Rev-3132/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.B. iz S. B., koga zastupa Đ.V. -J., odvjetnica iz S. B., protiv tuženika Poduzeća Đ.Đ. - M. . d.d. S. B., koga zastupa S.R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja, protiv presude Okružnog suda u Požegi od 7. srpnja 1993.g. br. Gž 119/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 3. prosinca 1992.g. br. P 515/92-6, u sjednici održanoj dana 30. studena 1993.g.,
Legislator headnote
AI generatedRev-3132/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Po odredbi čl. 189. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3132/1993-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Augusta Husinca, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Gordane Gasparini, Vladimira Drakulića i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.B. iz S. B., koga zastupa Đ.V. -J., odvjetnica iz S. B., protiv tuženika Poduzeća Đ.Đ. - M. . d.d. S. B., koga zastupa S.R., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja, protiv presude Okružnog suda u Požegi od 7. srpnja 1993.g. br. Gž 119/93-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 3. prosinca 1992.g. br. P 515/92-6, u sjednici održanoj dana 30. studena 1993.g.,
r i j e š i o j e:
Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Okružnog suda u Požegi od 7. srpnja 1993.g. br. Gž 119/93-2, i presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 3. prosinca 1992.g. br. P 515/92-6, i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi štetu zbog izgubljene zarade i to u iznosu od 65.694 HRD i dinarsku protuvrijednost iznosa od 10.083 DEM zajedno s kamatama i parničnim troškom.
Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.
Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije ili da ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio. Revizija je osnovana.
Nije sporno da je tužitelj kao radnik tuženika pretrpio nesreću na radu, te da je tuženik odgovoran za štetu koja mu je time nastala kao i da mu je tu štetu naknadio kako nematerijalnu tako dijelom i materijalnu štetu.
Tužitelj u ovoj parnici tvrdi da je pretrpio i daljnju štetu, koju mu tuženik iako odgovoran, nije naknadio, a koja se sastoji u izgubljenoj zaradi koju bi ostvario na radu u Njemačkoj, kuda bi ga tuženik uputio da mu se nije dogodila prije spomenuta nesreća.
Po odredbi čl. 189. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske, oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.
St. 3. toga članka navedenog zakona određuje da pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovnom toku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.
Sudovi nižeg stupnja utvrđuju da tužitelj ne bi bio više upućen na rad u inozemstvo sve da i nije bio povrijeđen, te dosljedno tome odbijaju tužitelja s dijelom zahtjeva kojim traži naknadu štete zbog izmakle koristi.
Sud prvog stupnja na okolnost da li je vjerojatno da bi tužitelj bio upućen ponovno na rad u inozemstvo da nije bilo povrede, saslušao je neke svjedoke, te na temelju iskaza dvaju svjedoka (Č. i B. ) utvrdio da ne bi bio upućen.
To utvrđenje pobijao je u žalbi tužitelj pozivajući se na iskaze svjedoka J. i B. (očigledno pogrešno napisao B. ) iz čijih iskaza proizlazi da bi tužitelj bio sigurno upućen kao iskusan i dobar radnik koji je i imao dozvolu do svibnja 1990.g., a rad je imao trajati oko 1,5 mjesec.
Sud drugog stupnja iskaze potonjih svjedoka ne ocjenjuje, a niti uopće spominje i time čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP ("Narodne novine", broj 53/91), na koju revident opisno ukazuje u svojoj reviziji.
Zbog opisane procesne povrede trebalo je temeljem čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti obje presude i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, time da se u nastavljenom postupku otklone spomenuti procesni nedostaci i nakon toga ocjenom svih rezultata postupka ponovno o stvari odluči.
U Zagrebu, 30. studenog 1993.g.
Predsjednik vijeća:
August Husinec, v.r.