Gžn-1802/2010-4 · Županijski sud u Zagrebu

Posl. br.: 36 Gžn-1802/10-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasne Klarić kao predsjednika vijeća, Mirne Marinić kao suca izvjestitelja i Daniele Ukić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. M. iz S., … (ranije …), koju zastupa N. H., odvjetnik iz Z., …, protiv tuženika G. H. d.d. iz Z., …, kojeg zastupa M. G., odvjetnik iz Z., …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenima protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5588/07 od 18. ožujka 2010. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 6. prosinca 2011. godine,

p r e s u d i o j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-5588/07 od 18. ožujka 2010. godine.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod točkom I izreke naloženo je tuženiku da plati (tada mllj) tužiteljici iznos od 254.759,61 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. svibnja 2007. godine do isplate, kao i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 64.908,88 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate. Pod točkom II izreke odbijen je dio tužbenog zahtjeva za iznos od 37.012,31 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa. Pod točkom III tužiteljici je naloženo da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 5.527,90 kn. Pod točkom IV izreke odbijen je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa.

Protiv dijela te presude pod točkom I i točkom IV izreke tuženik je podnio žalbu zbog žalbenog razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti a tuženiku dosudi prouzročeni parnični trošak.

Protiv dijela te presude pod točkom II i točkom III izreke žalbu je podnijela (tada mllj) tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP, uz prijedlog da se u tom dijelu preinači.

Podneskom primljenim kod ovog suda dana 6. listopada 2011. godine tužiteljica je izvijestila sud da je postala punoljetna te je dostavila punomoć kojom ovlašćuje za zastupanje u ovoj pravnoj stvari N. H., odvjetnika iz Z..

Žalbe nisu osnovane.

Predmet spora je tužbeni zahtjev za naknadu imovinske štete – troškova adaptacije obiteljske kuće u kojoj tužiteljica živi sa svojim roditeljima.

Nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP. Kako tuženiku žalbi niti ne navodi čime određenim da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 1. ZPP.

Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tuženik odgovoran za nastanak prometne nezgode koja se zbila dana 3. lipnja 2006. godine u kojoj je tada mllj. tužiteljica, kao suputnica u vozilu reg.oznake ST …, zadobila ozljede tijela,

- da je nakon provedenog liječenja ozljeda zadobivenih u tom štetnom događaju kod tada maloljetne tužiteljice nastupio invaliditet u vidu oduzetosti donjih ekstremiteta, uslijed čega se ona može kretati samo uz pomoć invalidskih kolica,

- da tužiteljica živi zajedno sa svojim roditeljima u stanu na II katu obiteljske kuće u S., … (ranije …),

- da je tu kuću tužiteljičin otac naslijedio od svojih roditelja,

- da je otac tada mllj. tužiteljice naučio i platio troškove adaptacije stana na II katu kuće u S., … za potrebe osobe koja se kreće uz pomoć invalidskih kolica,

- da su nužni troškovi koje je on snosio, kako bi tužiteljica mogla koristiti ortopedsko pomagalo (invalidska kolica) u svrhu za koju je namijenjeno, troškovi ugradnje vanjskog lifta s nadstrešnicom do II kata, troškovi proširenja ulaznih vrata u stanu, troškovi proširenja četiriju vrata u stanu i troškovi preuređenja kupaonice,

- da ostali izvedeni radovi adaptacije tog stana u vidu natkrivanja terase i dogradnje lifta do stana u potkrovlju nisu nužni troškovi vezani uz kretanje tužiteljice pomoću invalidskih kolica,

- da navedeni nužni troškove adaptacije iznose, uključujući i PDV od 22% ukupno 254.749,61 kn.

Tako utvrđeno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud jer sa potrebnom sigurnošću proizlazi iz rezultata postignutih raspravljanjem i jer ga stranke nisu uspjele dovesti u sumnju iznesenim žalbenim navodima. Tuženik niti jednim određenim žalbenim navodom ne dovodi u sumnju iznesena utvrđenja suda prvog stupnja. Tužiteljica u žalbi istiće neprihvatljive tvrdnje da su troškovi natkrivanja terase i dogradnje lifta do potkrovlja potrebni pa čak i nužni troškovi. Okolnost što se u budućnosti može ukazati potreba da tužiteljica boravi u stanu u potkrovlju ne čini potrebnim trošak dogradnje lifta do potkrovlja. Ugradnjom lifta do stana na II katu tužiteljici je omogućen izlazak i ulazak u stan pomoću invalidskih kolica, a samim tim i boravak na svježem zraku.

Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tužiteljici pripada pravo na naknadu nužnih troškova adaptacije stana kako bi mogla pomoću invalidskih kolica ulaziti i izlaziti iz stana, te se po istom kretati kao i zadovoljavati svoje osnovne higijenske potrebe. Stoga je pravilno primijenio materijalno pravo (čl. 1095. Zakona o obveznim odnosima, "Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01

- dalje: ZOO) kada je tužbeni zahtjev prihvatio za iznos od 254.759,61 kn, a odbio za iznos od 37.012,31 kn.

Neosnovano tuženik u žalbi navodi da tužiteljica nije aktivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari. Tužiteljica kao oštećenica ima pravo na naknadu nužnih troškova koje je snosio njen otac (i tadašnji zakonski zastupnik) kako bi omogućio da ona ortopedsko pomagalo koristi u svrhu za koju je to pomagalo namijenjeno. Troškovi adaptacije koje je sud prvog stupnja ispravno utvrdio kao nužne troškove, potrebne da bi tužiteljica uopće mogla koristiti invalidska kolica za kretanje su, protivno ponovljenom stajalištu tuženika, upravo troškovi koji su u konkretnom slučaju drugi potrebni troškovi u vezi sa njenim liječenjem.

Odluka o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na ispravnoj primjeni čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. ZPP.

Radi iznesenog odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 6. prosinca 2011. godine

Predsjednik vijeća:

Jasna Klarić, v.r.