Rev-x-118/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 118/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. p. d.o.o. Č., kojeg zastupa punomoćnik Z. Z., odvjetnik u Z., protiv tuženice M. D. iz Z., koju zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž - 5303/12-2 od 14. travnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 738/05-57 od 27. prosinca 2011., u sjednici održanoj 22. veljače 2017.,

r i j e š i o j e :

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja na isplatu 52.182,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos od 15. studenog 2001. do isplate, te tuženica obvezana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 12.111,18 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnijela tuženica, uz prijedlog da se presuda preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženica postavlja pitanja: " – da li je potrebno da tužitelj iznese osnov svog potraživanja u svezi s mogućnošću tuženika da u potpunosti odgovori podlozi tužbenog zahtjeva?, - da li su sudovi dužni voditi računa o pasivnoj legitimaciji, odnosno u svako doba i bez obzira na prigovore iznesene tijekom parnice iskazati osobu i osnov prema kojem je postavljen tužbeni zahtjev? – da li je tužitelj dužan ukazati i dokazati svojstvo tuženika da bude pasivno legitimiran i pružiti podlogu o ocjeni pasivne legitimacije tuženika?" Pri tom tuženica ističe da je riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojima je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem. Daljnji navodi izneseni u reviziji svode se na analizu postupaka provedenih pred nižestupanjskim sudovima, odnosno na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao da je riječ o tzv. redovnoj reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

U konkretnom slučaju u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositeljica smatra da su pitanja zbog kojih je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji se samo općenito ističe da je riječ o pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojima je revizijski sud zauzeo pravno shvaćanje ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, u reviziji se određeno ne ukazuje na zauzeta shvaćanja revizijskog suda koja eventualno nisu podudarna s iznijetim pravnim shvaćanjem.

Slijedom izloženog, kako u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositeljica smatra da su određena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 22. veljače 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v. r.