Rev-100/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 100/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sutkinji Jasenki Žabčić, u pravnoj stvari tužitelja G. K. iz M., Z. S. iz G., V. R. iz P. i A. Lj. iz P., koje zastupaju punomoćnici R. B. i R. B., odvjetnici u P., protiv tuženice Opće bolnice P., koju zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & L., Z., tuženice Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Puli i tuženika P. d.d. Z., koju zastupa punomoćnik D. M., uz sudjelovanje umješača na strani tuženice Opće bolnice P., O. Z. d.d., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva J. i p., P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice Republike Hrvatske i tuženika P. d.d. protiv presude Županijskog suda u Puli broj Gž-3148/08-2 od 19. srpnja 2010., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Puli broj P-1448/03-238 od 11. srpnja 2008., 7. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e:

Revizije tuženika Republike Hrvatske i P. d.d. Z. odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženicima Općoj bolnici P., Republici Hrvatskoj i P. d.d. Z. svakom tužitelju solidarno platiti 50.000,00 kn (I. do IV. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev svakog tužitelja do iznosa od 135.000,00 kn (toč. V. izreke); naloženo je svim tuženicima solidarno naknaditi troškove postupka i to tužiteljici Z. S. u iznosu od 5.443,88 kn, tužiteljici A. Lj. u iznosu od 2.776,11 kn, V. R. u iznosu od 3.412,58 kn i G. K. u iznosu od 1.622,15 kn, a tuženicima Općoj bolnici P. i P. d.d. još je naloženo solidarno tužitelju G. K. naknaditi i daljnji trošak u iznosu od 6.520,99 kn (toč. VI. izreke); naloženo je svim tuženicima i umješaču da tužiteljima solidarno naknade parnični trošak u iznosu od 45,74 kn, tuženica Opća bolnica P. i umješač da im solidarno naknade daljnji parnični trošak u iznosu od 2.550,00 kn, tuženici Opća bolnica P. i P. d.d. da im solidarno naknade trošak u daljnjem iznosu od 3.541,17 kn, a tuženica P. d.d. da im solidarno naknadi parnični trošak u daljnjem iznosu od 4.130,03 kn (toč. VII. izreke).

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Preinačuje se, prihvaćanjem žalbe 1. tužene i umješača na strani 1. tužene, uz odbijanje žalbe 2. i 3. tuženih, presuda Općinskog suda u Puli, posl. br. P-1448/03-238 od 11. srpnja 2008. godine, pa preinačena u svojoj cjelini glasi:

„I. Nalaže se 2. i 3. tuženima, Republici Hrvatskoj i P. d.d. Z. da tužitelju G. K. solidarno naknade štetu isplatom iznosa od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2008. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se 2. i 3. tuženima, Republici Hrvatskoj i P. d.d. Z. da tužiteljici Z. S. solidarno naknade štetu isplatom iznosa od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2008. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se 2. i 3. tuženima, Republici Hrvatskoj i P. d.d. Z. da tužitelju V. R. solidarno naknade štetu isplatom iznosa od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2008. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se 2. i 3. tuženima, Republici Hrvatskoj i P. d.d. Z. da tužiteljici A. Lj. solidarno naknade štetu isplatom iznosa od 50.000,00 kuna sa zateznom kamatom tekućom od 26. lipnja 2008. godine do isplate, sve u roku od 15 dana.

V. Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. i 3. tužene, a do ukupno postavljenog iznosa od 135.000,00 kuna, kao i zahtjeva za dosudu zateznih kamata tekućih od 26. lipnja 2008. godine do isplate, tužitelji G. K., Z. S., V. R. i A. Lj., se odbijaju.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev 1., 2., 3. i 4. tužitelja postavljen u odnosu na 1. tuženu, Opću bolnicu Pula, kao neosnovan u cijelosti.

VII. Nalaže se 2. i 3. tuženima da tužiteljima naknade trošak parničnog postupka i to 1. tužitelju u iznosu od 2.715,65 kuna, 2. tužiteljici u iznosu od 2.711,65 kuna, 3. tužitelju u iznosu od 2.711,65 kuna i 4. tužiteljici iznosu od 2.711,65 kuna, (ukupno 10.846,66 kuna) sve u rou od 15 dana.

VIII. Nalaže se tužiteljima da 1. tuženoj naknadi parnični trošak i to 1. tužitelj u iznosu od 1.537,50 kuna, 2. tužiteljica u iznosu od 1.537,50 kuna, 3. tužitelj 1.537,50 kuna i 4. tužiteljica iznos od 1.537,50 kuna (ukupno 6.150,00 kuna), sve u roku od 15 dana.

IX. Nalaže se tužiteljima da umješaču naknade parnični trošak i to 1. tužitelj u iznosu od 1.537,50 kuna, 2. tužiteljica u iznosu od 1.537,50 kuna, 3. tužitelj 1.537,50 kuna i 4. tužiteljica iznos od 1.537,50 kuna (ukupno 6.150,00 kuna), sve u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se 1. tužitelju da 1. tuženoj naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.687,50 kuna, 2. tužiteljici iznos od 1.687,50 kuna, 3. tužitelju iznos od 1.687,50 kuna i 4. tužiteljici iznos od 1.687,50 kuna te umješaču na strani 1. tuženika u iznosu od 1.537,50 kuna, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev 2. tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.“

Protiv drugostupanjske presude tuženica Republika Hrvatska podnijela je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. t. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05 i 84/08 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prihvaćanje revizije, ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvom stupnju na ponovno suđenje.

Tuženik P. d.d. protiv iste presude podnio je izvanrednu reviziju. Predlaže prihvaćanje revizije, ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje ili preinačenje drugostupanjske presude.

Tužitelji na revizije nisu odgovorili.

Revizije su nedopuštene.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, primjerice:

1. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima ili na odjelskoj ili općoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2. ako o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo shvaćanje, a moglo bi se očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi o njemu mogli imati različita shvaćanja, npr. zbog mogućnosti različitog tumačenja određenih zakonskih odredaba,

3. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

4. ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskog i žalbenog postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumom ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskog suda za ljudska prava – trebalo preispitati sudsku praksu.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Dakle, da bi revizija, podnesena temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, bila dopuštena u njoj kumulativno mora biti određeno navedeno individualizirano pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka o sporu te navedeni razlozi zbog kojih je ono, prema mišljenju revidenta, važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Tuženica Republika Hrvatska u reviziji kao pravno pitanje koje ima u vidu odredba čl. 382. st. 2. ZPP navodi: "Mogu li sudovi isključivati primjenu posebnog propisa (lex specialis) i ekstenzivno primjenjivati odredbe koje reguliraju odgovornost za štetu prema općem propisu Zakonu o obveznim odnosima, kad se u obrazloženju odluke sudovi pozivaju na nepravilan i nezakonit rad države?"

O tome zašto smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP) nije izložila nikakve razloge, a što je što je bila dužna navesti prema izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 382. st. 3. ZPP.

Stoga sadržaj te revizije ne ispunjava minimum uvjeta propisanih čl. 382. st. 2. i 3.

ZPP za dopuštenost izvanredne revizije.

Tuženik P. d.d. Z. u reviziji nije naveo ni individualizirano pravno pitanje o rješenju kojeg ovisi odluka o sporu, a niti je izložio razloge zbog kojih smatra da bi neko pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa ni sadržaj ove revizije ne ispunjava minimum uvjeta za dopuštenost revizije.

Obzirom na izneseno, revizije tuženice Republike Hrvatske i tuženika P. d.d. Z. nisu dopuštene (čl. 386. ZPP) pa ih je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP valjalo odbaciti.

U Zagrebu, 7. prosinca 2011.

S U T K I N J A

Jasenka Žabčić, v. r.