II Kž-225/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 225/11-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća, Ranka Marijana i Miroslava Šovanja kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Jasmine Štrucelj kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okr. N. B., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 20. travnja 2011. broj Kv-I-272/11 (K-93/11), o produljenju pritvora u postupku nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 11. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba okr. N. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu je na temelju čl. 107. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje u tekstu: ZKP), protiv okr. N. B. produljen pritvor po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP, u postupku nakon podignute optužnice kojom mu se stavlja na teret počinjenje kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 129/00., 51/01., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. – dalje u tekstu: KZ).

Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio okr. N. B. putem branitelja K. Š., odvjetnika iz Z., s prijedlogom da se ukine pritvor.

Žalba nije osnovana.

Protivno žalbenim navodima, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da protiv okr. N. B. postoje razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP.

Naime, okrivljenik se nepravomoćnom optužnicom tereti da je u cilju da se domogne novca prišao mlt. M. Đ. koji je na šanku plaćao račun te ga zatražio 20,00 kuna, a nakon što je mlt. M. Đ., ništa ne govoreći, izašao iza caffe bara, izašao za njim i ponovno ga zatražio novac na što mu je mlt. M. Đ. rekao da novac nije njegov, nakon čega je iz džepa jakne izvukao preklopni nož te ga prislonio maloljetniku na trbuh govoreći mu da novac, koji je

II Kž 225/11-4

onda u strahu za vlastiti život iz džepa izvadio jednu novčanicu od 20,00 kuna i dao je okrivljeniku.

Okr. N. B. je u više navrata pravomoćno osuđivan zbog raznovrsnih kaznenih djela, pored ostalog i zbog kaznenih djela protiv imovine. Tada su prema njemu primjenjivane uvjete osude dok je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Kako se okr. N. B. nepravomoćnom optužnicom tereti za počinjenje kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 2. KZ-a, očito je da primijenjene uvjetne osude, ali i izrečena kazna zatvora nisu polučile svrhu i utjecale na okrivljenika da svoje ponašanje uskladi sa društveno prihvaćenim normama i suzdrži se od činjenja kaznenih djela. Pored iskazane upornosti u činjenju kaznenih djela, okr. N. B. je nezaposlen, bez primanja i imovine, što sve predstavlja osobite okolnosti koje opravdavaju bojazan da bi boravkom na slobodi nastavio sa činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela zbog čega je primjena mjere pritvora po osnovi iz čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP-a osnovana.

Nisu osnovani žalbeni navodi kojima se osporava postojanje osnovane sumnje jer vijeće prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora nije ovlašteno vršiti ocjenu izvedenih dokaza, a u ovom stadiju postupka kao pretpostavka za primjenu mjere pritvora dovoljan je relevantan stupanj osnovane sumnje koji proizlazi iz nepravomoćne optužnice i dokaza u spisu.

Nisu od utjecaja na opstojnost mjere pritvora određene po čl. 102. st. 1. toč. 3. ZKP činjenice da je okrivljenik mlađe životne dobi i da želi zasnovati obitelj kao i činjenica da mu je presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 18. ožujka 2011. broj Ko-3005/10 određen rad za opće dobro na slobodi.

Okrivljenik je uhićen od 23. ožujka 2011. godine i obzirom na njegov dosadašnji boravak u pritvoru nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti imajući u vidu težinu počinjenog kaznenog djela i kaznu koja se prema podacima kojima sud raspolaže, može očekivati.

Slijedom navedenog, a budući da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno odredbi čl. 398. st. 4. ZKP-a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 11. svibnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Jasmina Štrucelj, v. r.

Damir Kos, v. r.