Jž-1574/2015-0 · Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI PREKRŠAJNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: Jž-1574/2015

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mirjane Margetić, kao predsjednice vijeća, te Snježane Oset i Siniše Senjanovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Katarine Perjanec Prstec, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I okrivljenog M.Š. i dr., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.) odlučujući o žalbi I okrivljenog M.Š., podnijetoj protiv presude Prekršajnog suda u Zadru od 9. ožujka 2015. godine, broj: 23-J-1752/2014, na sjednici vijeća održanoj dana 21. rujna 2017. godine

r i j e š i o j e

I. Žalba I okrivljenog M.Š. prihvaća se kao osnovana, ukida se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u odnosu na žalitelja i u tom dijelu spis predmeta vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. U nepobijanom dijelu u odnosu na točku II. izreke prvostupanjska presuda je neizmijenjena.

O b r a z l o ž e n j e

Naprijed navedenom prvostupanjskom presudom I okrivljeni M.Š. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci, za koji prekršaj mu je na temelju istog pravnog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 189,00 kn (stoosamdesetdevet kuna), što je protuvrijednost od 25 EUR-a, a u odnosu na način plaćanja kazne primijenjena je odredba članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15. i 70/17.).

Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje paušalnih troškova prvostupanjskog postupka u iznosu od 100,00 kn (sto kuna).

Navedenom presudom na temelju članka 182. stavka 1. točke 3. Prekršajnog zakona II okrivljeni V.M. oslobođen je od optužbe zbog djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira činjenično opisanog u izreci, a na temelju članka 140. stavka 2. Prekršajnog zakona odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.

Protiv naprijed navedene presude I okrivljeni M.Š. je pravodobno podnio žalbu u kojoj ne ističe žalbene osnove, a iz sadržaja žalbe proizlazi da je žalba podnijeta zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

Žalba je osnovana.

Odlučujući o žalbi I okrivljenog M.Š. te ispitujući pobijanu presudu u svezi odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po službenoj dužnosti i u granicama navoda žalbe Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da prvostupanjski sud nije u potpunosti i točno utvrdio sve odlučne činjenice bića djela prekršaja za koje je žalitelj proglašen krivim čime je dovedena u sumnju i pravilna primjena materijalnog prava.

Naime, iz činjeničnog opisa izreke proizlazi da prvostupanjski sud u činjeničnom opisu u bitnom navodi da je I okrivljeni M.Š. na javnom mjestu verbalno napao II okrivljenog V.M. citirajući riječi koje je uputio II okrivljeniku te da je pljuvao u pravcu II okrivljenika međutim, iz odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira proizlazi da je bitno obilježje djela prekršaja ostvario onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir dakle, ne sankcionira vrijeđanje druge osobe na javnom mjestu ukoliko pri tom nije vikao čime bi uznemirio javnost, a iz dinamike događaja utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da bi se u konkretnom slučaju radilo o svađi jer da bi se radilo o svađi trebalo je utvrditi da su se u konkretnom slučaju suokrivljenici na javnom mjestu intenzivno raspravljali u odnosu na određene činjenice u kojem smjeru prvostupanjski sud nije izveo dokaze, budući je II okrivljenog V.M. oslobodio od optužbe zbog djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Nadalje, prvostupanjski sud također nije u obrazloženju naveo da bi utvrđivao odlučnu činjenicu bića djela prekršaja iz članka 13. time što bi utvrdio je li I okrivljeni M.Š. može bitno počinio prekršaj drugim oblikom ponašanja koje bi se moglo podvesti pod zakonsko obilježje navedenog prekršaja što ne proizlazi niti iz ocjene obrana okrivljenih. Osim navedenog prvostupanjski sud je uz to što je ispitao suokrivljenike izveo dokaz suočenjem u odnosu na koji izvedeni dokaz je samo ponovno reproducirao iskaze suokrivljenika, bez ocjene izvedenog dokaza.

Stoga je ovaj Sud prihvatio navode žalbe I okrivljenog M.Š. jer je po ocjeni ovog Suda činjenično stanje u odnosu na biće djela prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a u ponovnom postupku prvostupanjski sud će ponovno provesti prekršajni postupak u kojem će utvrđivati odlučne činjenice bića djela prekršaja, nakon čega će donijeti novu na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

U nepobijanom dijelu u odnosu na II okrivljenog V.M. prvostupanjska presuda je neizmijenjena.

Glede navedenog u svezi odredbe članka 206. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. rujna 2017. godine

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Katarina Perjanec Prstec, v.r.

Mirjana Margetić, v.r.

Rješenje se dostavljaju Prekršajnom sudu u Zadru u 4 otpravka: za spis, žalitelja i tužitelja.