Rev-2850/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2850/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Vesne Milošević, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja Š. I. iz Z., koga zastupa T. T., odvjetnik iz Z., protiv tuženog Grada Skopje koga zastupa Javno pravobranilaštvo Grada Skopje, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. lipnja 1990. br. Gž-1878/90-2, kojom je djelomično odbijena a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 6. studenog 1989, br. P-2953/89, u sjednici održanoj dana 24. travnja 1991,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 6. studenog 1989. godine broj P-2953/89 suđeno je:

"Tuženi Grad Skopje dužan je tužitelju Š. I. iz Z., platiti iznos od 602,046.046 prijašnjih dinara (60.204,61 konv. dinara) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 6.XI.1989. godine pa do isplate u visini eskontne stope koju mjesečno utvrđuje Narodna banka Jugoslavije uvećane za 20% kao i naknaditi tužitelju parnični trošak od 285,620.000 prijašnjih dinara (26.562,00 konv. dinara), sve u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

Odbija se tužitelj sa zateznim zakonskim kamatama na parnični trošak."

Presudom Okružnog suda u Zagrebu od 12. lipnja 1990. godine br. Gž-1878/90-2, suđeno je:

"I. Odbija se žalba tužitelja I. Š. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu broj P-2953/89, od 6. studenog 1989. godine u dijelu izreke us stavku drugom kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni parnični trošak.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu izreke u stavku prvom i za navedeno se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj I. Š. traži da mu tuženi Grad Skopje isplati s osnova naknade štete iznos od 60.204,61 dinar sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te mu naknadi parnični trošak.

III. Tužitelj je dužan tuženome naknaditi parnični trošak u iznosu od 523,96 dinara u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja."

Protiv drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se pobijana presuda preinači tako da se tužbenom zahtjevu u cijelosti udovolji uz naknadu tužitelju i troškova revizije.

Na reviziju nije odgovoreno, a Javno tužilaštvo Hrvatske se nije izjasnilo.

Revizija nije osnovana.

Nije opravdan revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je po mišljenju ovog revizijskog suda ispravan stav drugostepenog suda da je za potraživanje tužitelja u odnosu na tuženu nastupila zastara.

Ne radi se doduše o primjeni odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima, jer je s obzirom na vrijeme štetnog događaja (oduzimanje automobila tužitelju po nalogu tužene - 1976. godine), trebalo primijeniti odredbu čl. 19. Zakona o zastari potraživanja ("Službeni list SFRJ", br. 40/53, 57/54), ali budući da se i u ranijem propisu i u Zakonu o obveznim odnosima govori o roku zastare potraživanja naknade štete od tri godine, dakle, ne dužem zastarnom roku kao kada je šteta prouzrokovana krivičnim djelom, premda je naveden pogrešan propis, materijalno Je pravo pravilno primijenjeno.

Naime, tužena je u ovom slučaju odgovorna tužitelju za štetu ne zbog toga što je počinitelj krivičnog djela odnosno osoba koja odgovara za počinitelja već ona odgovara prema pravilima imovinskog prava za postupanje svojih radnika koji su prekoračili dato im ovlaštenje i umjesto da privremeno oduzmu vozilo tužitelju (mjera osiguranja) oduzeto vozilo od tužitelja predali su ranijem vlasniku vozila tako da je tužitelj konačno ostao bez vozila.

Zbog toga, kako pravilno zaključuje drugostepeni sud, jer tužba nije upravljena prema počiniocu krivičnog djela odnosno osobi koja odgovara za počinitelja ne dolazi do primjene duži zastarni rok predviđen odredbom čl. 20. Zakona o zastari potraživanja koji se primjenjuje samo kada je šteta prouzrokovana krivičnim djelom a za krivično gonjenje je predviđen duži rok zastarjelosti.

Imajući nadalje u vidu da je tužitelj saznao odmah nakon oduzimanja automobila za počinioca, a tako i za nastalu štetu, a to je bilo još 1976. godine, a tužbu kojom traži naknadu štete od tužene podnio 24.I.1980. godine protekao je zastarni rak od tri godine (čl. 19. ZZP) u kojem je tužitelj trebao podnijeti tužbu, a proizlazi da je tužena osnovano stavila prigovor zastare potraživanja tužitelja i pravilno je suđeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 24. travnja 1991.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela v.r.