Legislator Case Law & Legislation
I Kž-332/2005-7 AI generated

I Kž-332/2005-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number I Kž-332/2005-7
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. ožujka 2005. godine br. Kv-71/05 (K-25/94) o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, u sjednici održanoj 8. rujna 2005. godine,

Legislator headnote

AI generated

I Kž-332/2005-7 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Ispravno je ocijenio sud prvog stupnja da zahtjev os. J. B. treba odbaciti u skladu odredbom čl. 409. st. 1. ZKP, s obzirom da činjenice i dokazi koje osuđenik predlaže očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova kaznenog postupka.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 332/05-7

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Josipa Budinskog i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. B., zbog kaznenog djela iz čl. 120. st. 1. OKZRH, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 23. ožujka 2005. godine br. Kv-71/05 (K-25/94) o zahtjevu za obnovu kaznenog postupka, u sjednici održanoj 8. rujna 2005. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba os. J. B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zadru odbačen je zahtjev os. J. B. za obnovu kaznenog postupka u kaznenom predmetu koji se vodio pred Županijskim sudom u Zadru pod brojem K-25/94, u kojem je, presudom toga suda od 11. studenog 2005. godine, potvrđenom presudom Vrhovnog suda u Zagrebu br. Kž-399/97 od 16. lipnja 1998. godine, osuđeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od deset godina zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske

Protiv tog rješenja žali se osuđenik po branitelju s prijedlogom da se njegova žalba uvaži i pobijano rješenje preinači na način da se dozvoli obnova kaznenog postupka na temelju odredbe 405. st. 1. toč. 1. i 3. ZKP.

Žalba osuđenika nije osnovana.

Ispravno je ocijenio sud prvog stupnja da zahtjev os. J. B. treba odbaciti u skladu odredbom čl. 409. st. 1. ZKP, s obzirom da činjenice i dokazi koje osuđenik predlaže očito nisu prikladni da se na temelju njih dopusti obnova kaznenog postupka.

Naime, u pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da činjenice, dokazi i pravna stajališta, koje se navode u zahtjevu osuđenika, a koji su utvrđeni ili su zauzeti u drugom predmetu, konkretno u kaznenom predmetu protiv os. Z. B., nisu prikladni da se na temelju

I Kž 332/05-7

njih dopusti obnova kaznenog postupka, bez obzira što se i protiv navedene osuđenice vodio kazneni postupak zbog istog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. st. 1. Osnovnog kaznenog zakona Republike Hrvatske, počinjenog u okviru istog događaja.

Stoga se, odnosu na zahtjev za obnovu kaznenog postupka temeljem odredbe čl. 405. st. 1. toč. 1. ZKP, ne može prihvatiti navod iznesen u žalbi, da je pravomoćna presuda protiv osuđenika utemeljena na lažnom iskazu svjedokinje N. P. i to ne samo zato što, prema izričitoj odredbi st. 2. čl. 405. ZKP, podnositelj zahtjeva mora pravomoćnom presudom dokazati da je navedena svjedokinja proglašena krivom za lažno svjedočenje, a što on nije dokazao, već i zbog toga što je uvidom u spis predmeta utvrđeno da ne postoji niti osnovana sumnja da bi ova svjedokinja lažno iskazivala, porekla svoje svjedočenje ili izmijenila iskaz u korist osuđenika, a što ističe žalitelj. Naime, kada navodi da je u obnovljenom postupku protiv os. Z. B., koji se vodio pred Županijskim sudom u Zadru pod br. K-2/04, na glavnoj raspravi od 1. srpnja 2004. godine, svjedokinja N. P., na poseban upit branitelja, izjavila da se ne sjeća ništa vezano za njegovo ime, osuđenik propušta citirati i nastavak rečenice u kojem je svjedokinja također izjavila da u odnosu na os. J. B. ostaje kod svog ranijeg iskaza danog na glavnoj raspravi, a što se odnosilo na postupak koji se protiv njega vodio pod br. K-25/94.

U odnosu na ostale navode koji bi se odnosili na obnovu kaznenog postupka temeljem odredbe čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP, žalitelj također nije iznio nove činjenice niti podnio nove dokaze koji bi, sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima, bili prikladni prouzročiti oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu.

Podaci, na koje se poziva žalitelj, o tome da li su u selu Š., dana 18. studenog 1991. godine, ubijene 44 civilne osobe, kako se navodi u presudi Županijskog suda u Zadru br. K- 25/94 od 11. prosinca 1995. godine kojom je osuđen J. B., ili su ubijena 34 civila, kako se iznosi u presudi istog suda protiv os. Z. B. br. K-2/04 od 1. srpnja 2004. godine, te jesu li civili, prema nalazu vještaka patologa, ubijeni tupo-tvrdim predmetima ili na drugi način, i po ocjeni ovoga suda, nisu činjenice takvog značaja da bi dovele do oslobođenja osuđenika ili do njegove osude po blažem zakonu.

Takva činjenica, na koju se žalitelj poziva, nije niti utvrđenje suda u kaznenom postupku protiv os. Z. B. kako je osuđenica viđena od strane svjedoka u dvorištu gdje je ubijeno pet civila, a da žalitelj nije viđen na lokaciji gdje je neka osoba ubijena. Naime, niti u odnosu na žalitelja, u provedenom kaznenom postupku, nije utvrđeno da bi on osobno ubijao civile, već je utvrđeno da je sudjelovao u grupi naoružanih «rezervista JNA» koja je izvlačila civile iz podruma radi likvidacije i odvođenja na sabirno mjesto, zbog čega mu je, uzimajući u obzir i druge olakotne okolnosti, sud i izrekao kaznu zatvora u trajanju od deset godina. U zahtjevu za obnovu kaznenog postupka žalitelj nije ponudio nikakav novi dokaz kojim bi doveo u pitanje činjenice utvrđene u pravomoćno završenom kaznenom postupku, a koji bi se odnosio na njegovu krivnju odnosno doveo do oslobođenja osuđenika ili na osudu po blažem zakonu, pa stoga nije prihvatljiv ni ovaj žalbeni razlog.

Konačno, žalitelj se poziva na rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Kž 1020/02 od 23. prosinca 2003. godine u kaznenom postupku protiv Z. B., u kojem se daje ocjena prema kojoj se ne može, za sada, prihvatiti zaključak suda prvog stupnja da je postojao zajednički plan o tome da se Š. okupira, a iz njega istjeraju ljudi i civili ubiju, već da bi se, iz

I Kž 332/05-7

dijelova iskaza brojnih svjedoka i određenih dokumenata, moglo zaključiti kako su ubojstva civila bila posljedica ekscesa pojedinaca i grupa, a ne rezultat planirane akcije. Pozivajući se na ovu ocjenu, žalitelj tvrdi da se radi o novoj činjenici za koju sud nije znao kada je njemu izrečena presuda, a na temelju koje bi se trebao obnoviti kazneni postupak vođen protiv njega.

Da bi zahtjev za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom bio prihvaćen, kao što je već ranije istaknuto povodom istovjetnog zahtjeva žalitelja, osuđenik mora pojedinačno i određeno navesti dokaze podobne za osporavanje utvrđenja suda prvog stupnja u odnosu na njegovu krivnju ili takve dokaze koji su podobni dovesti do osude po blažem zakonu, a ti se dokazi moraju odnositi na činjenice, te se kao razlog za obnovu kaznenog postupka ne može iznositi eventualno drugačije zaključivanje suda o utvrđenim činjenicama od strane sudskog vijeća koje utvrđuje kaznenu odgovornost drugog počinitelja kaznenog djela.

Kada bi se i prihvatilo tumačenje žalitelja da ocjena suda kako se nije radilo o zajedničkom planu okupacije Š. i protjerivanju i ubijanju civilnog stanovništva, već o ekscesima pojedinaca i grupa, predstavlja novu činjenicu vezanu za isti kriminalni događaj, ta činjenica svejedno ne bi bila zakonskom podlogom za obnovu postupka s obzirom da ona, po ocjeni ovoga suda, nije takvog značaja da bi dovela do oslobođenja žalitelja niti do njegove osude po blažem zakonu. Istu ocjenu donio je sud i u obnovljenom kaznenom postupku protiv os. Z. B., na koji se žalitelj poziva, a u kojem navedeno zaključivanje suda o utvrđenim činjenicama vezanim za okolnosti pod kojima je došlo do ubijanja civila, nije dovelo do oslobađanja osuđenice niti do njene osude po blažem zakonu tj. primjene druge zakonske odredbe, već samo do smanjenja kazne. Dokazi, međutim, kojima se utvrđuju činjenice u postupku koje mogu dovesti do smanjenja kazne, nisu osnova za obnovu kaznenog postupka prema odredbi čl. 405. st. 1. toč. 3. ZKP.

Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsko rješenje, a kako pri ispitivanju pobijanog rješenja nisu utvrđene povrede zakona iz čl. 398. st. 4. ZKP, na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 8. rujna 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Katica Jelić, v.r.