I Kž-1063/2005-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1063/05-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Ante Potrebice i Ileane Vinja, kao članova vijeća i sudske savjetnice Anamarije Pavičić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. I., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 16. rujna 2005. godine, br. K 60/04, u sjednici održanoj dana 31. siječnja 2006. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. A. I. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Vukovaru proglasio je krivim opt. A. I. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona ("Narodne novine" od 22. prosinca 2000. godine, broj 129/00), pobliže opisanog u izreci te presude, te ga na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci, u koju mu je, na temelju čl. 63. st. 1. KZ, uračunato vrijeme provedeno u pritvoru od 23. studenog 2004. godine, pa dalje.

Na temelju čl. 79. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera protjerivanje stranca iz zemlje u trajanju od pet godina.

Na temelju čl. 80. st. 1. KZ optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, 8.871,93 grama heroina i osobni automobil marke „Seat Alhambra“, registarske oznake … (I).

I Kž 1063/05-4

Na temelju čl. 122. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku: ZKP) optuženik je oslobođen od naknade troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

Državni odvjetnik podnio je žalbu zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni i optuženiku izrekne stroža kazna.

Optuženik je podnio žalbu putem branitelja B. T., odvjetnice iz V. i I. A., odvjetnika iz D. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, a putem braniteljice B. T. i zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, vraćajući spise prema čl. 373. st. 1. i 2. ZKP, stavio je prijedlog da se žalbe državnog odvjetnika i optuženika odbiju kao neosnovane.

Žalbe nisu osnovane.

Nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

U žalbi optuženika, putem oba branitelja, tvrdi se da je u tijeku postupka povrijeđeno pravo obrane, time što je optuženiku uskraćeno pravo da se u postupku u nazočnosti branitelja služi svojim jezikom (albanskim ili makedonskim). U žalbi optuženika putem braniteljice B. T. posebice se ističe, da je optuženiku uskraćeno da se služi svojim jezikom prilikom ispitivanja pred redarstvenim vlastima 23. studenog 2004. godine i pred istražnim sucem 24. studenog 2004. godine, pa da je stoga te zapisnike trebalo izdvojiti kao nezakonite dokaze, odnosno da je time povrijeđeno pravo obrane i počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP, dok se u žalbi optuženika, putem branitelja I. A., ne navodi konkretno koja je postupovna povreda počinjena. Ipak iz takvih tvrdnji žalitelja proistječe, da je prvostupanjski sud počinio, osim istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka i bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 3. i st. 2. ZKP.

Takvi žalbeni prigovori optuženika nisu osnovani. Naime, bitno je da je optuženik na glavnoj raspravi preko tumača (prevoditelja) za talijanski jezik, u nazočnosti svog branitelja, iskazao nedvojbeno (list 147), da su u oba njegova iskaza pred istražnim sucem, na hrvatskom jeziku, 24. i 26. studenog 2004. godine, ispravno i potpuno unesena u zapisnik, s objašnjenjem, da je tako iskazao zbog straha i batina. Za razliku od ispitivanja pred redarstvenim vlastima, kad je optuženik u nazočnosti branitelja, bez upozorenja, iskazivao na hrvatskom jeziku, optuženik se pred istražnim sucem 24. i 26. studenog 2004. godine odrekao prava na prevođenje, jer je nakon prethodne pouke i upozorenja da se može služiti svojim jezikom, decidirano iskazao, da razumije hrvatski jezik na kome se vodi postupak, pa da mu nije potreban prevoditelj, te da će se i dalje tijekom postupka služiti hrvatskim jezikom. Međutim, na glavnoj raspravi, optuženiku je na njegov zahtjev ispravno osiguran i prevoditelj

I Kž 1063/05-4

za talijanski jezik, pa je optuženik tada preko prevoditelja i u nazočnosti branitelja nedvojbeno iskazao (list 147), da je pred istražnim sucem 24. i 26. studenog 2004. godine dao iskaz onako kako je to uneseno u zapisnik, koji je i potpisao, a pri tomu je nastojao neosnovano prikazati da je te iskaze dao zbog straha i batina. Treba još istaći, da su pouke i izjave optuženika unesene u zapisnik (list 24/II i 38/II).

S obzirom na izloženo, nisu počinjene istaknute bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 3., st. 2. i st. 3. ZKP, niti bilo koja druga postupovna povreda iz čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Nije u pravu optuženik kad se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Premda se optuženik, putem braniteljice B. T., žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u žalbi ne navodi ništa konkretno u čemu vidi da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, pa se u odnosu na tu žalbenu osnovu sadržaj njegove žalbe svodi isključivo na pobijanje ispravnosti utvrđenja odlučnih činjenica.

Protivno žalbenim navodima optuženika, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne i važne činjenice.

Žalbenim navodima optuženik, putem oba branitelja, ne dovodi u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda, da je u njegovom automobilu „Seat Alhambra“ registarske oznake … (I), ispod sjedala vozača i suvozača u dva tvornički izrađena pretinca (prostora) dimenzija 43 x 40 x 9 cm, pronađeno 8.871,93 grama opojne droge heroin upakirane u 18 paketa oblijepljenih samoljepljivom vrpcom i gumenim omotačem, nego u skladu s tezom izmijenjene obrane na glavnoj raspravi samo tvrdi, da su ga u Srbiji nepoznate osobe prisilile na prijevoz te robe, a da ga je u Hrvatskoj tukla policija u odsutnosti njegovih branitelja.

Protivno iznesenim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je, na temelju rezultata glavne rasprave izveo ispravan zaključak, da je optuženik počinio djelo na način pobliže opisan u izreci pobijane presude i da je kazneno odgovoran.

Za svoja činjenična utvrđenja prvostupanjski sud naveo je razumljive razloge, koje kao ispravne prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud. Protivno žalbenom prigovoru, obranu optuženika prvostupanjski sud je temeljito analizirao i savjesno ocijenio, dovodeći ju u svezu s drugim izvedenim dokazima i neprijepornim činjenicama, posebice sa sadržajem traumatološkog lista (list 154) u kojem nisu konstatirane povrede koje je isticao optuženik u svojoj izmijenjenoj obrani na glavnoj raspravi. Na temelju takve ocjene rezultata dokaznog postupka, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio sve odlučne i važne činjenice, pa tako i one koje se žalbom pokušavaju dovesti u sumnju. Za sve to prvostupanjski sud dao je uvjerljive i logične razloge, osobito zašto je obranu optuženika izmijenjenu na glavnoj raspravi, ponovljenu i u žalbi, otklonio kao

I Kž 1063/05-4

kontradiktornu i neistinitu, ne ostavljajući dvojbu, da je optuženik u svom automobilu svjesno skriveno prevozio (prenosio) opojnu drogu heroin prema Italiji, sve do međunarodnog prijelaza B., gdje je 22. studenog 2004. godine otkriven, kako bi time izmirio svoj dug prema osobi zvanoj E., a za koju je tek kasnije saznao da se zove B. L., odnosno da je postupao upravo na način pobliže opisan u izreci pobijane presude. Za to svoje utvrđenje, uz rečeno u ovoj presudi, prvostupanjski sud dao je valjano, iscrpno i logično obrazloženje, koje u svemu kao ispravno prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud i na koje se upućuje žalitelj, radi izbjegavanja ponavljanja.

Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

Nisu u pravu državni odvjetnik i optuženik kad se žale zbog odluke o kazni.

Pri odmjeravanju kazne, prvostupanjski sud ispravno je ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti, pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude teža ili lakša, pa je prema takvoj ocjeni opt. A. I. ispravno odmjerio kaznu zatvora u trajanju od osam godina i šest mjeseci, koja nije preblaga, kako to ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, ni prestroga, kako tvrdi optuženik u svojoj žalbi putem oba branitelja. Naprotiv, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, u ovom slučaju, upravo izrečena kazna ostvarit će svrhe iz čl. 6. i 50. KZ.

Stoga nisu osnovane žalbe državnog odvjetnika i optuženika zbog odluke o kazni.

Ispitujući, u smislu čl. 382. ZKP, opravdanost i zakonitost izrečenih sigurnosnih mjera iz čl. 79. KZ i čl. 80. st. 1. KZ, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, smatra da je prvostupanjski sud trebao izreći rečene mjere upravo iz razloga koji su navedeni u pobijanoj presudi prvostupanjskog suda.

S obzirom na izloženo, ne postoje razlozi iz kojih državni odvjetnik i optuženik pobijaju prvostupanjsku presudu. Kako ne postoje ni povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP, koje drugostupanjski sud ispituje po službenoj dužnosti, na temelju čl. 387. ZKP, presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 31. siječnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Anamarija Pavičić, v.r.

Milan Gudelj, v.r.