Legislator Case Law & Legislation
Rev-486/2008-2 AI generated

Rev-486/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-486/2008-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz R., zastupanog po punomoćnicima G. J. i R. Đ., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. J., R. Đ. i T. T. iz P., protiv tuženika J. o. d.d. S., zastupanog po punomoćniku N. Č. i D. Đ. iz Odvjetničkog društva G. & P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli broj Gž-1167/05 od 9. listopada 2007., kojom je djelomično preinačena u odluci o parničnom trošku presuda Općinskog suda u Rovinju broj P-256/02 od 10. prosinca 2004., u sjednici održanoj 4. ožujka 2009.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-486/2008-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP) pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

Broj: Rev 486/08-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ivana Kaladića, predsjednika vijeća, te Katarine Buljan, Gordane Matasić-Špoljarić, mr. sc. Lucije Čimić i Đure Sesse, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. L. iz R., zastupanog po punomoćnicima G. J. i R. Đ., odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu G. J., R. Đ. i T. T. iz P., protiv tuženika J. o. d.d. S., zastupanog po punomoćniku N. Č. i D. Đ. iz Odvjetničkog društva G. & P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli broj Gž-1167/05 od 9. listopada 2007., kojom je djelomično preinačena u odluci o parničnom trošku presuda Općinskog suda u Rovinju broj P-256/02 od 10. prosinca 2004., u sjednici održanoj 4. ožujka 2009.,

p r e s u d i o j e:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Tužitelju se ne priznaje trošak sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Rovinju broj P-256/02 od 10. prosinca 2004. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju 218.750,00 kn sa zateznom kamatom počev od 20. lipnja 2002. do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu 19.696,11 kn.

Presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-1167/05 od 9. listopada 2007. potvrđena je prvostupanjska presuda u odluci o glavnoj stvari, dok je djelomično preinačena u odluci o parničnom trošku te tuženiku naloženo s tog osnova isplatiti tužitelju 17.696,11 kn, dok je za daljnjih 2.000,00 kn zahtjev tužitelja odbijen.

Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tuženik je izjavio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem zahtjeva tužitelja.

Tužitelj je odgovorio na reviziju tuženika predloživši njezino odbijanje. Revizija nije osnovana.

Postupajući u smislu odredbe čl. 392. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 – dalje: ZPP) pobijana presuda ispitana je u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe niti o odlučnim činjenicama postoje proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava odnosno zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava odnosno zapisnika, zbog čega se presuda može ispitati, nije nerazumljiva, zbog čega nema bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju se općenito ukazuje.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade s osnova invalidnosti te za dnevnu naknadu, sve temeljem ugovora o osiguranju osoba od nezgode sklopljenog među strankama 22. svibnja 2000., a nakon što je 6. kolovoza 2000. nastupio osigurani slučaj.

Sastavni dio tog ugovora čine Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja (dalje Opći uvjeti) i Tablice za određivanje postupka trajnog invaliditeta kao posljedice nezgode (dalje Tablica), koje određuju postotak invaliditeta te uvjete i način ostvarivanja ugovorene naknade u slučaju nastupa osiguranog slučaja.

Tako je toč. 95. Tablica određeno da se umanjena pokretljivost kralježnice poslije ozljede koštanoligamentarnih struktura vratnih segmenata dokazana funkcionalnim snimkama vratne kralježnice određuje sa 5% invalidnosti u slučaju retrofleksije od 6-12 cm.

U svrhu utvrđivanja stanja vratne kralježnice tužitelja a nakon doživljene ozljede te postojanja ili ne invaliditeta kod tužitelja, sud jest zatražio stručnu pomoć liječnika vještaka, čime međutim nije dovedena u pitanje primjena odredbi ugovora o osiguranju sklopljenog među strankama (te Općih uvjeta i Tablica koje čine sastavni dio tog ugovora), na temelju kojih je sud i presuđivao. Naime, kako sud nema stručno medicinsko znanje potrebno za tumačenje liječničkih nalaza pa tako i onog rendgenološkog vezano za funkcionalni snimak vratne kralježnice tužitelja (a koji pokazuje "blagi instabilitet u visini C3-C4") predviđen toč. 95. Tablica kao temelj za utvrđivanje prava na naknadu za invaliditet, to se sud pravilno posluži stručnim znanjem liječnika vještaka koji je tumačenjem nalaza rendgenološke snimke pomogao sudu da utvrdi postojanje invaliditeta kod tužitelja kao pretpostavke za ostvarivanje ugovorene naknade. Takvim postupanjem suda koji je usmjerio i točno definirao područje vještačenja, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 259. st. 1. i čl. 261. ZPP. Naime, nalazom vještaka ortopeda dr. R. A. samo je tumačen rendgenski snimak vratne kralježnice tužitelja učinjen u radiološkoj ambulanti liječnika dr. M. S.-Š., a ne da su ovi nalazi međusobno različiti.

Obzirom na utvrđenje suda:

- da je tužitelj ozlijeđen u prometnoj nezgodi 6. kolovoza 2000. kojom prilikom je zadobio ozljede vratne kralježnice i koljena, zbog čega je kod njega prisutan invaliditet od 12% (5% ozljeda vratne kralježnice, 7% ozljeda koljena), te

- da zbog ozljeđivanja i liječenja tužitelj nije bio radno nesposoban 150 dana, dakle,

- da su nastupili osigurani slučajevi iz ugovora o osiguranju osobe od nezgode i baš trajni invaliditet te dnevne naknade,

pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo kada su dosudili tužitelju zatražene iznose naknade i baš s osnova trajnog invaliditeta 140.000,00 kn, te s osnova dnevne naknade 78.750,00 kn, sve u smislu odredbe čl. 1. st. 5. alineja 2. i 3., čl. 13. st. 3. i 8. Općih uvjeta, te toč. 4., toč. 95. a., te toč. 202. b. Tablica.

Premda invaliditet tužitelja iznosi 12%, obzirom da umanjenje pokretljivosti vratne kralježnice verificirano snimkom prema toč. 95. a. Tablica iznosi 5% invalidnosti, a nestabilnost koljena prema toč. 202. b. Tablica iznosi 7%, kako je međutim tužitelj zatražio naknadu za 10% invalidnosti, a ugovorom o osiguranju je za osigurani slučaj (100%) trajnog invaliditeta ugovorena osigurana svota od 1.400.000,00 kn, to mu je pravilno dosuđeno s tog osnova 140.000,00 kn.

Ugovorom o osiguranju dnevna naknada ugovorena je od 525,00 kn, a kako je utvrđeno da je tužitelj bio radno nesposoban 150 dana, to mu je pravilno s tog osnova dosuđeno 78.750,00 kn. U smislu čl. 13. toč. 8. Općih uvjeta za ostvarivanje prava na ovu ugovorenu dnevnu naknadu nije odlučno je li tužitelj u tom razdoblju doista bio u radnom odnosu odnosno na bolovanju, pošto ovako ugovoreno osiguranje nije vezano za radni status ugovaratelja osiguranja. Naprotiv za ostvarivanje prava na ugovorenu dnevnu naknadu bitno je to da je u tom razdoblju tužitelj zbog ozljeđivanja objektivno bio radno nesposoban. Kako je dakle prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju je trebalo odbiti kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci sve temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 4. ožujka 2009.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ivan Kaladić, v. r.