Rev-3322/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3322/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B.Z. iz S., … , koga zastupa punomoćnik Z.R., odvjetnik u S., protiv tuženika D.Š. iz S., … , koga zastupa punomoćnik S.Š., odvjetnik iz S., radi povrata stvari, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 19. travnja 1995. br. Gž 687/95-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Splitu od 28. studenoga 1994. br. P 864/93, u sjednici održanoj 22. rujna 1998. godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud odbio žalbu tuženika i potvrdio (uz preciziranje izreke) prvostupanjsku presudu da je tuženik dužan tužitelju vratiti oduzeto glazbeno pojačalo "Marshall" i naknaditi parnični trošak u iznosu od 947,90 kn.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je pravovremeno izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude preinače i odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske se nije izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno da je predmetno glazbeno pojačalo vlasništvo tužitelja, da ga u posjedu drži tuženik koji ga je uzeo iz garaže koja je ranije bila u njegovom posjedu, ali su u nju provalili (kako kaže) "glazbenici koji su u njoj održavali probe", pa je on (budući su iz garaže odnjete njegove stvari) zadržao instrumente, i predmetno glazbeno pojačalo.

Sudovi su, utvrdivši dvije bitne okolnosti - da je glazbalo vlasništvo tužitelja, a da tuženik nema zakonske osnove za zadržavanje tuđe stvari (retencija) - prihvatili tužbeni zahtjev i obvezali tuženika na povrat stvari.

Tuženik prigovara stajalištu nižih sudova u odluci, na njegovo pravo na retenciju, smatra da ima pravo zadržati stvar dok mu se ne vrate njegove (koje su uzete kriminalnim činom - provalom u garažu koju je držao u posjedu, kako tvrdi), a posebno ističe da sudovi nisu vodili računa o sporazumu između njega, te J.M. i N.G. da će on vratiti uzete stvari iz garaže, kada mu oni budu vratili njegove, koje su nestale iz garaže kad su u nju ušli glazbenici.

Protiv tužitelja se (prema podacima u spisu) nije vodio krivični postupak zbog ulaska (provale) u garažu. Kako je tuženik uzeo njegovo glazbeno pojačalo, drži ga i neće ga vratiti, vlasnik ima pravo na svoj predmet. Sudovi su svestrano ispitali činjenično stanje ni pravilno utvrdili da u ovom slučaju tuženik nema pravo na retenciju - zadržavanje tuđe stvari i po odredbama Zakona o obveznim odnosima (čl. 287. Zakona o obveznim odnosima) niti Zakona o vlasničkopravnim odnosima (čl. 38. i 39. i čl. 72. st. 2. Zakona o vlasničkopravnim odnosima.

Pozivanje na eventualni sporazum o zadržavanju glazbala (pa i pojačala) ovdje nije od značaja jer i sam tuženik navodi da se je u tom pravcu dogovarao s trećim osobama, a ne sa tužiteljem (koji je navodno samo bio prisutan dogovoru) pa ga eventualni sporazum ne veže.

Zato su sudovi pravilno primjenili materijalno pravo kada su prihvatili tužbeni zahtjev tužitelja i nisu ostvarili bitne povrede odredaba parničnog postupka koje tužitelj posebno ne obrazlaže (ona na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti je neostvarena - čl. 386. u vezi čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku), pa je reviziju trebalo odbiti i presuditi po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 22. rujna 1998.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)