Legislator Case Law & Legislation
Rev-728/2005-2 AI generated

Rev-728/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Rev-728/2005-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz P., kojeg zastupa zajednički odvjetnički ured D. R. i M. B. iz P., protiv tuženika J. F. iz Š., kojega zastupa punomoćnik Ž. D. odvjetnik iz P., radi raskida ugovora i utvrđenja, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 28. veljače 2005. godine br. Gž-65/05, kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 8. studenog 2004. godine, br. P-990/03, u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2006. godine,

Legislator headnote

AI generated

Rev-728/2005-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika prvostupanjski sud je dostavio, temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), na odgovor tužitelju-protutuženiku.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 728/05-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, dr. sc. Ivana Kaladića, Gordane Matasić- Špoljarić i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. Č. iz P., kojeg zastupa zajednički odvjetnički ured D. R. i M. B. iz P., protiv tuženika J. F. iz Š., kojega zastupa punomoćnik Ž. D. odvjetnik iz P., radi raskida ugovora i utvrđenja, rješavajući reviziju izjavljenu od tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 28. veljače 2005. godine br. Gž-65/05, kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 8. studenog 2004. godine, br. P-990/03, u sjednici održanoj dana 24. siječnja 2006. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Djelomičnom presudom Općinskog suda u Požegi od 8. studenog 2004. br. P-990/03 suđeno je:

"Raskida se ugovor o ortakluku koji su zaključili tužitelj I. Č. iz P., i tuženik J. F. iz Š.

18. studenoga 1998. godine i anex istom ugovoru od 31. prosinca 2002. godine.

Tuženik J. F. iz Š. odbija se u cijelosti sa svojim protutužbenim zahtjevom koji glasi:

'Utvrđuje se da je ništavan ugovor zaključen između stranaka 18. listopada 1998. godine te anex tome ugovoru od 31. prosinca 2002. godine te se nalaže tužitelju I. Č. da tuženiku J. F. naknadi troškove ovoga postupka, a sve u roku od 15 dana.'

O preostalom zahtjevu tužbe kao i o zahtjevu za troškove odlučit će se naknadno." Presudom Županijskog suda u Požegi od 28. veljače 2005. godine br. Gž-65/05 odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i navedena djelomična presuda potvrđena.

Protiv ove pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati, pobijane presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da pobijanu presudu preinači tako da prihvati tužbeni zahtjev iz protutužbe.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika prvostupanjski sud je dostavio, temeljem čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 – dalje: ZPP), na odgovor tužitelju-protutuženiku.

Tužitelj-protutuženik nije odgovorio na izjavljenu reviziju.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pravilnost i zakonitost pobijane presude u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392. a. ZPP-a) ovaj je sud ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijeniti osnovanim tužbeni zahtjev na raskid ugovora o ortakluku i anexa tom ugovoru, a neosnovanim tužbeni zahtjev na utvrđenje ništavim ugovora i anexa ugovora pobliže navedenih u izreci prvostupanjske presude.

Prvostupanjski sud utvrdio je, a drugostupanjski sud ocijenio je pravilnima utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da je između stranaka sklopljen 8. studenoga 1998. godine ugovor kojim stranke ugovaraju međusobna prava i obveze glede zajedničkog ulaganja u opremanje pekare u poslovnom prostoru vl. I. Č., zajedničkog osnivanja i vođenja pekarskog obrta, te podjele obaveza i dobiti ostvarene zajedničkim poslom (toč. 1.),

- da je navedenim ugovorom ugovorena obveza tužitelja I. Č. da osigura tehnologiju i unutrašnju organizaciju rada, recepture i asortiman s time da je sukladno toč. 9. ugovora ugovorena otplata kredita preuzetog za nabavu opreme iz dobiti iz zajedničkog posla (toč. 9.),

- da su u toč. 10. ugovora stranke ugovorile da su sva oprema i inventar, osnovna sredstva, zalihe i drugo koje su nabavljene iz navedenog kredita suvlasništvo stranaka svake u ½ dijela,

- da su anexom ugovora o 31. prosinca 2002. godine stranke utvrdile što je do tada postignuto, na koji je način i iz kojih sredstava je pribavljena imovina te određeno navedeno daljnje zajedničko poslovanje i dijeljenje zajedničke dobiti,

- da iz iskaza samog tuženika proizlazi da su se stranke u početku dogovarale o poslu, ali kasnije više ne, da po ocjeni tuženika stranke nisu mogle suglasno odlučivati o svakodnevnoj raspodjeli i podjeli dobiti u skladu s ugovorom jer da se nije moglo svakodnevno znati koliki je utrošak i slično,

- da tuženik nije dao tužitelju knjigovodstveni obračun za 2003. godinu te da od svibnja 2003. godine tuženik samostalno vodi pekarnicu,

- da tuženik nije isplatio tužitelju ništa na ime dobiti za 2003. godine a da je postojala dobit za 2000., 2001., 2002. i 2003. godinu,

- da je tuženik bio ovlašten podizati sredstva koja su bila na njegovu žiro-računu kod FINE,

- da je tuženiku presudom u predmetu Općinskog suda u Požegi br. P-564/03 od 28. siječnja 2004. godine naloženo isplatiti tužitelju iznos od 262.176,00 kn s osnove stečene dobiti (dohotka) za razdoblje od 2000. do 2002. godine, a sve temeljem ugovora od 18. studenoga 1998. godine te anexa toga ugovora od 31. prosinca 2002. godine,

- da je anexom ugovora utvrđeno što je od ugovorenih obveza do sklapanja anexa ispunjeno, na koji način i iz kojih sredstava je pribavljena imovina, određen način poslovanja ubuduće i dijeljenje zajedničke dobiti.

Na tako utvrđeno činjenično stanje su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kada su ocijenili osnovanim tužbeni zahtjev na raskid ugovora od 18. studenog 2002. godine i anexa toga ugovora od 31. prosinca 2002. godine.

Prije svega valja navesti da revident navodima revizije nastoji dovesti u sumnju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova glede načina stjecanja sredstava (imovine) u ortakluku a to je protivno čl. 385. ZPP-a koji propisuje razloge zbog kojih se revizija može izjaviti s time da navedenom odredbom nije propisano da bi se revizija mogla izjaviti zbog pogrešnog i nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.

U činjeničnoj situaciji kada je tuženik kao ugovorna stranka iz ugovora o ortakluku isključio tužitelja kao drugu ugovornu stranku od mogućnosti da zajedno s tuženikom donosi odluke iz čl. 3. toč. 1. anexa ugovora već je od svibnja 2003. godine tuženik nastavio samostalno voditi pekarnicu, osnovano tužitelj traži raskid ugovora jer su stranke ugovorile raskid ugovora za slučaju neispunjenja ugovora od strane druge ugovorne stranke.

Revident neosnovano smatra sklopljene pravne poslove (ugovor od 18. studenoga 1998. godine i anexa ugovora od 31. prosinca 2002. godine) ništavim pravnim poslovima. Člankom 103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje ZOO) propisano je da je ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva ništav, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu sankciju ili ako zakon o određenom slučaju ne propisuje što drugo. Ovaj sud je suglasan ocjenom nižestupanjskih sudova da su navedeni ugovori valjani pravni poslovi jer nisu protivni ni prisilnim propisima, ni moralu društva, a ni Ustavu Republike Hrvatske.

Revident neosnovano upućuje na protivnost ugovora odredbi čl. 647. do 647. ž. Zakona o obveznim odnosima jer u navedenim odredbama nije propisano da bi ugovori koji bi po svom sadržaju bili protivni navedenim odredbama bili ništavi pravni poslovi s time da u ovom slučaju u ovoj pravnoj stvari nije dokazano da bi ugovor i anex bili protivni čl. 647. do 647. ž. ZOO.

Zbog navedenih je razloga revizija tuženika-protutužitelja na temelju čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 24. siječnja 2006. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.