Rev-3128/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-3128/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak-Radej, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz K., kojeg zastupa punomoćnik F. Đ., odvjetnik u K. protiv tuženika D. K. iz K., kojeg zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u K., radi naknade štete rješavajući reviziju izjavljenu po tuženiku protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Koprivnici od 15. srpnja 1999. godine broj Gž-538/1999, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici od 16. veljače 1999. godine broj P-528/1998, u sjednici održanoj dana 23. travnja 2003. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženik je obvezan isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 4.920,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 1.140,00 kn počev od 23. siječnja 1996. godine, a na iznos od 3.780,00 kn počev od 16. veljače 1999. godine do isplate, dok je tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 320,34 kn, te je ujedno tužbeni zahtjev tužitelj odbijen u dijelu radi isplate iznad dosuđenog iznosa od 4.920,00 kn do 23.900,00 kn, odnosno u dijelu radi isplete 18.980,00 kn. Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe obje stranke i u cijelosti potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv navedene, pravomoćne drugostupanjske presude u pobijanom dosuđujućem dijelu reviziju je izjavio tuženik i to radi pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, da se pobijana presuda preinači u skladu sa revizijskim navodima u pravcu sniženja dosuđene naknade i tuženiku prizna zatraženi trošak prema uspjehu u parnici.

Na pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika protivna strana nije odgovorila niti se o izjavljenoj reviziji izjasnio državni odvjetnik nadležan za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti.

Revizija nije osnovana.

Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade štete koja mu je nastala uslijed nanošenja fizičkih povreda po tuženiku koji je zbog toga proglašen krivim i osuđen u pravomoćno dovršenom kaznenom postupku.

Revident naime smatra da je postupao u predmetnom slučaju u prekoračenju nužne obrane, odnosno u stanju nužde da bi od sebe i drugog otklonio opasnost štete nastalu bacanjem petardi od strane tužitelja pa da je stoga nepravilno utvrđen stupanj podijeljene odgovornosti na način da je tuženik odgovoran za štetu u dijelu od 60%, jer smatra da je doprinos tužitelja veći od 40% kako su utvrdili niži sudovi, pri čemu revident ističe i okolnost da je tužitelj zakašnjelim traženjem liječničke pomoći pridonio da šteta bude veća nego što bi bila da je pravovremeno zatražio liječničku, konkretno pomoć liječnika stomatologa.

U postupku je utvrđeno da je tuženik pravomoćno osuđen za kazneno djelo protiv života i tijela tjelesnom ozljedom iz čl. 98. KZ Republike Hrvatske time što je ispred ugostiteljskog objekta u Koprivnici zatvorenom šakom udario tužitelja u glavu i tako mu nanio prijelom I i II gornjeg zuba desno te ogrebotine gornje i donje usne s natučenjem.

Iz utvrđenja nižih sudova koji su izvršili uvid i u kazneni spis u kaznenom postupku koji je vođen protiv tuženika u predmetu pod oznakom K-157/97 proizlazi, da je tužitelj te zgode 24. prosinca 1995. godine u predvečer, dakle na badnju večer, sjedeći u automobilu kao suvozač kroz otvoreni prozor automobila bacao petarde od kojih je jedna pala pokraj automobila tuženika, pa kako je očigledno namjeravao nastaviti s bacanjem petardi to je tuženika razljutilo tako da je prišao tužitelju te ga udario po glavi, odnosno ustima zbog čega je došlo do prijeloma prednjih zubi tužitelja. Iz utvrđenja nižih sudova ne proizlazi da bi opisano ponašanje obje stranke opravdavalo manji stupanj podijeljene odgovornosti tuženika - bez obzira što je tužitelj svojim ponašanjem značajno pridonio nastanku štetnog događaja, jer utvrđeno ponašanje tuženika i po ocjeni ovog Vrhovnog suda nije bilo primjereno otklanjanju eventualne opasnosti koju je tužitelj svojim ponašanjem u konkretnom slučaju predstavljao. Stoga ovaj Vrhovni sud nalazi, da su niži sudovi pravilno utvrdili stupanj podijeljene odgovornosti time što su utvrdili odgovornost tuženika za štetu u dijelu od 60%, a doprinos tužitelja nastaloj šteti opisanim ponašanjem ocijenili sa 40%, imajući pri tome na umu da time što tužitelj nije odmah zatražio liječničku pomoć - jer se štetni događaj zbio 24. prosinca 1995. godine, a tužitelj se javio liječniku stomatologu dana 03. siječnja 1996. godine - prema iskazu saslušanog vještaka medicinske struke štetne posljedice nisu povećane osim što bi pravovremenim javljanjem liječniku dužina liječenja bila skraćena od 30 na 14 dana, ali time jačina i trajanje bolova i straha ne bi bili bitno drugačiji.

S obzirom na utvrđenu jačinu i trajanje fizičkih bolova i straha, pravilno su niži sudovi utvrdili visinu novčane naknade tužitelju za pretrpljene fizičke bolove u iznosu od 4.800,00 kn, a za pretrpljeni strah u iznosu od 1.500,00 kn u skladu sa kriterijima i mjerilima iz čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO) kao i što su i pravilno utvrdili naknadu troškova liječenja tužitelja u ukupnom iznosu od 1.900,00 kn za protetske radove (čl. 195. st. 1. ZOO) ili ukupno 8.200,00 kn pri čemu su tuženika obvezali na naknadu onog dijela štete od 60% koji odgovara utvrđenom stupnju njegove odgovornosti (čl. 192. ZOO), odnosno iznosi upravo dosuđeni iznos naknade od 4.920,00 kn.

Isto tako niži sudovi su pravilno, a prema uspjehu stranaka u parnici u kojoj je tuženik uspio u većem dijelu odlučili o troškovima postupka kad su obvezali tužitelja na naknadu odgovarajućeg dijela parničnog troška tuženiku u iznosu od 320,34 kn, a u skladu sa odredbom čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP.

Kako, dakle, nije ostvaren razlog zbog kojeg je revizija izjavljena, a ne postoje ni oni razlozi na koje revizijski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 386. ZPP, valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu pozivom na čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 23. travnja 2003. godine.

Predsjednik vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.