I Kž-58/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. T., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi os. D. T. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2011., br. Kv-I-870/11, u sjednici održanoj 14. veljače 2012.,
Legislator headnote
AI generatedI Kž-58/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud utvrdio da, već na temelju samog zahtjeva i podataka u spisima ovog predmeta, nema zakonskih uvjeta za preinačenje pravomoćnih presuda i bez obnove kaznenog postupka, iz razloga u čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, u vezi čl. 62. st. 1. KZ.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 58/12-4
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i Ranka Marijana kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. D. T., zbog kaznenog djela iz članka 173. st. 3. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi os. D. T. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 15. prosinca 2011., br. Kv-I-870/11, u sjednici održanoj 14. veljače 2012.,
r i j e š i o j e:
Odbija se žalba os. D. T. kao neosnovana.
Obrazloženje
Pobijanim rješenjem Županijski sud u Zagrebu, na temelju čl. 506. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, br. 152/08, 76/09 i 80/11, nastavno ZKP/08), odbacio je zahtjev os. D. T. za preinačavanje bez obnove kaznenog postupka pravomoćnih presuda Županijskog suda u Zagrebu od 9. lipnja 2004., br. K-128/03, potvrđene presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 6. rujna 2005., br. Kž-983/04, kojom je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 3. Kaznenog zakona («Narodne novine», br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 105/04, nastavno: KZ), osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i presude koju čini presuda Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2010., br. K-119/120 i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 8. lipnja 2011., br. Kž-1117/10, kojom je zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, smatrajući da nema zakonskih uvjeta za tzv. nepravu obnovu postupka, odnosno za preinačavanje navedenih pravomoćnih presuda iz razloga u čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08.
Protiv tog rješenja žalbu je osobno podnio os. D. T., s prijedlogom da se njegov zahtjev prihvati i kazne iz navedenih pravomoćnih presuda objedine izricanjem jedinstvene kazne zatvora.
l. 474. st. 1. ZKP/08, u vezi čl. 495. ZKP/08 dostavljen Spis je u skladu s odredbom č
Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Žalba nije osnovana.
I Kž 58/12-4
Protivno žalbenim navodima, pravilno je sud utvrdio da, već na temelju samog zahtjeva i podataka u spisima ovog predmeta, nema zakonskih uvjeta za preinačenje pravomoćnih presuda i bez obnove kaznenog postupka, iz razloga u čl. 498. st. 1. toč. 1. ZKP/08, u vezi čl. 62. st. 1. KZ.
Naime, prema osuđeniku se nisu mogle primijeniti odredbe o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju, u vrijeme izricanja presude Županijskog suda u Zagrebu od 1. listopada 2010., br. K-119/10, za kazneno djelo počinjeno 18. prosinca 2008. i 16. srpnja 2009., jer tada je osuđenik već u cijelosti izdržao kaznu iz ranije izrečene presude istog suda od 9. lipnja 2004., br. K-128/03. (kazna izdržana 10. ožujka 2006.), te se nije radilo slučaju iz čl. 62. st. 1. KZ (da bi mu se sudilo za djelo počinjeno prije nego što je započelo izdržavanja kazne po prijašnjoj presudi ili počinjeno za vrijeme izdržavanja kazne zatvora).
Kako iz tih razloga nisu bili ispunjeni uvjeti za primjenu čl. 62. st. 1. KZ, u vrijeme suđenja, to nema uvjeta za njihovu primjenu niti u ovom postupku tzv. neprave obnove kaznenog postupka. Pri tome, pogrešno drži žalitelj da bi imao pravo na predloženo objedinjavanje kazni jer da je novo kazneno djelo počinio za vrijeme provođenja sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, koja mu je izrečena presudom od 9. lipnja 2004., br. K-128/03, budući da je i ta mjera obveznog liječenja trajala do prestanka izvršenja kazne zatvora, odnosno do 10. ožujka 2006., a ako je i nakon toga osuđenik dragovoljno nastavio s liječenjem, to je svakako bilo za njegovo dobro, ali nije od utjecaja na ostvarenje uvjeta za primjenu odredaba o odmjeravanju jedinstvene kazne za djela u stjecaju.
Iz tih je razloga valjalo odbiti žalbu os. D. T. kao neosnovanu, te je slijedom iznesenog, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 14. veljače 2012.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Ljevačić, v.r.
Damir Kos, v.r.