Rev-2914/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2914/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Augusta Husinca, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.K., koga zastupa N.K. iz S., te I.U., odvjetnica iz S., protiv tuženice Općine Trogir, koju zastupa Općinsko javno pravobraniteljstvo u Trogiru, a ovo Č.Š. iz T., radi isplate, rješavajući reviziju tužitelja, protiv presude Županijskog suda u Splitu od 4. ožujka 1994.g. br. Gž 567/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Trogiru od 13. prosinca 1993.g. br. P 71/92, u sjednici održanoj dana 15. studena 1994.g.,

r i j e š i o j e :

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu od 4. ožujka 1994.g. br. Gž 567/94 i presuda Općinskog suda u Trogiru od 13. prosinca 1993.g. br. P 71/92 i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 393,400.000 HRD zajedno s kamatama i parničnim troškom.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je izjavio reviziju u kojoj ne navodi iz kojih zakonskih razloga to čini, ali iz sadržaja revizije proizlazi da presudu pobija zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

Tužitelj je zahtjevom svoje tužbe tražio naknadu za nekretnine koje je tuženica njemu oduzela i dala na korištenje Brodogradilištu u T., i to za dio stare kč.br. 1855 k.o. T. pod novom oznakom kč.br. 1855/2 u površini od 752m5.

U razlozima svoje presude sud prvog stupnja navodi da je utvrdio da je rješenjem eksproprijacione komisije u Splitu od 19. veljače 1951.g. br. 3/51 koje rješenje nije priloženo spisu a iz tih razloga proizlazi, da ga taj sud nije pročitao, izvršena eksproprijacija kč.br. 1854 i 1855 u cijelosti, koje su u 1/2 dijela bile vlasništvo tužiteljeva prednika N.K., odnosno da je ta komisija 25. veljače 1952.g. te nekretnine eksproprirala za potrebe prije navedenog poduzeća za izgradnju stambene zgrade i radničkog restorana.

U tijeku postupka pred tim sudom je utvrđeno da je nakon spomenute eksproprijacije došlo do cijepanja prije navedenih parcela, pa tako i one br. 1855 u kč.br. 1855/1, 1855/2 od 752m5, 1855/3 i 1855/4.

Dalje je utvrđeno da je prije navedenim rješenjem utvrđena i pravična naknada za eksproprirane nekretnine, da je predniku tužitelju isplaćena na način da je u njegovu korist osnovan polog u tadašnjoj Narodnoj banci u S..

Takvo činjenično utvrđenje kao pravilno prihvatio je i sud drugoga stupnja.

U priloženom rješenju Kotarske eksproprijacione komisije u Splitu od 25. veljače 1952.g. br. 3/51 stoji da je predmet eksproprijacije u korist države, a za potrebe poduzeća "M. " u T. dio čest. zem. 1855 zk.ul.br. 340 k.o. T. u površini od 730m5 uknjižene kao vlasništvo K.L. za 1/2 i K.N. za 1/2. Tim rješenjem je za te nekretnine određena naknada vlasnicima.

Prema tome proizlazi da je predmet eksproprijacije bio dio stare kč.br. 1855 u površini od 730m5, a ne ta parcela u cijelosti ("za cijelo") kao što navodi sud prvoga stupnja u razlozima svoje presude.

Stoga postoji proturječje o odlučnoj činjenici što je bilo predmetnom eksproprijacije između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju prije spomenutog rješenja i samog tog rješenja.

Time je došlo do bitne povrede odredaba parničnog postupka predviđene u čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku - ZPP, pa je stoga reviziju kao osnovanu trebalo prihvatiti, ukinuti presude obaju sudova nižega stupnja i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 394. st. 1. ZPP).

U svezi s predmetom spora tužitelj tvrdi da je cijela kč.br. 1855 imala površinu od 3184m5, od čega je njegovu predniku pripadala 1/2 dijela (1592 m5), a od čega je eksproprirana površina od 730 m5, dok preostala površina od 753 m5 sada kč.br. 1855/2, da nije formalno eksproprirana, te da za nju nije plaćena naknada.

U ponovljenom postupku taj sud će ukloniti spomenuti nedostatak, te ponovno razmotriti osnovanost prigovora zastare.

Kod toga će taj sud prethodno ocijeniti da li je predmetno zemljište oduzeto prijašnjem vlasniku u zakonom predviđenom postupku, u kojem slučaju zastarni rok počinje teći prvog dana poslije dana kad je raniji vlasnik nekretnina imao pravo zahtijevati naknadu određenu poravnanjem ili odlukom suda, odnosno od pravomoćnog završetka postupka o određivanju pravične naknade.

Ukoliko je zemljište postalo društveno vlasništvo bez zakonom predviđenog postupka zahtjev vlasnika za isplatu naknade za zemljište zastarijeva u općem zastarnom roku.

Ako bi pak vlasnik u konkretnom slučaju mogao zahtijevati povrat zemljišta, a umjesto toga traži isplatu naknade za njega, tada njegovo pravo za tu isplatu ne može prestati zbog zastare.

Nakon toga sud će o tužbenom zahtjevu donijeti novu presudu.

U Zagrebu, 15. studena 1994.g.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)