Rev-x-224/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 224/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića kao predsjednika vijeća, Vlatke Potočnjak Radej, Gordane Gasparini, Aleksandra Peruzovića i mr. sc. Jadranka Juga kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. F. i J. F., oboje iz N. Z. i oboje zastupanih po punomoćnicima T. T. i I. U., odvjetnicima iz Z., protiv tuženih Ž. M. iz Z., zastupanog po punomoćnici A. M. V. D., odvjetnici iz Z. i G. Z., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji II-tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1914/05-2 od 17. siječnja 2006. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu broj Pn-5739/97-53 od 10. ožujka 2005., u sjednici održanoj 13. svibnja 2009.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

I-tuženiku se ne dosuđuje trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke naloženo je tuženima da solidarno isplate I-tužitelju iznos od 4.431,60 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose pobliže navedene u toč. I. izreke, dok je I-tužitelj u toč. II. izreke prvostupanjske presude odbijen s dijelom tužbenog zahtjev u iznosu od 4.431,60 kuna zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. U toč. III. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev II-tužiteljice u kojem traži da joj tuženi solidarno na ime naknade štete s naslova izgubljene zarade isplate iznos od 158.353,23 kune, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose pobliže navedene u toč. III. izreke prvostupanjske presude, te je ujedno odbijen zahtjev II-tužiteljice da joj tuženi solidarno plaćaju rentu s naslova izgubljene zarade počev od 1. srpnja 2003. pa nadalje u im zakonskim zateznim kamatama. mjesečnom iznosu od 2.185,89 kuna zajedno za pripadajuć

U toč. IV. izreke prvostupanjske presude tužiteljima je naloženo naknaditi tuženima parnični trošak na način da je I-tužitelj dužan I-tuženome naknaditi trošak parničnog postupka od 903,50 kuna a II-tuženome iznos od 919,60 kuna dok je II-tužiteljica dužna I-tuženom naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 44.271,50 kuna a II-tuženiku iznos od 45.060,40 kuna.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tužitelja kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na II- tužiteljicu te u dijelu u kojem je tužiteljima naloženo naknaditi tuženima parnični trošak dok je drugostupanjskim rješenjem ukinuta prvostupanjska presuda u dijelu u kojem je tuženima naloženo solidarno platiti I-tužitelju iznos od 4.431,60 kuna zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila II-tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da revizijski sud prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev II-tužiteljice.

I-tuženik je dostavio odgovor na reviziju u kojem predlaže da se revizija II-tužiteljice odbije kao neosnovana, dok II-tuženik nije dostavio odgovor na reviziju.

Revizija nije osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu presudu temeljem čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05 – dalje: ZPP) samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Predmet spora u revizijskoj fazi postupka je tužbeni zahtjev II-tužiteljice na ime naknade štete s osnova izgubljene zarade koju II-tužiteljica trpi zbog pružanja njege i skrbi svom sinu koji je zadobio teške tjelesne povrede štetnog događaja od 26. prosinca 1994.

U postupku je nesporno da je oštećeni sin II-tužiteljice F. T. koji je zadobio teške tjelesne povrede 26. prosinca 1994., te da II-tužiteljica nije neposredno oštećena osoba već je njoj eventualno šteta nastala posredno zbog štete koju je pretrpio njezin sin. Obzirom na takvu odlučnu činjenicu pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su odbili tužbeni zahtjev II-tužiteljice iz razloga jer II-tužiteljica nije oštećena osoba u smislu čl. 195. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) a kojoj bi pripadala naknada štete zbog izgubljene zarade zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja.

Odredbom čl. 195. st. 1. ZOO određeno je da osoba koja drugome nanese tjelesnu ozljedu, ili mu naruši zdravlje dužna mu je naknaditi troškove oko liječenja i druge potrebne troškove s tim u svezi, ali i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja. Obzirom da je u konkretnom slučaju nesporno da je tjelesna ozljeda nanesena sinu tužiteljice, te da je njemu narušeno zdravlje, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi samo bi sin tužiteljice mogao zahtijevati naknadu štete zbog izgubljene zarade. II-tužiteljici nisu nanesene tjelesne ozljede niti joj je narušeno zdravlje pa u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 195. st. 1. da se noj naknadi šteta s naslova izgubljene zarade. ZOO koji se primjenjuje na konkretni slučaj ne priznaje posredno oštećenoj osobi pravo na naknadu materijalne štete odnosno ne postoji pravni propis koji bi takvim oštećenicima priznao navedeno pravo. Jedino čl. 201. st. 1. i 3. ZOO priznaje posrednim oštećenicima (bračni drug, djeca i roditelji) u slučaju smrti osobe ili njezinog naročito teškog invaliditeta pravo na nematerijalnu štetu za njihove duševne bolove.

Stoga nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP, pa je temeljem čl. 393. ZPP valjalo reviziju II-tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, te I-tuženiku nije priznat trošak odgovora na reviziju jer isti nije bio potreban.

U Zagrebu, 13. svibnja 2009.

Predsjednik vijeća:

Ivan Mikšić, v. r.