Psz-213/1990-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz-213/1990-4.

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr Vojislava Kučkovića, kao predsjednika vijeća, Jakoba Miletića i Ilije Čuljata, kao članova vijeća, i stručnog suradnika Branke Papeš, kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenog G. I. M. iz Z., zastupanog po Š. V., odvjetniku iz Z., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje RH, Zagreb, od 5. XI 1990. broj J-297/90. radi prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 7. ožujka 1991.,

p r e s u d i o j e

Zahtjev se uvažava.

Ukida se rješenje Republičkog vijeća za prekršaje br. J-297/90. od 5. XI 1990. u odnosu na kažnjenoga G.-I. M..

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem djelomično je uvažena žalba kažnjenoga i suokrivljenog K. S. protiv rješenja Suca za prekršaje Općine N. Z. od 12. III 1990. br. 12/2-1976/89, kojim su kažnjeni kaznom zatvora u trajanju od 10 dana svaki, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja, te im je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest dana.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni G.-I. M. tvrdi da je u provedenom postupku neosnovano oglašen krivim, jer nije počinio prekršaj za koji je kažnjen. Predlaže stoga da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev.

Zahtjev je osnovan.

Protivno utvrdjenju Suca za prekršaje i Republičkog vijeća za prekršaje ovaj sud smatra da u provedenom postupku nije do sada provedenim dokazima dokazano da bi kažnjeni počinio inkriminirani mu prekršaj.

Naime, iz spisa predmeta vidljivo je da se kažnjavanje kažnjenoga temelji isključivo na iskazu svjedoka R. M., dok su kažnjeni i suokrivljeni u cijelosti porekli da bi počinili djelo opisano u izreci prvostepenog rješenja. Sudac za prekršaje proveo je doduše suočenje kažnjenoga sa saslušanim svjedokom, ali su pritom svaki ostali kod svog iskaza. Ovaj sud naime smatra da iskaz svjedoka da je kažnjeni kritične zgode zviždanjem davao znak suokrivljenima nije dovoljan dokaz na kojem se može temeljiti njegovo prekršajno kažnjavanje.

Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima pobijano rješenje ukinuti, stim da je po čl. 62. Zakona o upravnim sporovima Republičko vijeće za prekršaje dužno donijeti novo rješenje, pridržavajući se pravnog shvaćanja izraženog u obrazloženju ovoga suda.

U Zagrebu, 7. ožujka 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš,v.r.

mr Vojislav Kučeković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM SREDSTVU:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. Š. V., odvjetnik, Z.

2. Republičko vijeće za prekršaje RH Zagreb, sa spisom (2x)