Legislator Case Law & Legislation
I Kž-442/2015-5 AI generated

Croatian Supreme Court reclassifies murder charge from aggravated to standard due to missing age vulnerability facts.

Case Number I Kž-442/2015-5
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia reclassified the crime from aggravated murder to standard murder because the first-instance judgment failed to describe the victim's age vulnerability. The defendant and prosecutor argued for a change in the legal characterization and sentencing, but the court found the factual description insufficient for the aggravated charge. Consequently, the conviction was upheld but the legal qualification was corrected to the lesser offense.

Legislator headnote

AI generated

čl. 111. toč. 2. i 4. Kaznenog zakona; čl. 469. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku: A criminal act cannot be classified as aggravated murder if the factual description fails to substantiate the statutory requirement of the victim being a particularly vulnerable person due to age.

Keywords

AI generated
aggravated murder vulnerable victim age vulnerability factual description legal qualification second instance sentencing

Cited Legislation

AI generated
čl. 111. toč. 2. i 4. Kaznenog zakona
Š., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" broj 125/11.
čl. 469. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku
čl. 474. Zakona o kaznenom postupku
čl. 476. st. 1. toč. 2. Zakona o kaznenom postupku
čl. 482. i 486. st. 1. Zakona o kaznenom postupku

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 442/15-5

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Žarka Dundovića, Dražena Tripala, dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Dražena Kevrića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 111. toč. 2. i 4. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" broj 125/11. i 144/12; nastavno – KZ/11), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 8. lipnja 2015. broj K-6/15, u sjednici održanoj 30. rujna 2015.,

p r e s u d i o j e:

I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i opt. I. Š., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da je optuženik radnjama činjenično opisanim u izreci prvostupanjske presude počinio kazneno djelo protiv života i tijela, teško ubojstvo iz članka 111. točke 4. KZ/11., pa se na temelju tog zakonskog propisa osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 18 (osamnaest) godina, u koju mu se kaznu na temelju članka 54. KZ/11. uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 7. studenog 2014. pa nadalje.

II. Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i opt. I. Š., kao neosnovane, te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski sud u Slavonskom Brodu proglasio je krivim opt. I. Š. zbog kaznenog djela protiv života i tijela, teškog ubojstva iz čl. 111. toč. 2. i 4. KZ/11 te ga je na temelju tog propisa osudio na kaznu zatvora u trajanju od osamnaest godina u koju mu je kaznu uračunao vrijeme provedeno u pritvoru od 7. studenog 2014., pa nadalje.

I Kž 442/15-5

Na temelju čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 i 143/12, 56/13 i 154/14 dalje: ZKP/08) optuženik je presuđen na platež troškova kaznenog postupka u iznosu od 23.664,03 kn i paušala u iznosu od 3.500,00 kn.

Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 oštećenica se sa imovinskopravnim zahtjevom u cijelosti upućuje u parnicu.

Protiv te presude žalbe su podnijeli optuženik osobno i putem branitelja Z. M., odvjetnika iz S. B., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i državni odvjetnik zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske uvaži ovu žalbu te preinači prvostupanjsku presudu u odluci o kazni.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

U skladu s odredbom članka 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalbe nisu osnovane.

Suprotno tvrdnjama optuženika, izreka presude nije proturječna s razlozima presude jer utvrđenja suda prvog stupnja iz izreke presude da je optuženik oštećenicu usmrtio udarcima drvenom drškom metle, drvenom letvom i daskom, sud prvog stupnja u obrazloženju presude argumentira (str. 6., 4. odlomak) navodeći da je, na temelju nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka Đ. M., kojega je u cijelosti prihvatio te na temelju zapisnika o obdukciji i zapisnika o očevidu, utvrdio da je oštećenica u podrumu svoje kuće više puta udarena u predjelu glave i tijela raznim drvenim predmetima, drvenom drškom metle, drvenom metlom i daskom od kojih je zadobila u izreci opisane povrede uslijed kojih je umrla. Prema tome, nije točna tvrdnja optuženika da sud u obrazloženju kao sredstvo počinjenja navodi isključivo dršku od metle, a izostavlja drvenu letvu i dasku. To što se dio obrazloženja doista, u vezi sredstva počinjenja, odnosi na dokazivanje da je oštećenica udarena i drškom od metle je posljedica prigovora optuženika koji je nastojao dovesti u pitanje pravilnost tog dijela utvrđenja suda prvog stupnja, što je činjenični prigovor o kojem će biti riječi u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, nije prijeporno u ovom kaznenom postupku da je biološkim vještačenjem provedenim po vještakinji V. B. utvrđeno da se na svim navedenim predmetima nalazi krv oštećenice „B krvne grupe“, pa kraj činjenice koja proizlazi iz nalaza i mišljenja navedenog medicinskog vještaka proizlazi da je oštećenica ubijena udarcima tupo tvrdog predmeta, dakle, kao što su to svi navedeni drveni predmeti, pitanje sredstva počinjenja u kontekstu kako ga problematizira optuženik s aspekta postupovne povrede, ali i aspekta pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu slijedi obrazloženje, je neosnovano.

Nadalje, sud prvog stupnja nije presudu utemeljio na nezakonitom dokazu, u smislu odredbe čl. 468. st. 2. ZKP/08, kako to pogrešno tvrdi optuženik. I ovu žalbenu osnovu optuženik obrazlaže istom argumentacijom na kojoj temelji osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, da je na zapisniku o očevidu konstatirano da je duljina drške metle

I Kž 442/15-5

40 cm, a da je vještačena drška metle duljine 54 cm. Međutim, ta okolnost, a koju sud na potpuno ispravan način obrazlaže pogreškom vještaka za biološke tragove Z. O. pri mjerenju istog komada drške metle opisanim u zapisniku u uviđaju kao trag br. 14 i koji se vidi na fotografijama očevida F 52, F 53 i F 54, ne čini vještačenje nezakonitom u smislu odredbe čl. 10. ZKP/08.

Nadalje, u osobno izjavljenoj žalbi optuženik (str. 5.) prigovara zakonitosti obavljene pretrage doma navodeći da joj nije prisustvovao niti državni odvjetnik niti branitelj. Međutim, iz zapisnika o pretrazi obavljenoj u kući optuženika 7. studenog 2014. (list 44-46) proizlazi da optuženik nije odlučio uzeti branitelja (toč. V. a.) kako bi prisustvovao pretrazi, tako da se pretraga mogla obaviti, u smislu odredbe čl. 253. st. 2. ZKP/08, bez nazočnosti branitelja. Pretrazi doma su prisustvovale sve osobe koje moraju pretrazi nazočiti u smislu odredbe čl. 254. st. 2. ZKP/08, tako da je i ovaj postupovni prigovor optuženika neosnovan. U istoj žalbi optuženik prigovara načinu prepoznavanja za koje tvrdi da se provelo u sudnici, a ne na način na koji je to trebalo provesti. Međutim, formalna dokazna radnja prepoznavanja (čl. 301. - 303. ZKP/08) od strane svjedoka S. i V. nije niti provedena jer su svjedoci u sudnici u tijeku iskazivanja samo ukazali na moguću sličnost osobe koju su vidjeli na mjestu događaja i optuženika. Ovim prigovorom optuženik zapravo prigovora vjerodostojnosti iskaza navedenih svjedoka što je u biti činjenični prigovor, a koji on ponavlja i u dijelu žalbe kojima se pobijaju činjenična utvrđenja suda prvog stupnja.

Nadalje, suprotno tvrdnjama žalitelja da se radi o povredi prava na obranu i nezakonitom postupanju, sud prvog stupnja je bio ovlašten, u smislu odredbe čl. 421. toč. 2. ZKP/08, odbiti kao nevažan dokazni prijedlog obrane da se na istu okolnost zakonitosti pretrage, na koju je već ispitao svjedokinju pretrage Š. P. i policajce D. Š., V. J. i K. K., ispita i druga svjedokinja pretrage D. B. Naime, bez obzira što je prvotno sud prvog stupnja odlučio u dokaznom postupku izvesti i taj dokaz, kada je sve odlučne okolnosti u vezi pretrage doma utvrdio ispitivanjem navedenih svjedoka, pravilno je promijenio prethodno procesno rješenje i odbio je kao nevažan taj dokazni prijedlog, o čemu je dao iscrpne i valjane razloge u obrazloženju (list 16. 2. odlomak). Prema tome, nema govora da je na opisan način sud prvog stupnja povrijedio optuženikovo pravo na obranu, u smislu odredbe čl. 468. st. 3. ZKP/08, a što bi utjecalo na presudu.

Iz naprijed navedenih razloga, nije osnovana žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalba optuženika, kao što nije počinio niti bilo koju drugu postupovnu povredu iz čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovana žalba optuženika niti u dijelu u kojem se ističe žalbena osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je sud prvog stupnja sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio.

Kao što je naprijed već istaknuto, optuženik se i u većem dijelu ove žalbene osnove, kao i kod postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, bavi pitanjem komada drvene metle ukazujući da je u zapisniku o očevidu utvrđeno da trag pod rednim brojem 14 predstavlja komad metle dužine 40 cm, a na biološkom je vještačenju bio predmet dužine 54

I Kž 442/15-5

cm, iz čega optuženik zaključuje da nije vještačen isti predmet pronađen na uviđaju. Međutim, optuženiku se ukazuje da je sud prvog stupnja na identičan prigovor obrane potpuno ispravno odgovorio u obrazloženju presude navodeći iznimno uvjerljive i iscrpne razloge (str. 13., 2 odlomak i 14., 1. odlomak) koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i stoga se žalitelj radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na taj dio obrazloženja. Dakle, nema govora o tome da je vještak za biološke tragove vještačio neki drugi predmet, već onaj koji je bio označen pri uviđaju kao trag br. „14“, fotografiran (str. 358) i zapakiran u odgovarajuću ambalažu označenu brojem istim brojem „14“., a to što je pri vještačenju došlo do različitog rezultata u mjerenju duljine predmeta ne dovodi u pitanje zakonitost postupka vještačenja niti činjeničnog utvrđenja da je na tom predmetu pronađen trag krvi oštećenice i

DNA koji u potpunosti odgovara DNA profilu optuženika.

U ostalom dijelu žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik ponavlja svoju konstrukciju iznijetu u obrani u tijeku rasprave da on nikog nije ubio i da mu je mu je cijeli ovaj slučaj „podmetnut“ od strane policije iz MUP-a BiH i policije iz N. G., posebice od strane policajca inspektora Š. za kojeg tvrdi da ga je ucjenjivao u vezi isplate 10.000,00 Eura.

Da bi svoje tvrdnje o „zavjeri protiv njega“ učinio uvjerljivim ukazuje na to da gotovo niti jedan izvedeni dokaz nije vjerodostojan. Ističe da svjedoci koji su u inkriminirano vrijeme na mjestu događaja vidjeli osobu koja izgleda vrlo slično kao optuženik prema njegovoj žalbi nisu vjerodostojno iskazivali jer D. S. nije mogla s udaljenosti od 50-tak metara zapaziti takve detalje o kojim iskazuje, a svjedok M. V., koji neuvjerljivo brka vrijeme kada je vidio počinitelja, također nije mogao vidjeti detalje u vezi izgleda počinitelja jer je gledao u unutrašnjost kuće oštećenice kroz zamućeno staklo. Dakle, žalitelj zaključuje da su ovi svjedoci iskazivali po naputku policije, jednako kao i svjedokinja J. O. za koju tvrdi da je iskazivala na okolnost izgleda ogrlice, iako nije vidjela pokojnu baku preko godinu dana te svjedokinja Š. P. koja prema žalitelju također ne govori istinu jer da je iskazivala samo o izuzimanju jednih hlača, a ne spominje i pulover koji je također izuzet. Međutim, svim ovim neuvjerljivim i paušalnim prigovorima optuženik niti u najmanjoj mjeri ne dovodi u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja koje se temelji na čitavom nizu indicija koji svojom kvalitetom i brojem čine zatvoren i tako čvrst indicijalni krug koji isključuje bilo kakvu dvojbu o tome da je oštećenicu usmrtio upravo optuženik. U sažetom, optuženik je upravo u kritično vrijeme nesporno bio u G. u BiH, a na mjestu počinjenja ovog kaznenog djela je viđena muška osoba izgleda koji odgovora izgledu optuženika, o čemu su iskazivali svjedoci S. i V. Ovi svjedoci iskazuju očito objektivno jer ne terete izravno optuženika kao osobu koju su vidjeli na mjestu događaja, već na gotovo suglasan način opisuju mušku osobu koja izgledom podsjeća na optuženika. Da se radilo o instruiranim svjedocima za očekivati bi bilo da na raspravi bez ikakve dvojbe potvrde navode optužbe da je upravo optuženik osoba koju su vidjeli, što oni ne čine, već objektivno ukazuju samo na sličnost.

Nadalje, optuženik je nakon vremena počinjenja predmetnog kaznenog djela napustio područje BiH i u 19,16 sati je prodao u N. G. jednu oštećenu zlatnu ogrlicu s karakterističnim alkama, izgleda koji je opisala osoba koju je ogrlicu otkupila, V. P., a koji odgovara opisu

I Kž 442/15-5

ogrlice koji je iznijela u svom iskazu unuka oštećenice, svjedokinja J. O. i koji odgovora izgledu ogrlice s fotografije (list 580).

Konačno, optuženika izravno kao počinitelja terete materijalni dokazi jer je biološkim vještačenjem utvrđeno da se DNA profil pronađen na drvenom komadu metle kojim je, među ostalim sredstvima počinjenja, evidentno bila udarena oštećenica, u potpunosti podudara s

DNA profilom optuženika, a u kući optuženika su pronađene hlače s mrljom krvi krvne grupe „B“ s tragom DNA profila koji u potpunosti odgovara DNA profilu pok. S. O. Stoga je potpuno pogrešno isticanje optuženika da je navedeni dokaz na hlačama nebitan jer da na svijetu postoji milijuni ljudi s krvnom grupom „B“ budući da se u pogledu ovog dokaza radi i o potpunom identitetu genetskog materijala, a ne samo o identičnoj krvnoj grupi „B“. Jednako je tako pogrešno pozivanje optuženika na nepostojanje njegovih tragova krvi na sredstvima počinjenja jer se na takav dokaz nitko niti ne poziva budući je na komadu metle izoliran epitel s njegovim DNA profilom kao dokaz koji ga izravno tereti kao počinitelja predmetnog kaznenog djela, a ne krv optuženika. Isto se odnosi i na njegov prigovor da trag krvi na hlačama potječe od njegove krvi koja mu je kapala iz nosa jer se radi o podudarnosti tog traga, ne samo u krvnoj grupi oštećenice, već i u njenom DNA profilu i uopće se ne radi o njegovoj krvi.

Nadalje, kada se uz sve naprijed vrlo uvjerljive dokaze ima u vidu i potpuno neuvjerljiva obrana optuženika koju sud prvog stupnja s pravom ne prihvaća, da mu je sve smjestio inspektor Š. kome nije pristao dati mito od 10.000,00 Eura (u osobno izjavljenoj žalbi optuženik iznosi tezu o kockarskoj osveti), odnosno da je u pitanju zavjera širih razmjera (između policije BiH i policije RH, što je u kontradikciji s tezom o osveti policajaca Š.). Niti ostale okolnosti koje optuženik ističe u žalbi u vidu čitavog niza pitanja; da kritične zgode nije imao traper hlače već „na peglu“, da nisu poznati rezultati vještačenja oduzetih mu cipela iako se sigurno zna da li postoji ili ne postoji podudarnost otisaka cipela koji su morali ostati na licu mjesta jer je počinitelj skočio s balkona kuće oštećenice i otisaka njegovih cipela, da nije vještačen mobitel koji mu je također oduzet, da je I.

J. brisao maramicom otiske u kući oštećenice i tek je tada zvao policiju, da su predmeti nađeni na licu mjesta dostavljeni na vještačenje tek tri dana nakon ubojstva, da vještačenje odjeće nije provedeno odmah kada su izuzimani tragovi iz automobila, da osim svjedokinje B. nisu ispitani niti svjedoci J. J. i M. K. na okolnost izgleda počinitelja i brisanja otisaka te nisu ispitani djelatnici PS G. koji su vršili uviđaj i ispitivali svjedoke te da postoji osoba koja je vidjela pri prodaji u poslovnici u N. G. o kakvom se lančiću radi, ne dovode u pitanje utvrđenja suda prvog stupnja.

Radi se o čitavom nizu u biti nevažnih okolnosti koje u odnosu na navedene dokaze koji bez ikakve dvojbe upućuju na optuženika kao počinitelja nemaju takav značaj koji im neosnovano pridaje optuženik. Žalitelju se ukazuje u pogledu "namještanja" dokaza od strane policajca Š. da je prvostupanjski sud pravilno ukazao u obrazloženju svoje presude (str. 19, 1. odlomak) da je tvrdnja da mu je policija podmetnula tragove na hlačama i tragove na dršci metle neprihvatljiva i nelogična s obzirom da je pretraga vršena u vrijeme (7. studenog 204.) kada se još ne zna za rezultate vještačenja jer su pronađeni predmeti poslani na vještačenje tek 6, studenog 2014.

Prema tome, policija ne bi išla podmetati tragove pri pretrazi doma a još se ne znaju rezultati ostalih vještačenja i ne zna se na koga će rezultati vještačenja upućivati. Ovome svemu treba dodati i to da je potpuno neprihvatljiva tvrdnja optuženika da je vidio pri pretrazi njegove kuće da policajac iz šprice na njegove hlače kontaminira tragove krvi, a da on na to ne reagira (niti ne stavlja primjedbe na zapisnik o pretrazi) samo iz razloga jer mu je policajac Š. zaprijetio da će mu na ruke staviti lisice. Radi se o tako ozbiljnoj stvari da policija

I Kž 442/15-5

u optuženikovoj kući pred njim podmeće lažne dokaze koji će ga teretiti za teško kazneno djelo, a on o tome nikome od nazočnih, iako su nazočni i svjedoci pretrage, ništa ne govori i ne stavlja bar primjedbe na zapisnik o pretrazi, što je neživotno jer bi svaka razumna osoba poduzela sve da razotkrije takvo nezakonito postupanje policije.

Konačno, da se ne radi o "podmetanju" policije ukazuje i činjenica da prvo DNA vještačenje, koje je provedeno u BiH, nije ukazivalo na optuženika, već na nepoznatu mušku osobu, a tek je naknadnim vještačenjem koje je provedeno u Republici Hrvatskoj utvrđen optuženikov profil DNA na komadu metle. Da je policija "namještala" dokaze, tada bi na vještačenju 6. studenog 2014. dostavila materijal s potpunim optuženikovim DNA kojeg je mogla uzeti pri obavljenom obavijesnom razgovoru od 5. studenog 2014.

Prema tome, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da se radi o nevjerodostojnoj obrani koja je evidentno smišljena radi izbjegavanja kaznene odgovornosti koju ocjenu prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

Sud prvog stupnja je iznio valjane razloge zašto nije prihvatio prijedlog da se provede dopunsko psihijatrijsko vještačenje prihvaćajući kao objektivan i potpun nalaz i mišljenje vještakinje T. Ž.-P. koja nije našla elemente umanjene optuženikove ubrojivosti, niti u intelektualnom, niti u voljnom dijelu i žalitelj ne iznosi niti jednu prihvatljivu okolnost koja bi opravdavala provođenje takvog dopunskog vještačenja.

Dakle, nije osnovana žalba optuženika niti u dijelu koji se od nosi na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

Optuženik u osobno izjavljenoj žalbi u uvodu ističe i žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona, ali ju ne obrazlaže. Međutim, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 Vrhovni sud Republike Hrvatske je kao sud drugog stupnja utvrdio da je u odnosu na kvalifikatornu okolnost iz čl. 111. toč. 2. počinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08. Naime, u pogledu zakonskog obilježja iz citiranog propisa čl. 111. toč. 2. „posebno ranjiva osoba zbog njezine dobi“ u izreci pobijane presude je naveden samo datum rođenja ošt. S. O., 20. svibnja 1930. što samo po sebi nije dovoljno jer bi činjenični opis za to kazneno djelo trebao sadržavati i okolnosti koje ukazuju da se doista radi o osobi koja je posebno ranjiva zbog svoje dobi i koja stoga uživa višu kaznenopravnu zaštitu.

Iz navedenih je razloga, povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti predmetno kazneno djelo pravno ocijenjeno samo kao kazneno djelo iz čl. 111. toč. 4. ZKP/08 jer postojeći činjenični opis sadrži samo obilježja tog kaznenog djela.

Nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o kazni jer je sud prvog stupnja optuženiku kraj pravilno utvrđenih olakotnih (obiteljske prilike) i otegotnih okolnosti (oblik krivnje, izuzetna upornost i osuđivanost) izrekao kaznu zatvora u trajanju od osamnaest godina što je primjereno i izrečena kazna nije prestroga. Radi se o izuzetnom teškom kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna dugotrajnog zatvora, (od 21 do 40 godina zatvora), što znači da se radi o jednom od najtežih kaznenih djela propisanim u KZ/11. Stoga, a u cilju ispunjavanja svrhe individualne i generalne prevencije, uz činjenicu da je ubijena

I Kž 442/15-5

osoba stara 84 godine, što svakako predstavlja otegotnu okolnost, blaža kazna od izrečene ne bi bila adekvatna i uslijed toga žalba optuženika zbog odluke o kazni nije osnovana.

Međutim, nije osnovana niti žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni jer izrečena kazna nije niti preblaga. Tvrdnje tužitelja o postojanju stjecaja kvalifikatornih okolnosti uslijed preinake pobijane presude su postale bespredmetne, a ostale okolnosti koje državni odvjetnik u žalbi ističe su već u dovoljnoj mjeri cijenjene pri donošenju presude (upornost i zadavanje većeg broja udaraca), odnosno nemaju takvo značenje koje bi opravdavalo izricanje još strože društvene osude (lokacije ozljeda, korištenje tri sredstva počinjenja, iskorištavanje povjerenja žrtve, bagatelnost stečene koristi).

Iz naprijed navedenih razloga, presuđeno je kao u izreci na temelju čl. 482. i 486. st. 1. ZKP/08.

Zagreb, 30. rujna 2015.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Dražen Kevrić, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.