II Gžzp-301/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: II Gžzp 301/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Jadranka Juga, kao predsjednika vijeća, Aleksandra Peruzovića i Željka Glušića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari predlagateljice M. B. iz R., koju zastupa punomoćnik mr. N. V., odvjetnik u R., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagateljice protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Uzp-24/10-6 od 28. travnja 2010., u sjednici održanoj 11. listopada 2010.,

r i j e š i o j e:

Žalba predlagatelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Uzp-24/10-6 od 28. travnja 2010.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Uzp-24/10-6 od 28. travnja 2010 odbijen je zahtjev predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom kao neosnovan.

Protiv navedenog rješenja predlagateljica je podnijela žalbu zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08). Predlaže da vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvati žalbu i preinači podredno ukine pobijano rješenje.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsko rješenje vijeće Vrhovnog suda Republike nije našlo da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku ZPP, na koje temeljem odredbe iz članka 365. stavka 2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Predmet ovog izvanparničnog postupka jest zahtjev predlagateljice radi zaštite prava članaka 27. i 28. Zakona o sudovima na suđenje u razumnom roku, temeljem odredbi ("Narodne novine" broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09 ) zbog dugotrajnosti postupka koji

II Gžzp 301/10-2

se vodio pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod posl. br. Us-5503/2009 kao i upravnog postupka koji je prethodio navedenom sudskom postupku.

Prvostupanjski sud pobijano rješenje u bitnom temelji na slijedećim utvrđenjima i zaključcima:

- da je predlagateljica 11. ožujka 2009. podnijela žalbu protiv rješenja Stručnog povjerenstva za priznavanje prava samostalnih umjetnika, klasa: UP/I-612-01/08-01/95, ur. broj:15-01/08-01 od 22. prosinca 2008. kojim je odbijen zahtjev M. B. za priznavanje prava na uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko, te zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske,

- Ministarstvo kulture je rješenjem klasa: UP/II-612-01/09-01/0019, ur. broj. 532-10- 02/4-09-02 od 31. ožujka 2009. odbilo žalbu predlagateljice i potvrdilo rješenje Stručnog povjerenstva za priznavanje prava samostalnih umjetnika, klasa: UP/I-612-01/08-01/95, ur. broj. 15-01/08-01 od 22. prosinca 2008.,

- protiv navedenog drugostupanjskog rješenja predlagateljica je 30. travnja 2009. podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske radi poništenja navedenog rješenja,

- Upravni sud Republike Hrvatske je rješenjem broj Us-5503/2009-2 od 5. svibnja 2009. pozvao tuženo tijelo da sudu dostavi odgovor na tužbu sa spisom predmeta,

- tuženo tijelo dostavilo je odgovor na tužbu sa spisom predmeta 4. lipnja 2009.,

- do dana donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice postupak pred Upravnim sudom nije dovršen.

Iz navedenih utvrđenja proizlazi da je spor u navedenom postupku u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak i 14/02) nastao 11. ožujka 2009. kada je predlagateljica podnijela žalbu protiv rješenja Stručnog povjerenstva za priznavanje prava samostalnih umjetnika, klasa: UP/I-612-01/08-01/95, ur. broj.:15-01/08-01 od 22. prosinca 2008 te da postupak od dana nastanka spora (11. ožujka 2009.) do dana donošenja odluke (28. travnja 2010.) traje 1 (jednu) godinu, 1 (jedan) mjesec i 17 (sedamnaest) dana, što je ujedno i razdoblje relevantno za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja.

Na temelju navedenih utvrđenja i zaključaka, koja žalbenim navodima predlagateljice nisu dovedena u sumnju te ih prihvaća i ovo vijeće, prvostupanjski sud je zaključio da predlagateljici nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01.-pročišćeni tekst, 55/01.- ispravak) te je zahtjev predlagateljice odbio kao neosnovan. Žalbeni navod predlagateljice da je prvostupanjski sud u konkretnom slučaju početak pravno relevantnog razdoblja pogrešno računao od dana podnošenja žalbe protiv prvostupanjskog rješenja umjesto ispravno od podnošenja zahtjeva za priznavanje prava na uplatu doprinosa za mirovinsko i invalidsko te zdravstveno osiguranje iz sredstava proračuna Republike Hrvatske nije osnovan.

Ovo stoga što prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava, koju praksu prihvaća i ovaj sud, spor u upravnom postupku u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni

II Gžzp 301/10-2

ugovori'', broj 18/97, 14/02 i 1/06), nastaje na dan kada je stranka po prvi put podnijela redovni pravni lijek u upravnom postupku (to jest žalbu protiv prvostupanjskog rješenja, odnosno tužbu u upravnom sporu ako žalba nije dopuštena) ili na dan kada je stranka po prvi put podnijela sredstvo pravne zaštite protiv šutnje uprave, pri čemu je potrebno posebno napomenuti da se u situacijama u kojima je moguće koristiti sredstva pravne zaštite protiv šutnje uprave, neće razmatrati duljina „spornog„ dijela prethodno okončanog upravnog postupka ako se podnositelj izrijekom ne pozove na njegovo nerazumno trajanje i ujedno ne dokaže da je u tom postupku koristio sredstva pravne zaštite protiv šutnje uprave (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci br. U-IIIA-4885/2005 od 20. lipnja 2007., objavljenoj u "Narodnim novinama" broj 67/07.).

Slijedom navedenoga, žalbeni navodi žaliteljice da joj je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku ne može se prihvatiti jer i prema ocjeni ovog suda, a imajući na umu duljinu trajanja postupka, predlagateljici nije povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

Naime, sama nesporna činjenica duljine tog postupka u trajanju od 1 (jednu) godinu, 1 (jedan) mjesec i 17 (sedamnaest) dana, ne daje osnova zaključku da se vođenje konkretnog postupka, barem za sada, može smatrati prekoračenjem razumnog roka i povredom prava na suđenje u razumnom roku, koje pravo je zajamčeno članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst broj 55/01.).

Pravilno je, stoga, sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz članka 27. stavka 1. ZS-a kada je zahtjev predlagateljice odbio kao neosnovan.

Slijedom navedenog, valjalo je, temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom izvanparničnom postupku iz 1934. koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine" broj 73/91.), riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 11. listopada 2010.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.