Rev-x-958/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 958/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. H. iz P.-P., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u P.-P., protiv tuežnika Grada Poreča-Parenzo, kojeg zastupa punomoćnik A. S. i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. V., S. B., N. P., D. J., M. I., J.-K. C. B., A. S., M. P., I. B. K., S. C. i D. K. u P., radi utvrđenja prava vlasništva i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-1885/12-2 od 2. srpnja 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Poreču-Parenzo broj P-609/11-13 od 12. travnja 2012., u sjednici održanoj 11. lipnja 2014.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom je odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj vlasnik nekretnine k.č.br. 315, z.k. ul. 361, poduložak 1, k.o. P. – etažna knjiga, i to poslovnog prostora u prizemlju zgrade, knjiga, i to poslovnog prostora u prizemlju zgrade, površine 70,80 m2, u planu posebnih dijelova zgrade označenog kao posebni dio „A“, te se tužitelj ovlašćuje da u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti ove presude, izvrši upis prava vlasništva u svoju korist, a tuženik je dužan trpjeti takav upis.“

II Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 250.000,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom počevši od 01.VI.1994., po stopi koju su banke u mjestu ispunjenja odobravale na štedne uloge u njemačkim markama po viđenju, i to na iznos od 500.000,00 DEM od 29.II.2002., a od 01.III.2002. do 31.XII.2007. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja odobravaju na štedne uloge u eurima po viđenju, a od 01.I.2008. po stopi dobivenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, pa do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, sve u roku od 15 dana.“

III Odbija se slijedeći eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik isplatiti tužitelju iznos od 150.000,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom počevši od 01.VI.1994. po stopi koju su banke u mjestu ispunjenja odobravale na štedne uloge u njemačkim markama po viđenju, i to na iznos od 300.000,00 DEM do 29.II.2002., a od 01.III.2002. do 31.XII.2007. po stopi koju banke u mjestu ispunjenja odobravaju na štedne uloge u eurima po viđenju, a od 01.I.2008. po stopi dobivenoj uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, pa do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, sve u roku od 15 dana.“

IV Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 47.000,00 kn.

V Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 23.500,00 kn, u roku od 15 dana.

Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u dijelu iznad dosuđenog.“

Protiv drugostupanjske presude reviziju je ponio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti pobijanu drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje prvostupanjskom sudu. Ako revizijski sud utvrdi da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka predlaže reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev, a tuženika obvezati na plaćanje troškova parničnog postupka i troška revizije tužitelju.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana.

Tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari tužitelj je zahtijevao utvrđenje prava vlasništva nekretnine pobliže navedene u st. I. izreke prvostupanjske presude, dok je eventualno kumuliranim zahtjevima tražio da sud obveže tuženika da mu isplati iznos od 250.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 1994. do isplate, kako je to pobliže navedeno u st. II. izreke prvostupanjske presude, odnosno da mu isplati iznos od 150.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 1. lipnja 1994. do isplate, kako je to pobliže navedeno u st. III. izreke prvostupanjske presude.

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno tvrdnji tužitelja iznesenoj u reviziji tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer je su u pobijanoj drugostupanjskoj presudi, kao i u prvostupanjskoj presudi, navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni niti proturječni, pa pobijana drugostupanjska presuda, kao i prvostupanjska presuda, nisu nerazumljive niti nemaju nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njihova zakonitost i pravilnost. Nadalje, prema ocjeni ovog revizijskog suda u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, na koju revident upire revizijom, jer je drugostupanjski sud ocijenio sve one žalbene navode koji su bili odlučni za presuđenje u ovoj pravnoj stvari.

Tužitelj dijelom navoda iznesenih u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka prigovara utvrđenom činjeničnom stanju osporavajući pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na takve, činjenične, prigovore tužitelja treba reći da prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj revizijski sud činjenične navode tužitelja iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje niti se upuštati u ocjenjivanje njihove osnovanosti.

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Sudovi su odbili tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva kao neosnovan ocijenivši da je tužitelj financirao izgradnju predmetnog poslovnog prostora na temelju sporazuma o udruživanju sredstava radi izgradnje poslovnog prostora na k.č. 315 k.o. P., u P. u poslovno-stambenom objektu … kojeg je sklopio sa prednikom tuženika, kojim sporazumom su stranke ugovorile da je investitor gradnje i vlasnik novoizgrađene zgrade prednik tuženika, a ne tužitelj, dok će tužitelj ostvariti pravo na desetogodišnji zakup poslovnog prostora za koje vrijeme će plaćati smanjenu zakupninu. Zbog navedenog sudovi ocjenjuju da tužitelj nije mogao steći pravo vlasništva predmetnog poslovnog prostora građenjem na tuđem zemljištu u smislu odredbi čl. 24. do 26. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 9/92 i 77/92 – dalje: ZOVO), niti se u konkretnom slučaju ne radi o preradi (specifikaciji) kao jednom od osnova originarnog stjecanja vlasništva u smislu odredbe čl. 22. ZOVO.

Odbijeni su i eventualno kumulirani zahtjevi tužitelja za isplatu iznosa od 250.000,00 EUR odnosno 150.000,00 EUR. Sudovi su ocijenili da tužitelju ne pripada pravo na isplatu 250.000,00 EUR po osnovi naknade vrijednosti novo stvorenog i opremljenog poslovnog prostora jer je tužitelj na temelju valjanih pravnih poslova izvršio ulaganja u poslovni prostor. Nadalje, sudovi su ocijenili da tužitelju ne pripada niti pravo na isplatu iznosa od 150.000,00 EUR jer u konkretnom slučaju kod tuženika nije došlo do stjecanja bez osnove u smislu odredbe čl. 210. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO).

Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud smatra da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo i odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan. Zato ovaj sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. tog članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

Budući da je ovaj revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koje će se na temelju odredbe čl. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tužitelja odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 11. lipnja 2014.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.