Croatian Supreme Court awards damages for unreasonable delay in civil proceedings despite partial applicant fault.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ordered the Republic to pay 5,000 kuna in damages for violating the right to a trial within a reasonable time. The applicant argued that a civil case spanning from 2004 to 2011 was unreasonably delayed by the courts, while the state contended the proceedings were complex. The court found the delay excessive despite noting the applicant's own contribution to the length by submitting evidence late.
Legislator headnote
AI generatedČl. 27. st. 1. ZS; Čl. 29. st. 1. Ustava: The Supreme Court may award damages for violation of the right to a trial within a reasonable time even if the applicant contributed to the delay, balancing the complexity of the case against the state's duty of diligence.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 1594/09-9
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagatelja S. R. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik Z. C., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 23. listopada 2009., 14. travnja 2011.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju S. R., u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagatelj je 23. listopada 2009., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08., 153/09. i 116/10. - dalje: ZS), ovom sudu bio podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da mu je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zagrebu pod posl. br. P-243/04, te kod Županijskog suda u Zagrebu, pod posl. br. Gž-2110/07.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-243/04, očitovanja tog suda, br. 9 Su-407/11 od 1. ožujka 2011., te službene provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće činjenice, odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:
- predmetni postupak pokrenut je 13. siječnja 2004. pred Općinskim sudom u Zagrebu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima tužitelja S. R. iz Z., … (ovdje predlagatelja), protiv tuženika D. K., iz Z., …, radi isplate. Spis se vodio pod poslovnim brojem P-243/04;
- tuženik je odgovorio na tužbu podneskom 14. rujna 2004., na koji je tužitelj odgovorio podneskom 6. prosinca 2004., predloživši izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka, dok je podnescima od 27. siječnja 2005. i 13. travnja 2005. zamolio za određivanje ročišta;
- ročište određeno 13. listopada 2005. odgođeno je zbog bolesti suca;
- tužitelj je podneskom od 18. siječnja 2006. ponovo zamolio za žurno postupanje suda;
- na ročištu održanom 14. rujna 2006. izveden je dokaz saslušanjem stranaka;
- tužitelj se očitovao podneskom 5. listopada 2006.;
- na ročištu održanom 21. studenog 2006. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka, te je glavna rasprava zaključena;
- na ročištu za objavu presude održanom 6. prosinca 2006. sud je donio i objavio presudu posl. br. P-243/04 kojom je tužbeni zahtjev prihvaćen, a prijedlog za određivanje privremene mjere odbijen;
- protiv rečene presude tuženik je žalbu podnio 24. siječnja 2007., nakon čega je cjelokupni spis otpremljen Županijskom sudu u Zagrebu na daljnje postupanje. Spis se vodio pod posl. br. Gž-2110/07;
- Županijski sud u Zagrebu je spis zaprimio 17. travnja 2007. u sjednici vijeća održanoj 23. veljače 2010. donio presudu kojom je žalba tuženika odbijena i presuda prvog stupnja potvrđena;
- tužitelj je drugostupanjsku odluku zaprimio 29. ožujka 2010.
Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od dana podnošenja tužbe (13. siječnja 2004.) do 29. ožujka 2010., kada je punomoćnik predlagatelja primio drugostupanjsku odluku kojom je presuda prvostupanjskog suda potvrđena, čime je pravomoćno odlučeno o pravima tužitelja, ovdje predlagatelja.
U konkretnom postupku, stoga, pravno relevantno razdoblje sveukupno je trajalo 6 (šest) godina, 2 (dva) mjeseca i 16 (šesnaest) dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju preko 6 godina daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 4 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem svjedoka i stranaka. No, iako je sud pritom postupao relativno ažurno, obzirom da tijekom postupka nisu zamijećena značajnija razdoblja izostanka postupovnih aktivnosti od strane suda, ovaj sud ukazuje kako je prvo ročište u ovoj pravnoj stvari održano tek dvije godine i osam mjeseci nakon podnošenja tužbe (14. rujna 2006.), za koje vrijeme su stranke razmjenjivale podneske i požurivale postupanje suda. Izložene činjenice ukazuju da sud nije u dovoljnoj mjeri postupao učinkovito i nastojao koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije, u smislu članka 311. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 i 84/08 i 123/08, dalje: ZPP), u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. bivšeg Zakona o sudskom vanparničnom postupku, koji se primjenjuje temeljem odredbe iz čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine", br. 73/91).
Pri razmatranju tijeka postupka u ovoj pravnoj stvari, nadalje, ovaj sud je zamijetio kako je Županijski sud u Zagrebu drugostupanjsku odluku donio nakon proteka više od dvije godine otkako mu je spis predmeta dostavljen na odlučivanje povodom podnesenih žalbi, što se također ukazuje nedovoljno ažurnim postupanjem.
S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u ovoj parnici također pridonio trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelj nije odmah uz tužbu dostavio sve relevantne isprave i predložio relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već je to činio i naknadno tijekom postupka, uključujući i prijedlog za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelj nije doduše utjecao na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja predlagatelju pripada zbog povrede njegova prava na suđenje u razumnom roku.
U konkretnoj pravnoj stvari riječ je o složenom predmetu, obzirom da je tijekom postupka valjalo odlučiti i o prijedlogu tužitelja za određivanje privremene mjere.
Slijedom izloženih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01, 55/01 - ispravak, 76/10).
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 5.000,00 kuna, osobito imajući na umu navedeni doprinos predlagatelja, složenost postupka, ali i činjenicu da je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 14. travnja 2011.
Sudac:
mr. sc. Jadranko Jug, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.