Legislator Case Law & Legislation
Rev-3825/1994-2 AI generated

Rev-3825/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-3825/1994-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda i rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Miljenke Vraničar kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.J. iz Z., koga zastupa B.Š., odvjetnik u Z., protiv tuženice C.osiguranje d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. svibnja 1994. br. Gž 2502/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1993. br. Pn 3354/91, u sjednici održanoj dana 7. listopada 1998.,

Legislator headnote

AI generated

Rev-3825/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja u ovoj odluci pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju u tom dijelu kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3825/1994-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I RJEŠENJE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Miljenke Vraničar kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M.J. iz Z., koga zastupa B.Š., odvjetnik u Z., protiv tuženice C.osiguranje d.d. iz Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. svibnja 1994. br. Gž 2502/94-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1993. br. Pn 3354/91, u sjednici održanoj dana 7. listopada 1998.,

presudio i riješio je:

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 3. svibnja 1994. br. Gž 2502/94-2 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 1993. br. Pn 3354/91 u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev zbog naknade troškova tuđe pomoći i rente zbog budućih troškova te pomoći (dio toč. II. izreke prvostupanjske presude i dio toč. I. izreke drugostupanjske presude), kao i u odluci o parničnom trošku, pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ostalom dijelu odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezana je tuženica platiti tužitelju ukupno iznos od 22.200,00 kn (22,200.000 HRD) zajedno s kamatama i parničnim troškom, te mu u obliku rente plaćati ubuduće iznos od 150,00 kn (150.000 HRD) zajedno s kamatama, te mu naknaditi parnični trošak, dok je preostali dio tužbenog zahtjeva odbijen.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijanog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije. Traži trošak postupka revizije.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je djelomično osnovana.

Protivno tvrdnji u reviziji, sud prvog stupnja je utvrdio da je došlo do daljnjeg pogoršanja tužiteljeva zdravstvenog stanja od 20%, tj. da je u tom opsegu došlo do intenziviranja trajnih posljedica štetnog događaja koji je tužitelj pretrpio 12. siječnja 1989. godine, time da je on od tuženice primio naknadu nematerijalne štete za duševne boli zbog smanjenja njegove životne aktivnosti, koja je u ranijem parničnom postupku utvrđena u opsegu od 40%.

Utvrđenje, naime, suda prvoga stupnja da je upravo u navedenom opsegu od 20% došlo do prije spomenutoga pogoršanja ima uporište u nalazima i mišljenjima vještaka, što su ih ovi dali u ovoj parnici (list 8, 9 i 18 spisa).

S obzirom na tako utvrđen opseg smanjenja tužiteljeve opće radne i životne sposobnosti, ovaj sud smatra jednako kao i sudovi nižega stupnja, da iznos od 15.000,00 kn (15,000.000 HRD) čini primjereno zadovoljenje tužitelju za duševne boli zbog povećanja opsega smanjenja njegove opće radne i životne sposobnosti, a imajući na umu njegovu životnu dob.

Iz tih razloga su sudovi nižega stupnja u ovoj odluci pravilno primijenili materijalno pravo (čl. 200. Zakona o obveznim odnosima), pa je stoga reviziju u tom dijelu kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

Osnovana je, međutim, tužiteljeva revizija u odnosu na odluku o naknadi troškova tuđe pomoći.

Sudovi nižega stupnja su, naime, visinu ove naknade utvrdili temeljem slobodne ocjene uzimajući kao orijentacijski kriterij cijene jednoga sata tuđe pomoći, prema cjeniku Centra za njegu bolesnika s liječenjem u kući u Z.

Iz podataka u spisu se zaključuje, da je tužitelju ta pomoć pružena, a da će i tako biti ubuduće, od strane članova njegove obitelji, dakle, besplatno.

I u ovom slučaju tužitelj ima pravo na naknadu ove vrste materijalne štete, koja se određuje po netto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena i u kojoj će i dalje biti ta pomoć davana, bila sposobna pružiti takvu uslugu. Ako pak takva osoba ne postoji visina naknade štete dosuđuje se prema slobodnoj ocjeni primjenom čl. 223. Zakona o parničnom postupku.

Sudovi nižega stupnja u razrješenju ovoga spora nisu postupili na prije opisani način, tj. nisu utvrdili da li u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružena postoji osoba sposobna da pruži takvu uslugu, odnosno koliko je netto zarada takve osobe, već su visinu prije spomenute naknade štete utvrdili prema slobodnoj ocjeni.

Stoga je došlo do pogrešne primjene materijalnog prava, budući da u dosadašnjem postupku nije utvrđena prije spomenuta odlučna činjenica, pa nije bilo uvjeta za preinaku pobijane presude, te je reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti u navedenoj odluci presude obaju sudova nižega stupnja u odbijajućem dijelu ukoliko se odnosi na tuđu pomoć i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 395. st. 2. Zakona o parničnom postupku).

Ukinuta je i odluka o trošku, jer ista ovisi o konačnom ishodu spora.

U ponovljenom postupku taj sud će nakon što utvrdi prije navedene odlučne činjenice, koje do sada nije utvrdio o ovom dijelu tužbenog zahtjeva donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 7. listopada 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)