Rev-x-1221/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1221/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jasne Guštek, predsjednice vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Lucije Čimić, Jasenke Žabčić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz O., zastupanog po Z. Š., odvjetniku iz O., protiv tuženika I. Ž. R. iz B. M., zastupanog po S. J., odvjetnici iz O. i II. G. R. iz B. M., sada nepoznatog boravišta, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-x-29/10-2 od 8. rujna 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-9/08-138 od 9. lipnja 2010., u sjednici održanoj 11. prosinca 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je suđeno:

"Odbija se u cijelosti tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

I. Nalaže se tuženicima da isplate tužitelju iznos od 220.099,66 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 27. ožujka 1998. godine do 31. prosinca 2007. godine a od 01. siječnja 2008. godine pa do isplate sa zakonskim kamatama u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena ili alternativno.

Utvrđuje se da je nekretnina upisana u zk.ul.br. 11, k.o. B. M., kč.br. 2096, ukupne površine 10a i 72 m2, u naravni kuća u B. M., u kojoj se nalazi poslovni objekt zajedničko vlasništvo tužitelja M. V. i tuženih G. R. i Ž. R., te se ista dijeli na način da je tužitelj M. V. suvlasnik u ½ dijela, a G. i Ž. R. suvlasnici svaki u ¼ dijela, što su tuženi dužni priznati i izdati tužitelju valjanu tabularnu ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva a što će u protivnom zamijeniti ova presuda,

te se nalaže tuženicima da tužitelju nadoknade prouzročene parnične troškove, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tužitelju da I tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 52.779,00 kn (slovima: pedesetdvijettisućesedamstosedamdesetdevet kuna) u roku od 15 dana."

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. i 2. toč. 11. ZPP, s prijedlogom da nižestupanjske presude budu ukinute i da predmet bude vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Za ocjenu pitanja dopuštenosti predmetne revizije mjerodavna je vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude, u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP kojom je određeno da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn.

Prvostupanjskom presudom koja je potvrđena pobijanom drugostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženici isplate 220.099,66 kn, dakle da svaki tuženik isplati tužitelju 110.048,83 kn jer je riječ o djeljivoj obvezi koja se dijeli među dužnicima na jednake dijelove, sukladno odredbi čl. 412. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91).

U smislu odredbe čl. 37. st. 2. ZPP u slučaju ako su u tužbi pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakoga pojedinog zahtjeva.

Pobijanom presudom odlučeno je i o alternativni zahtjevima kojima se traži utvrđenje vlasništva tužitelja na nekretnini i izdavanje tabularne isprave. Riječ je o nenovčanim zahtjevima od kojih je jedan stvarnopravni na utvrđenje suvlasništva nekretnine, a drugi obveznopravni na izdavanje tabularne isprave, pa budući da se ti zahtjevi temelje na različitim pravnim osnovama vrijednost pojedinih zahtjeva također ne prelazi 200.000,00 kn. Proizlazi dakle da vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na svakog tuženika ne prelazi graničnu vrijednost dopuštenosti revizije od 200.000,00 kn, pa je revizija nedopuštena.

Stoga je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 11. prosinca 2012.

Predsjednik vijeća:

Jasna Guštek, v.r.