Legislator Case Law & Legislation
Rev-2923/1990-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal on custody contract dispute regarding currency conversion and procedural errors.

Case Number Rev-2923/1990-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a lower court judgment ordering payment of a German mark debt converted to dinars. The defendant argued for procedural violations and incorrect application of law regarding currency conversion and subrogation rights. The court found no significant procedural errors and ruled that the defendant was obligated to return the money in dinars based on the exchange rate at the time of the lawsuit.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku; The court held that a defendant in a custody contract dispute cannot subrogate their claim against a third party against their contractual obligation to return the stored item, and that lower courts' procedural conduct must be scrutinized for significant violations to justify an appeal.

Keywords

AI generated
custody contract dispute currency conversion subrogation rights significant procedural violation appeal dismissal parliamentary procedure law exchange rate application

Cited Legislation

AI generated
čl. 154. st. 1. ZPP-a
čl. 393. Zakona o parničnom postupku
Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tužena a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku revizija odbijena kao neosnovana.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2923/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Augusta Husineca, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Mladena Žuvele, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužitelja Š. D. iz G. P., koga zastupaju V. R. i M. R.-F., adv. iz K., protiv tužene B. M. iz V. S., koju zastupa Z. G., adv. iz B., radi 18.830 DEM, rješavajući reviziju tužene protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru od 31.V 1990. godine br. Gž-1172/90-2, kojom je odbijena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 16.III 1990. godine br. P- 938/88-37, u sjednici održanoj dana 30.IV 1991.godine

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužene kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Bjelovaru od 31.V 1990. godine broj Gž-1172/90-2 odbijena je žalba tuženoga kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 16.III 1990. godine br. P-938/88-37 kojom je tužena B. M. iz V. S. obvezana platiti tužitelju Š. D. iz G. P., iznos od 2.745,80 dinara kao dinarsku protuvrijednost iznosa od 18.830 DEM sa kamatom od 4. VIII 1988.godine pa do 6.X 1989. godine koju banke plaćaju na nenamjenski oročene štedne uloge preko godinu dana u mjestu plaćanja a od 7.X 1989. pa do isplate po stopi prema Zakonu o visini stope zatezne kamate, te naknaditi parnični trošak u iznosu od 9.514,10 dinara, sve u roku od 15 dana dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za iznos od 64.963,50 dinara odnosno za isplatu 18.839 DEM tužitelj odbijen.

Protiv citirane drugostepene pravomoćne presude pravodobno je izjavila reviziju tužena zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložila da se nižestepene presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Na reviziju tužene tužitelj je podnio odgovor u kojem osporava navode revizije i predlaže da se revizija odbije kao neosnovana, time da mu se prizna trošak sastava odgovora na reviziju u iznosu od 480 dinara i takse na odgovor.

Na reviziju tužene nije se izjasnio nadležni javni tužitelj.

Revizija tužene nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka jer su nižestepeni sudovi postupak u svemu proveli u skladu s odredbama Zakona o parničnom postupku.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje tužena tvrdeći da je pod stav 2. izreke presude tužitelj u cijelosti odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom, a što bi bilo u suprotnosti sa stavom 1. izreke prvostepene presude.

Prvostepeni sud je doduše u stavu 2. izreke presude citirao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti onako kako ga je tužitelj postavio, a u stavu I je tako postavljenom zahtjevu djelomično udovoljio.

Ovako formulirana izreka prvostepene presude nema kontradikcija na koje ukazuje tužena i može se razumjeti da je od postavljenog tužbenog zahtjeva samo djelomično udovoljeno, a što je jasno vidljivo i iz obrazloženja presude.

Točna je tvrdnja tužene da je B. D. zamjenjivao punomoćnika tužene na ročištu 6. lipnja 1989. godine i da je isti B. D. zamjenjivao punomoćnika tužitelja na ročištu 20.XI 1989. godine. Tužena nije stavila prigovor na ročištu od 20.XI 1989. godine iako je na tom ročištu bila osobno prisutna, te se takovom zastupanju nije protivila, a u reviziji ne navodi da bi takav način zastupanja imao utjecaja na rezultat postupka, pa ne postoji bitna povreda postupka.

Neosnovano tužena smatra da je tužitelju bilo moguće dosuditi samo dinarsku protuvrijednost iznosa od 18.830 DEM prema kursu na dan kada je preuzela novac u veljači 1988. godine. Ovdje se radi o čuvanju novca kao stvari, pa je tužena bila dužna tužitelju na njegov zahtjev isti onaj novac koji je primila i vratiti.

Prvostepeni sud je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava odredio da je tužena dužna predati u dinarsku protuvrijednost prema tečaju koji je važio na dan podnošenja tužbe, kako je to i tužitelj tražio.

Neosnovano tužena prigovara da je počinjena bitna povreda time što je sud odbio izvršiti prijeboj njezinog potraživanja koje je imala prema ocu tužitelja. Ovdje se radi o čuvanju pa tužena ne može svoja potraživanja koja je imala prema ocu tužitelja prebijati sa obavezom iz ugovora o čuvanju stvari koji je sklopila sa tužiteljem.

Neosnovano tužena smatra da je pogrešno odlučeno o troškovima postupka.

Tužitelj je u osnovi uspio s tužbenim zahtjevom za vraćanje stvari koje su bile na čuvanju kod tužene, pa za odluku o troškovima spora nije odlučeno po kojem tečaju je tužena dužna vratiti tužitelju primljenih 18.830 DEM. Stoga je prvostepeni sud pravilno obavezao tuženu da temeljem člana 154. st. 1. ZPP-a snosi troškove parničnog postupka.

Dakle, nisu ostvareni revizijski razlozi koje navodi tužena a ovaj revizijski sud ne nalazi bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, pa je temeljem čl. 393. Zakona o parničnom postupku revizija odbijena kao neosnovana.

Tužitelju nisu dosuđeni troškovi odgovora na reviziju, jer u odgovoru ponavlja tvrdnje iz postupka, a to nije bilo odlučno za odluku po reviziji tužene.

U Zagrebu, 30. travnja 1991. godine

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.