Severance pay claim dismissed because plaintiff failed to prove employer was legal successor of previous employer.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal against a final judgment ordering the defendant to pay severance pay. The plaintiff argued the defendant was the legal successor to a previous employer where she worked, but court records confirmed no such succession existed. Consequently, the court ruled that the plaintiff could not claim severance based on the prior employment period.
Legislator headnote
AI generatedČlanak 118. Zakona o radu; Članak 393. Zakona o postupku pred sudovima: Severance pay is only due if the current employer is the legal successor of the previous employer, and failure to prove this succession bars the claim.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1690/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Katarine Buljan i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz O., koju zastupa B. P., protiv tuženika R. c. d.o.o. O., radi novčanog potraživanja, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Osijeku od 7. svibnja 1998. godine, br. Gž 825/98, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku od 24. veljače 1998. godine, br. Pr 1087/97, u sjednici održanoj dana 3. studenog 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja koju je sud drugog stupnja potvrdio, suđeno je:
"Tužbeni zahtjev tužiteljice A.M. iz O., I. …, koji glasi:
"Nalaže se tuženiku R. d.o.o. O., Ul. Hr. R. …, da plati na ime otpremnine tužiteljici A.M. iz O., I. …, iznos od 20.000,00 kn (dvadesettisuća kuna) sa zakonskim zateznim kamatama od 01.07.1996. godine do isplate, a sve u roku 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."
o d b i j a se kao neosnovan."
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tužiteljica je izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložila da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen.
Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Nije sporno da tužiteljica nije ostvarila kod tuženog dvije godine neprekidnog staža što je uvjet za ostvarenje prava na otpremninu u smislu čl. 118. Zakona o radu (ZR).
Međutim, tužiteljica svoj tužbeni zahtjev za isplatu otpremnine temelji na tvrdnji da je tuženik pravni sljednik ranijeg poduzeća IPK kod kojeg je tužiteljica bila u radnom odnosu prije zasnivanja radnog odnosa kod tuženog, pa da joj se zbog toga za pravo na otpremninu treba priznati radni staž koji je ostvarila kod tog poduzeća.
Međutim, iz pribavljenih podataka (registra) Trgovačkog suda u Osijeku proizlazi da tuženik R. d.o.o. Osijek nije pravni sljednik poduzeća IPK F. d.o.o. za poljoprivredu, proizvodnju i trgovinu Osijek, kako to tvrdi tužiteljica.
Prema tome, tužiteljici se za pravo na otpremninu ne može priznati radni staž kod ranijeg poslodavca, pa je na tako utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev odbijen.
U postupku nije učinjena ni bitna povreda iz toč. 10. st. 2. čl. 354. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.
Dakle, nije se ostvario ni jedan revizijski razlog i zato je revizija temeljem odredbe čl. 393. ZPP odbijena.
U Zagrebu, 3. studenog 1999. godine
Predsjednik vijeća:
Veseljko Šeparović, v.r.