno treba cijeniti, prema mišljenju državnog odvjetnika, količinu pronađene i oduzete droge, mjesto i način skrivanja, međunarodni element s obzirom na to da je droga prenošena iz B. i H. u R. H. kao i ciljano područje za njezinu daljnju distribuciju. Osim toga, treba imati u vidu učestalost ovog oblika kriminaliteta kao i okolnost da su optuženici iskoristili dvojno državljanstvo, odnosno da u obje države imaju adrese stanovanja.

U pravu je državni odvjetnik da se u kazni za opt. S. L. nisu u dovoljnoj mjeri odrazile utvrđene otegotne okolnosti. Naime, osim istaknutih otegotnih okolnosti treba cijeniti i činjenicu da je opt. L. osigurao sredstvo za prijenos marihuane iz B. i H. - svoj automobil u kojem je sakrivena droga, što predstavlja značajni doprinos počinjenju kaznenog djela. Nadalje, motiv opt. L. za prenošenje droge je materijalni interes, dobivanje pozajmice od I. G..

Cijeneći količinu droge i veći broj otegotih okolnosti, neovisno od činjenice da opt. L. do sada nije osuđivan, da je otac troje maloljetne djece, da je ratni vojni invalid uslijed sudjelovanja u Domovinskom ratu te da je pridonio otkrivanju drugih kaznenih djela i počinitelja, ovo vijeće smatra primjernom kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina i 6 (šest) mjeseci. Zlouporaba droge je društveno opasno kazneno djelo jer se ozbiljne posljedice odražavaju na pojedinca ali i na ukupno funkcioniranje određene zajednice. Velika količina marihuane, uz aktivnosti prekograničnog karaktera, doprinose društvenoj opasnosti tog djela.

Slijedom navedenog, ovaj sud drugog stupnja prihvatio je žalbu državnog odvjetnika u odnosu na opt. S. L. te je preinačio prvostupanjsku presudu u odluci o kazni. Iz razloga zbog kojih je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, nije mogla biti prihvaćena žalba optuženika.

U odnosu na opt. S. P., državni odvjetnik nije u pravu, s obzirom da je doprinos ovog optuženika u usporedbi s radnjama opt. L. manji pa je kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine i po stajalištu ovog suda, primjerena, naročito kad se ima u vidu njegova mladost. Stoga nisu osnovane žalbe niti državnog odvjetnika niti optuženika, koji uostalom i ne predlaže izricanje blaže kazne već isključivo oslobođenje od optužbe.

Slijedom navedenog je, na temelju članka 390. stavak 1. i članka 387. ZKP/97, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu 17. siječnja 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Melanija Grgić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.