II Kžzp-37/2010-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kžzp 37/10-6

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinje, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Branka Brkića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Buge Mrzljak Stenzel, kao zapisničarke, u pravnoj stvari predlagatelja N. B., odvjetnika iz N. M., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, odlučujući o žalbi predlagatelja protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. svibnja 2010. broj I Kžzp13/10, u sjednici održanoj 22. veljače 2011.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba predlagatelja N. B., odvjetnika iz N. M., kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. svibnja 2010. broj I Kžzp 13/10.

Obrazloženje

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 21. svibnja 2010. broj I Kžzp 13/10, odbijena je žalba predlagatelja kao neosnovana i potvrđeno rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 11. veljače 2010. broj Kzp 1/10.

Protiv tog rješenja predlagatelj je podnio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba postupka te predlaže da vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske usvoji žalbu, preinači pobijano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje na način da odredi Općinskom sudu u Varaždinu rok u kojem mora odlučiti o zahtjevu predlagatelja za naknadu troškova te da mu odredi primjerenu novčanu naknadu zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijano rješenje ovaj sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede postupovnih odredbi iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08 dalje u tekstu:

čnom postupku iz

ZPP), u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparni 1934., koje se primjenjuje temeljem odredbe članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih

II Kžzp 37/10-6

propisa donesenih prije 6. travnja 1994. („Narodne novine“, broj 73/91), na koje povrede temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Pobijanim drugostupanjskim rješenjem Vrhovni sud Republike Hrvatske odbio je žalbu predlagatelja kao neosnovanu i potvrdio rješenje Županijskog suda u Varaždinu od 11. veljače 2010. broj Kzp 1/10, kojim je zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku odbačen kao nedopušten. Vrhovni sud Republike Hrvatske svoju drugostupanjsku odluku temelji na ocjeni da je prvostupanjski sud pravilno odbacio zahtjev predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, iz razloga što predlagatelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tog zahtjeva, s obzirom na to da je u postupku, u odnosu na koji je podnio zahtjev, sudjelovao u svojstvu postavljenog branitelja koji nema svojstvo stranke.

Protivno žalbenim navodima, i vijeće sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ocjenjuje kako je drugostupanjska odluka u cijelosti pravilna i zakonita. Naime, odredbom članka 27. stavak 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 i 116/10 – u nastavku: ZS) propisano je da stranka u sudskom postupku, koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku. Kako se zahtjev predlagatelja odnosi na naknadu troška iz osnove nagrade i nužnih izdataka postavljenog branitelja, zbog obrane okrivljenika u kaznenom postupku, a kako je odredbom članka 170. stavak 1. točka 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 57/02, 143/02 i 115/06) propisano tko su stranke u kaznenom postupku (tužitelj i okrivljenik), pravilno se u pobijanom rješenju zaključuje da predlagatelj nije aktivno legitimiran za podnošenje zahtjeva iz članka 27. stavak 1. ZS.

Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da odlučivanje o zahtjevu za naknadu troškova s osnova izvršenih radnji obrane po službenoj dužnosti predstavlja poseban sudski postupak u kojem ima svojstvo stranke. Naime, nesporno je da je predlagatelj u postupku pred Općinskim sudom u Novom Marofu postavljen za branitelja po službenoj dužnosti, te je nesporno da mu za tako obavljene radnje obrane pripada pravo na naknadu troška. Međutim, i prema stavu ovog vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske, takav zahtjev ne može se izuzeti iz konteksta kaznenog postupka, jer i dopustivost i osnovanost zahtjeva postavljenog branitelja za naknadu troška s osnova nagrade i nužnih izdataka za obranu okrivljenika proizlaze iz odredaba Zakona o kaznenom postupku, u kojem je predlagatelj, kao postavljeni branitelj poduzimao radnje obrane okrivljenika, a što je u pobijanom rješenju sve detaljno obrazloženo pa se žalitelj, zbog suvišnog ponavljanja, upućuje na obrazloženje pobijanog rješenja, uz napomenu da je jednako pravno stajalište zauzeo i Ustavni sud Republike Hrvatske, u svojoj odluci od 07. listopada 2009. broj U-IIIVs/2899/2009.

Cijeneći sve navedene razloge, temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP-a u svezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. koje se primjenjuje na temelju odredbe iz članka 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941., trebalo je odbiti žalbu predlagatelja i riješiti kao u izreci.

U Zagrebu, 22. veljače 2011.

II Kžzp 37/10-6

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Buga Mrzljak Stenzel, v.r.

Ileana Vinja, v.r.