Legislator Case Law & Legislation
Rev-522/1998-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as unfounded regarding administrative council membership termination.

Case Number Rev-522/1998-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court decision confirming the termination of his mandate as a member of the public health board. The appellant argued that the court failed to verify the authenticity of a specific resolution and incorrectly applied procedural and substantive law. The court found no material facts supporting these claims, noting that the resolution existed and the appellant's mandate ended upon the board's decision.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. t. 10.; čl. 230.; The court is authorized to reject evidence verification if other documents in the file conclusively prove the existence and content of the disputed document.

Keywords

AI generated
administrative council mandate termination evidence verification appeal dismissal public health board

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. t. 10.
Zakon o parničnom postupku čl. 230.
Zakon o parničnom postupku čl. 8.
Zakon o parničnom postupku čl. 393.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-522/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr. A. Z. iz Š., protiv tuženika Zavod za javno zdravstvo Županije Šibensko-kninske, kojeg zastupa punomoćnica B. I.-Z., dipl. pravnik iz Š., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 17. studenog 1997. godine broj Gž-383/97., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku od 11. srpnja 1997. godine broj P-2138/96., u sjednici vijeća održanoj dana 8. ožujka 2001. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Šibeniku od 11. srpnja 1997. g. broj P-2138/96 odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi nezakonitom i bez valjanog pravnog učinka odluka stručnog vijeća tuženika od 5. srpnja 1996. godine br. 342/96-05, te da se naloži tuženiku plaćati tužitelju naknadu za rad u upravnom vijeću tuženika u iznosu od 450,00 kuna mjesečno počev od 1. srpnja 1996. godine do prestanka mandata u upravnom vijeću, dok je rješenjem pod istim brojem odbijen prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere vraćanjem tužitelja u upravno vijeće do okončanja sudskog spora. Presudom Županijskog suda u Šibeniku od 17. studenog 1997. godine broj Gž-383/97. potvrđena je prvostupanjska presuda i rješenje.

Protiv navedene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da su sudovi povrijedili odredbu čl. 230. Zakona o parničnom postupku jer sud nije omogućio tužitelju dokazivati da isprava na kojoj se temelji odluka sadrži neistinito utvrđene činjenice, te da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno kad je zahtjev tužitelja odbijen. Predlaže pobijane presude preinačiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tuženik nije odgovorio na reviziju, a državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena na očitovanje u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99 – dalje: ZPP) nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe čl. 386. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe čl. 354. st. 2. t. 10. ZPP, na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 230. ZPP na koju se revident poziva. U postupku je naime utvrđeno, da je Poglavarstvo Županije Šibenske na sjednici od 11. travnja 1995. g. donijelo odluku o osnivanju Zavoda za javno zdravstvo Županije Šibenska s početkom primjene od 1. siječnja 1995.g., da je v.d. ravnateljem imenovan B.B., s ovlaštenjem za obavljanje priprema za početak rada ustanove, da je v.d. ravnatelj donio 12. svibnja 1995.g. odluku br. 01-2/1-95 o imenovanju stručnog vijeća i v.d. voditelja djelatnosti. Iz odluke proizlazi da su svi članovi stručnog vijeća imenovani privremeno odnosno do registracije Zavoda kod Trgovačkog suda u Splitu, koja je uslijedila 13.3.1996. godine. Na konstituirajućoj sjednici stručnog vijeća održanoj 12. svibnja 1995.g. donijeta je odluka o imenovanju tužitelja za člana upravnog vijeća iz reda radnika tuženika, i to privremeno do upisa Zavoda u sudski registar. Na sjednici održanoj 5. srpnja 1996.g., dakle nakon registracije, ravnatelj je imenovao stručno vijeće tuženika, a na toj sjednici donijeta je odluka da se za člana upravnog vijeća imenuje S.L., dipl.ing., a konstatirano je da je prestao mandat tužitelju kao članu upravnog vijeća. Tužitelj smatra da je sadržaj odluke od 12.5.1995.g. neistinit, odnosno da u spornom razdoblju nije niti egzistirala takva odluka, te je tijekom postupka osporio i potpis ovlaštene osobe na istoj i predložio da sud od tuženika zatraži izvornik zapisnika od 12.5.1995., na kojem se odluka temelji, te provjeri potpis dr. L.K., što je sud odbio. Navedeni je zapisnik sadržajno u skladu s odlukom tuženika od istog datuma, te s drugim dokazima u spisu, te je sud, i po mišljenju ovog suda, bio ovlašten odbiti provođenje dokaza radi utvrđenja istinitosti isprave ukoliko iz svih drugih dokaza, osim iskaza tužitelja, proizlazi da su navedenog datuma doista sačinjeni zapisnik i odluka upravo onog sadržaja kojeg tužitelj osporava.

S obzirom na navedena činjenična utvrđenja, sud je našao odluku tuženika, kojom se utvrđuje da je prestao mandat tužitelju kao članu upravnog vijeća tuženika, zakonitom i donesenom u granicama ovlaštenja tuženika da sam odluči tko će najbolje zastupati njegove interese u upravnom vijeću. Tužitelj u reviziji osporava ispravnost zaključka sudova, smatrajući da je do istog došlo uslijed pogrešne ocjene dokaza, te da iz odluke br. 01-2/9-95 od 12. svibnja ne proizlazi da bi bio imenovan u upravno vijeće tuženika na vremenski ograničeno razdoblje, odnosno da u spornom razdoblju takva odluka nije niti postojala. Za svoju odluku, međutim, sudovi su dali valjane razloge, te su, ocjenjujući rezultate cjelokupnog postupka, a posebno isprave koje su stranke priložile u spis, u skladu s ovlaštenjem koje im daje odredba čl. 8. ZPP, uzeli dokazanom činjenicu da je tužitelj u upravno vijeće tuženika imenovan na određeno vrijeme, do registracije tuženika kod Trgovačkog suda u Splitu.

Stoga nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Na utvrđeno činjenično stanje sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, kad su odluku tuženika ocijenili zakonitom jer je donesena u okviru zakonskih ovlaštenja direktora tuženika, te odbili tužitelja s tužbenim zahtjevom.

Kako dakle nisu ostvareni razlozi za reviziju na koje se tužitelj poziva, kao niti oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, odlučeno je, temeljem odredbe čl. 393. ZPP, kao u izreci.

U Zagrebu, 8. ožujka 2001.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.