Supreme Court orders lower court to decide within six months and awards compensation for unreasonable delay in proceedings.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia ordered the County Court to issue a decision within six months regarding a dispute over possession. The plaintiffs argued that the trial before the District Court had exceeded reasonable time limits, while the Court noted the plaintiffs contributed to delays by submitting evidence late and failing to comply with procedural orders. Despite acknowledging the plaintiffs' partial responsibility, the Court ruled that the overall conduct of the proceedings violated the constitutional right to a trial within a reasonable time and awarded compensation.
Legislator headnote
AI generatedČl. 27. st. 1. Zakona o sudovima; Čl. 29. st. 1. Ustava RH: A party may file a request for protection of the right to a trial within a reasonable time, and the Supreme Court may award compensation if the proceedings were unreasonably delayed despite the party's own contributory conduct.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Gzp 317/10-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Željku Glušiću, u pravnoj stvari I- predlagatelja R. Š., II-predlagateljice D. P., III-predlagateljice L. J., IV-predlagateljice M. K. i V-predlagateljice V. H., svi iz Z., zastupanih po punomoćniku V. P., odvjetniku u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljâ od 12. veljače 2010., 31. kolovoza 2010.,
r i j e š i o j e:
I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-931/10 u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.
II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku I- predlagatelju R. Š., II-predlagateljici D. P., III-predlagateljici L. J., IV-predlagateljici M. K. i V-predlagateljici V. H., svima iz Z., u iznosu od 4.000,00 (četiritisuće) kuna, svakom.
III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
Obrazloženje
Predlagatelji su 12. veljače 2010., temeljem odredbe članka 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 150/05., 16/07., 113/08. i 153/09. - dalje: ZS), ovom sudu podnijeli zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatrajući da im je povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod posl. br. Pp-287/02, te povodom podnesene žalbe kod Županijskog suda u Zagrebu, pod poslovnim brojem Gž- 931/10.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Pp-287/02, očitovanja Županijskog suda u Zagrebu, br. 9 Su-12/10 od 7. srpnja 2010., te službene provjere kod tog suda, utvrdio slijedeće odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku:
- predmetni postupak pokrenut je 22. kolovoza 2002. pred Općinskim sudom u Zagrebu (dalje: sud), podnošenjem tužbe s prilozima I-tužitelja R. Š., II-tužiteljice D. P., III- tužiteljice L. J., IV-tužiteljice M. K. i V-tužiteljice V. H., svi iz Z., zastupanih po punomoćniku V. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice R. S.-B. iz Z., zastupane po punomoćnici V. R., odvjetnici iz Z., radi smetanja posjeda. Spis se vodio pod poslovnim brojem Pp-287/02;
- na ročištu održanom 8. prosinca 2003. tužiteljima je, na njihov prijedlog, dodijeljen rok od 30 dana, radi očitovanja na navode iz odgovora na tužbu predanog na ročištu;
- 2. siječnja 2004. tužitelji su dostavili podnesak, na koji se tuženica očitovala podneskom od 20. svibnja 2004.;
- rješenjem od 15. lipnja 2004. sud je odredio uviđaj za 16. srpnja 2004. te je naložio tužiteljima da u roku od 8 dana uplate predujam. Tužitelji su predujam uplatili 6. srpnja 2004., a sudu dostavili dokaz o tomu 12. srpnja 2004.;
- uviđaj je održan 16. srpnja 2004., te je sud naložio vještaku u roku od 60 dana izraditi nalaz i mišljenje, koje je sudu dostavljeno 10. rujna 2004.;
- na ročištu održanom dana 12. travnja 2005. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka;
- na ročištu održanom dana 14. listopada 2005. proveden je dokaz saslušanjem I- tužitelja R. Š. I.-tužiteljice L. J. i IV-tužiteljice M. K.;
- rješenjem od 14. listopada 2005. sud je odredio prisilno dovođenje svjedoka A. D. na ročište 3. ožujka 2006.;
- na ročištu određenom za dan 3. ožujka 2006. nije pristupio svjedok A. D. čije provođenje na raspravu je sud bio odredio po djelatnicima MUP-a, zbog čega je sud rješenjem odredio da će se od MUP-a zatražiti izvješće da li je pokušano dovođenje svjedoka na ročište, što je učinjeno dopisom od istog dana;
- dopisom od 17.ožujka 2006. MUP je obavijestio sud da na adresi svjedoka isti nije zatečen zbog čega ga nije bilo moguće prisilno dovesti na raspravu;
- na ročištu održanom dana 6. listopada 2006. sud je proveo dokaz saslušanjem svjedoka K. P.;
- rješenjem od 9. listopada 2006. sud je odredio prisilno dovođenje svjedoka A. D.;
- na ročište održano 23. veljače 2007. nisu pristupili svjedoci, te je isto odgođeno;
- dopisom od 5. ožujka 2007., MUP je obavijestio sud da svjedoka A. D. djelatnici MUP-a, unatoč višekratnim pokušajima, nisu zatekli na adresi stanovanja;
- ročište određeno 13. srpnja 2007. odgođeno je zbog izostanka svjedoka;
- dopisom od 24. srpnja 2007., MUP je obavijestio sud da svjedoka A. D. djelatnici MUP-a, unatoč višekratnim pokušajima, nisu zatekli na adresi stanovanja;
- podneskom od 5. rujna 2007. tužitelji su predložili održavanje ročišta za glavnu raspravu;
- rješenjem od 8. studenoga 2007. sud je odredio prisilno dovođenje svjedoka A. D. i I. S. G.;
- ročište određeno za dan 23. siječnja 2008. je odgođeno zbog izostanka svjedoka;
- podneskom od 31. siječnja 2008. tuženica je obavijestila sud o adresi stanovanja svjedokinje;
- dopisom od 4. veljače 2008. sud je zatražio od MUP-a terensku provjeru adrese svjedoka A. D., te se MUP dopisom od 20. veljače 2008. očitovao o obavljenoj terenskoj provjeri adrese;
- na ročištu održanom dana 14. srpnja 2008. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka A. D. i I. S. G., te je rasprava odgođena radi dodjele roka od 15 dana tužiteljima, na njihov prijedlog, za očitovanje o daljnjim dokaznim prijedlozima;
- 8. svibnja 2009. tužitelji su dostavili podnesak uz koji su priložili i dodatno dokumentaciju;
- na ročištu održanom dana 13. svibnja 2009. tuženici je, na njezin prijedlog, dodijeljen rok od 15 dana radi očitovanja na podnesak tužitelja zaprimljen na ročištu 13. svibnja 2009.;
- na ročištu održanom dana 20. listopada 2009. tužitelji su uredili tužbeni zahtjev, proveden je dokaz saslušanjem svjedoka, te je rasprava zaključena, a ročište za objavu presude određeno za dan 4. studenoga 2009. na kojem je presuda donesena i objavljena.
- protiv navedene presude od 4. studenoga 2009. tuženica je podnijela žalbu 17. prosinca 2009., te je ista dostavljena na odgovor tužiteljima, nakon čega je cjelokupan spis 1. veljače 2010. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu, gdje se vodi pod brojem Gž-931/10. Postupak je u tijeku.
Ocjenjujući osnovanost zahtjeva predlagatelja, ovaj sud prije svega ukazuje kako pravno relevantno razdoblje – koje predstavlja odlučnu činjenicu s tim u svezi – u konkretnom slučaju predstavlja razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, obzirom da je predmetni postupak još uvijek u tijeku.
Slijedom izloženog, pravno relevantno razdoblje trajalo je od podnošenja tužbe (22. kolovoza 2002.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (31. kolovoza 2010.), što iznosi ukupno 8 (osam) godina i 9 (devet) dana.
Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, duljina predmetnog postupka u trajanju daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega neučinkovitog postupanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno 14 ročišta, pribavljajući relevantnu dokumentaciju od stranaka, ali i izvodeći dokaze saslušanjem više svjedoka te provođenjem vještačenja. No, iako je sud pritom postupao u znatnoj mjeri ažurno – obzirom da tijekom postupka nisu uočena znatnija razdoblja izostanka procesnih aktivnosti od strane suda – ovaj sud zaključuje da postupak nije vođen učinkovito.
Naime, upravo veći broj određenih i provedenih ročišta (od četrnaest ih je provedeno jedanaest) te osobito činjenica da je prvostupanjski sud dvije godine i devet mjeseci pokušavao osigurati nazočnost jednog od predloženih svjedoka na ročištu radi izvođenja dokaza saslušanjem – što se, usprkos konstantnom nastojanju suda, ne može smatrati učinkovitim, osobito ako se ima na umu da sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, sukladno čl. 300. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08 i 123/08 – dalje: ZPP, u svezi pravnog pravila iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine – „Narodne novine“, br. 73/91) – sve zajedno ukazuju da se sud nije u dovoljnoj mjeri rukovodio načelom ekonomičnosti postupka, sadržanom u odredbi čl. 10. st. 1. i nastojao postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava, te u smislu članka 311. stavka 2. ZPP koncentrirati raspravljanje tako da se postupak dovrši što prije. Pritom valja naglasiti i da je riječ o sporu za koji je zakonom propisana hitnost u postupanju.
S druge strane, valja istaknuti kako su i predlagatelji (u predmetnom postupku tužitelji) svojim držanjem u parnici također pridonijeli trajanju postupka. Ovaj sud prije svega ukazuje kako tužitelji nisu odmah uz tužbu dostavili sve relevantne isprave i predložili relevantne dokaze (sukladno čl. 186. st. 1. ZPP), već su to činili tijekom čitavog postupka i u više navrata, uključujući i prijedlog za izvođenje dokaza vještačenjem, te naknadnu dokumentaciju. Nadalje, tužitelji nisu postupili sukladno nalogu suda s ročišta održanog 14. srpnja 2008., i u roku od 15 dana dostavili očitovanje o daljnjim dokaznim prijedlozima, već su to učinili tek 8. svibnja 2009. – dakle, više od devet mjeseci kasnije. Nadalje, zamijećeno je kako tužitelji nisu osigurali primjerak podneska za protivnu stranu, zbog čega je tuženica isti zaprimila tek na ročištu od 13. svibnja 2009., čime su postupili suprotno čl. 107. st. 1. ZPP i onemogućili da se o predmetnom podnesku tuženica odmah očituje; sud je stoga morao odrediti rok od 15 dana za očitovanje tuženice, što je izravno pridonijelo trajanju postupka. Naposljetku, zamijećeno je da su tužitelji u više navrata uređivali tužbeni zahtjev. Ovaj sud ističe kako navedenim ponašanjem predlagatelji nisu doduše utjecali na samu osnovanost zahtjeva, ali isto valja cijeniti pri određivanju visine naknade koja im pripada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku.
U konkretnoj pravnoj stvari svakako je riječ o složenom predmetu, obzirom da je tijekom postupka na strani tužitelja sudjelovalo više osoba, ali i stoga što je bilo potrebno izvesti dokaze saslušanjem većeg broja svjedoka, ali i provođenjem uviđaja i vještačenja.
Slijedom navedenih utvrđenja i zaključaka, usprkos složenosti postupka i navedenom doprinosu predlagatelja duljini trajanja postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je vođenjem postupka pred nadležnim sudovima, s obzirom na neažurno vođenje postupka i njegovo trajanje u rečenom pravno relevantnom razdoblju, nedvojbeno povrijeđeno pravo predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01- pročišćeni tekst, 55/01, 76/10).
Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 4.000,00 kuna svakom predlagatelju. Ocjena je ovog suda da bi dosuđivanje veće naknade u predmetnoj situaciji, obzirom na vrijednost predmeta spora (5.000,00 kuna s pripadajućim kamatama), bilo protivno svrsi i naravi instituta za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, ali i osobito imajući na umu rečeni doprinos predlagateljâ i znatnu složenost postupka, kao i socijalne i općepoznato složene i teške gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.
Stoga je temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 31. kolovoza 2010.
Sudac:
Željko Glušić, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.