Commercial court orders insurer to pay vehicle repair costs plus court fees and interest to the claimant.
Legislator summary
AI generatedThe court ordered the defendant insurer to pay the plaintiff 138.38 EUR for vehicle repairs plus legal costs of 238.66 EUR, while rejecting a minor portion of the court fee claim. The plaintiff argued that as a business owner, they could choose any repair shop and demand reimbursement based on their own price list, whereas the insurer contended otherwise. The court ruled that the insurer must cover repair costs according to the plaintiff's quoted prices and awarded fees based on the lawyer's tariff and court fee regulations, deducting only the actual fee already paid by the plaintiff.
Legislator headnote
AI generatedZakon o osiguranju; Zakon o parničnom postupku: The insurer is obligated to reimburse vehicle repair costs based on the prices quoted by the business owner claimant, and court fees are awarded in full only to the extent they were not already paid by the claimant.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU
Trg Johna Fitzgeralda Kennedya 11
Poslovni broj: 19. P-608/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ljiljani Tomić, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Nere Popović Šalec, u pravnoj stvari tužitelja ĆV, vl. [obrt] obrta za prijevoz, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 6. lipnja 2025., u prisutnosti odvjetničkog vježbenika IV kao zamjenika punomoćnika tužitelja, s danom objave 10. srpnja 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 138,38 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 3. travnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 238,66 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos koje teku od 10. srpnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj potražuje parnični trošak u iznosu od 6,64 EUR, sa zateznim kamatama kao neosnovan
Obrazloženje
1. Tužitelj je 18. veljače 2025. podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 138,38 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, obračunatim počevši od 3. travnja 2024. do isplate. U tužbi navodi da je dana 9. prosinca 2023. godine nastala šteta na vozilu, marke i model VW GOLF, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika MV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. Predmetnu štetu tuženik je obvezan nadoknaditi sukladno polici osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Tužitelj navodi da je oštećenik štetni događaj prijavio tuženiku koji je 13. prosinca 2023. izvršio procjenu štete i sačinio zapisnik o izvidu štete referentni broj: 29-AO-21389/2023 u kojem je navedeno da visina štete, sukladno izvidu šteta tuženika, ne obvezuje niti osiguranje niti oštećenika.
2. Tužitelj navodi da je nakon štetnog događaja oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje). Tužitelj je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja sukladno pravilima struke. Tužitelj ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tuženika. Tužitelj je vozilo preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke te je za svoju uslugu ispostavio račun, br. 55/3/4, a koji račun u ukupnom iznosu od 1.049,46 EUR (PDV uključen) je dužan podmiriti tuženik kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku putem e-maila te je tuženik odgovorio i ovjerio odnosno likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 911,08 EUR. Razliku od 138,38 EUR po računu koji tuženik nije platio, isti opravdava da se umanjenje odnosi na razliku u cijeni rada limara i lakirera koju tuženik ne priznaje.
3. Tužitelj ističe da je upravo ta razlika o cijeni rada predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik te smatra da tuženik sasvim neosnovano sebi uzima pravo da određuje cijenu sata rada/usluge drugog gospodarskog subjekta. Ističe da osiguravajuća društva imaju informacije o „prosječnim” cijenama popravka vozila drugih gospodarskih subjekata što je suprotno Zakonu o zaštiti tržišnog natjecanja. Naime, svaki gospodarski subjekt radi i ima pravo raditi prema cijenama izvješenim u svojim službenim prostorijama koje su odredili u skladu sa zakonom. Tužitelj ističe da je službena cijena sata rada njegove radionice 44,96 EUR / sat plus PDV i da je sukladno cjeniku ispostavio račun tuženiku.
4. Tužitelj navodi da se naknada štete vezana za police obveznog ili kasko osiguranja sastoji se u tome da je temeljna dužnost štetnika da uspostavi prijašnje stanje koje je postojalo prije nego što je šteta nastala ( čl. 1085. st. 1. Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, u nastavku ZOO). Nadalje, napominje kako su prethodno navedeni oštećenik/ustupatelj, kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili dana 8. listopada 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio utuženo potraživanje na primatelja, ovdje tužitelja, a o čemu je obaviješten ovdje tuženik.
5. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje da je automobil štetnika u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 012913594034, priznaje nastanak štetnog događaja i odgovornost svog osiguranika tuženika. Tuženik ističe kako je 11. prosinca 2023. zaprimio odštetni zahtjev te je po obradi odštetnog zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete, na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka], isplatio iznos od 911,08 EUR i smatra kako je time u cijelosti ispunio svoju obvezu. Tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenikom MV, a osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu, iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.
6. Tužitelj se podneskom od 14. travnja 2025. očitovao na odgovor na tužbu tuženika navodeći kako osporava sve navode iz odgovora na tužbu i te je naveo da u istovrsnim slučajevima druga osiguravajuća društva i sam tuženik priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenim serviserima u iznosu od 42,11 EUR po satu uvećano za PDV, kao i druge službene račune po punoj satnici rada drugih neovlaštenih servisera.
7. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo dokaz čitanjem isprava i to preslika: računa A 55/3/4 (list 9 spisa), potvrde uplate (list 10 spisa), izvida štete (list 11 spisa), ponude tuženika (list 12-13 spisa), potvrdu isplate nespornog i suglasnost (list 14-15 spisa), cjenika tužitelja (list 16 spisa), Ugovora u ustupanju tražbine i obavijesti o ustupanju (list 17 -19 spisa), mail korespondenciju (list 20 spisa ), dopisa HANF-e (list 44 -49 spisa), izdanih računa i potvrda o uplati drugih osiguravajućih društava za istovrsne usluge (list 72 -85 spisa), izdanih računa i potvrda o uplati tuženika za istovrsne usluge (list 86 -88 spisa).
8. Sud je odbio provođenje dokaza saslušanjem stranaka na okolnost nastanka štetnog događaja i pravne osnovanosti i popravka štete, s obzirom da se navedene okolnosti mogu utvrditi iz dokumentacije koja je dostavljena u spisu. Sud je odbio provesti dokaz saslušanjem oštećenice MV na okolnost je li njezino vozilo popravljeno i vraćeno u prvobitno stanje od strane tužitelja budući da tuženik navedenu činjenicu nije osporio. Nadalje, sud je odbio dokazni prijedlog za provođenje prometnog vještačenja na okolnost cijene sata rada jer se prema mišljenju ovog suda navedene okolnosti mogu utvrditi iz dokumentacija dostavljene u spis i bez provođenja vještačenje, a posebice imajući na umu vrijednost predmeta spora. Provođenje svih ranije navedenih dokaza dovelo bi do nepotrebnog odugovlačenja postupka i povećanja troškova ovog postupka.
9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/94, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
10. Predmet spora je isplata iznosa od 138,38, EUR na temelju računa br. A 55/3/4 koji predstavlja naknadu štete koju tužitelj potražuje u vidu razlike cijene radnog sata koju je obračunao tužitelj u predmetnom računu 44,96 EUR / sat plus PDV i cijene radnog sata koja proizlazi iz tuženikove procjene u izvidu štete te u obrazloženoj ponudi u svezi s iznosom tuženikove uplate oštećeniku, potvrda uplate.
11. Među stranaka nije sporna aktivna legitimacija, pasivna legitimacija, nastanak predmetnog štetnog događaja i odgovornost kao i činjenica da je tuženik izvršio isplatu iznosa od 911,08 EUR. povodom predmetnog štetnog događaja.
12. Među strankama je sporna visina cijene sata rada tužitelja zaračunata računom A 55/3/4 u iznosu od 44,96 €.
13. Sud je čitanjem Izvida štete tuženika i obavijesti o isplati tuženika utvrdio je se isti odnosi na vozilo reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećene MV te da su u izvidu štete navedeni dijelovi za zamjenu i popravak kao i sati rada potrebni za popravak vozila i to ukupno 7,40 sati.
14. Iz računa tužitelja broj A 55/3/4 (list 9 spisa) od 2. travnja 2024. sud je utvrdio da je tužitelj izvršio popravak vozila oštećenika za ukupnu cijenu od 1.049,46 EUR s uključenim PDV-om po stopi od 25%. Nadalje, u računu je navedeno da je utrošeno 7,40 radnih sati, a isti broj radnih sati proizlazi i iz tuženikovog Izvida štete.
15. Računom tužitelja obračunata je cijena radnog sata u iznosu od 44,96 € zajedno s PDV 25%, a tuženik je u Izvidu štete procijenio isti broj potrebnih radnih sati, ali nije naveo cijenu radnog sata.
16. Sud je usporedbom računa broj A 55/3/4 (list 9 spisa) i ponude tuženika (list 12 spisa) utvrdio da je tuženik pristao tužitelju naknaditi štetu za lakirerski potrošni materijal i zamjenske dijelove u iznosima koji odgovoraju onima koje je tužitelj računom tražio. Međutim, tuženik je ponudom pristao tužitelju naknaditi štetu za radne sate u iznosu koji je mani od traženog iznosa od 415,88 EUR (44,96 h x 7.4 h, uvećano za PDV) jer je tuženik pod stavkom 4. ponude naveo "razmjernu naknadu za trošak rada", odnosno umanjenje troškova radnih sati za 138,38 EUR. Iz navedenog proizlazi da je tuženik priznao tužitelju naknadu štete za radne sate u iznosu od 277,50 EUR (415,88 EUR umanjeno za 138,38 EUR), odnosno 37,50 EUR po satu što je 28,13 EUR uvećano za PDV po satu.
17. Čitanjem cjenika tužitelja (list 16 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj naznačio cijenu radnog sata u iznosu od 44,96 EUR uvećano za PDV. Dakle, sud je utvrdio da je tužitelj oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim Cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente.
18. Iz izdanih računa i potvrda o uplati drugih osiguravajućih društava za istovrsne usluge (list 72 -85 spisa), sud je utvrdio da su u 2022. godini Triglav osiguranje d.d. i Uniqua osiguranje d.d. priznavali cijenu radnog sata u visini od 42,3 EUR uvećano za PDV, a sam tuženik u 2023. godini je priznao cijenu rad u iznosu od 42,11 EUR po satu za istovrsne usluge (list 86 -88 spisa) što je daleko više od 28,13 EUR uvećano za PDV,a koju cijene radnog sata tuženik priznaje tužitelju po predmetnoj šteti.
19. Prema ocjeni ovog suda oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svim klijentima. Okolnost što postoje radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavljaju doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO- a, tim više što cijena radnog sata koju tuženik priznaje varira od slučaja do slučaja. Tužitelj kao poduzetnik slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo u servisu koji naplaćuje cijenu radnog sata koju priznaje tuženik.
20. Navedenom u prilog je i sadržaj dopisa Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja KLASA: 034-08/18-01/093 od dana 20. veljače 2020., koji je dostavio tužitelj, a čiju valjanost tuženik nije osporio, iz kojeg proizlazi da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata, treće osobe obavljati posao u radionici, kao i to da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja.
21. Dakle, tuženik je dužan podmiriti trošak popravka vozila sukladno cijenama koje tužitelj kao poduzetnik naplaćuje prema svom cjeniku.
22. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. te čl. 164. st. 2. ZPP-a budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu, dok je visina naknade troškova za rad odvjetnika odmjerena na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. ; dalje: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., dalje: ZSP) te Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19., 92/21., dalje: Uredba o tarifi).
23. Tužitelju su kao potrebni priznati troškovi zastupanja po odvjetniku, primjenjujući pritom Tbr. 52. i Tbr. 54. Tarife, i to sastav tužbe (Tbr. 7.1.), za sastav obrazloženog podneska od 14. travnja 2022. (Tbr. 8.1.) i za zastupanje na ročištu 6. lipnja 2025. (Tbr. 9.1.) u iznosima od po 50,00 EUR, za zastupanje na ročištu za objavu presude 10. srpnja 2025. (Tbr. 9.2.) u iznosu od 25,00 EUR, dakle ukupno na iznos od 175, 00 EUR što uvećano za PDV od 25 %. iznosi 218,75 EUR. Tužitelju ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,28 EUR sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 37/23), što uz naprijed dosuđeni trošak iznosi ukupno 238,66 EUR.
24. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu preko 6,64 EUR, za 6,64 EUR jer je stvarni trošak sudske pristojbe na presudu, koji je tužitelj podmirio 14. veljače 2025., iznosio 6,64 EUR. Stoga je za taj iznos zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška valjalo odbiti kao neosnovan.
25. Na priznate troškove parničnog postupka, tužitelj ima pravo na zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose, i to od 10. srpnja 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).
26. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu 10. srpnja 2025.
Sutkinja
Ljiljana Tomić
Nacrt presude izradila
Viša sudska savjetnica:
Nera Popović Šalec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i u jednom primjerku za svaku protivnu stranku. U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i
11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.