I Kž-179/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 179/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. R. G., zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 18. prosinca 2009. godine, broj: K-44/09-35, u sjednici održanoj dana 19. svibnja 2010., saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. R. G. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom R. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 218. st. 1. i 2. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, pa je po čl. 218. st. 2. KZ-a, uz primjenu čl. 57. st. 2. i 4. c) KZ-a, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, u koju mu je, po čl. 63. st. 1. KZ-a, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 13. svibnja 2009. godine do 1. lipnja 2009. godine.

Po čl. 75. KZ-a, opt. R. G. izrečena je sigurnosna mjera psihijatrijskog liječenja koja će se provoditi u ustanovi za izvršenje kazne.

Po čl. 80. KZ-a od opt. R. G. oduzet je jedan nož dužine 13,8 cm.

Opt. R. G., vratiti će se predmeti nabrojeni u izreci pobijane presude (str. 2. pobijane presude).

I Kž 179/10-3

Opt. R. G. dužan je u roku od šest mjeseci nakon pravomoćnosti presude namiriti dug H.-i, u iznosu od 4.260,81 kn.

Po čl. 122. st. 4. ZKP, opt. R. G. u cijelosti je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. R. G., putem branitelja R. V., odvjetnika iz O., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP, predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Prije svega, iako žalitelj u žalbi navodi i druge osnove zbog kojih se presuda može pobijati (čl. 366. ZKP), iz obrazloženja žalbe proizlazi da se žalitelj žali isključivo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja koje je dovelo i do tzv. posljedične povrede kaznenog zakona na štetu opt. R. G., te odluke o kazni.

Prema žalitelju, prvostupanjski sud je pogrešno utvrdio činjenično stanje jer je utvrdio da je opt. R. G. nož uporabio tek nakon predaje novca od strane službenika Poštanskog ureda Z. M. V. (a ne kao prijetnju da mu ovaj preda novac); opt. R. G. temporae criminis postupao je u stanju „znatno smanjene ubrojivosti“, zbog čega je prvostupanjski sud, prema žalitelju, trebao upotrijebiti odredbe o „zakonskom ublažavanju kazne“, a osim toga, u spisu ne postoji „vjerodostojna isprava“ da je iz Poštanskog ureda Z. opt. R. G. prisvojio (oduzeo) iznos novca koji se navodi u izreci pobijane presude.

Suprotno svim navodima žalitelja, prvostupanjski sud niti je pogrešno utvrdio činjenično stanje, a niti je povrijedio kazneni zakon na štetu opt. R. G..

Bez obzira na navode u žalbi, prema odredbi čl. 363. st. 7. ZKP, optuženik koji se izjasnio da se smatra krivim, kao što je to učinio opt. R. G., i na što ukazuje prvostupanjski sud na str. 5., odl. 11. pobijane presude, ne može podnijeti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 366. toč. 3. ZKP), zbog čega njegove prigovore u žalbi (ponašanje službenika M. V., pitanje uporabe noža i trenutka oduzimanja novca sa poštanskog šaltera, način kontrole visine oduzetog novca i sl.) i nisu mogli biti razmatrani na način kako to u žalbi ističe žalitelj, jer se u suštini radi o preispitivanju činjeničnog stanja utvrđenog od strane prvostupanjskog suda.

Iz navedenog razloga, Vrhovni sud Republike Hrvatske nije ni utvrdio posljedičnu povredu kaznenog zakona, na koju u žalbi ukazuje žalitelj.

I Kž 179/10-3

Kazna zatvora u trajanju od dvije godine, te primjena odredbi o ublažavanju kazne, prihvatljiva i za Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, te i on smatra da će se upravo takvom kaznom ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud, i na koje razloge se upućuje žalitelj.

Sigurnosne mjere (čl. 75. i čl. 80. KZ-a), te dosuđeni imovinskopravni zahtjev utemeljeni su na zakonu. Za te odluke, prvostupanjski sud dao je također valjane razloge, koje u svemu prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj.

Kako razlozi žalbe nisu ostvareni, te kako ispitivanjem presude po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. ZKP) nisu nađene povrede zakona, to je na temelju čl. 387. st. 1. ZKP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 19. svibnja 2010. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Senka Klarić-Baranović, v.r.