I Kž-559/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 559/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Drakulić Milene kao predsjednika vijeća, te mr. Horvatinović Ružice, mr. Frančula Rudolfa, Kocijančić Erike i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Lipnjak-Bosanac Zlate kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. O.J. zbog krivičnog djela iz čl. 35. st. 1. KZRH u svezi s čl. 19. st. 1. OKZRH (sada čl. 34. st. 1. KZRH u svezi s čl. 17. st. 1. OKZRH), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Požegi od 26. lipnja 1992. godine K-1/92, u sjednici održanoj 14. listopada 1993., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske L.I.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se presuda suda prvog stupnja i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom Okružnog suda u Požegi kao suda prvog stupnja oglašen je opt. O.J. krivim da je u vrijeme i na način opisan u izreci te presude učinio privilegirano krivično djelo teške tjelesne povrede iz čl. 41. st. 4. u svezi sa čl. 41. st. 2. KZRH (sada čl. 40. st. 4.) za koje mu je djelo izrečena uvjetna osuda uz utvrđenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i rok kušnje od dvije godine.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o izrečenoj krivičnoj sankciji, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U podnesenom odgovoru na žalbu državnog odvjetnika, optuženik je predložio da se ta žalba odbije kao neosnovana.

čl. 360. st. 2. ZKP predložio je da se uvaži Republički državni odvjetnik na temelju

žalba državnog odvjetnika.

Žalba je osnovana, a u povodu te žalbe ustanovljena je i postupovna povreda iz čl. 364. st. 1. toč. 11. ZKP.

Ispitujući presudu suda prvog stupnja na temelju čl. 366. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, ustanovio je da je izreka pobijane presude proturječna kako sama sebi, tako i razlozima presude.

Opis počinjenog krivičnog djela u izreci presude, naime, ne sadrži bitne elemente privilegiranog krivičnog djela teške tjelesne povrede počinjene na mah, što je u suprotnosti sa zakonskim

opisom

djela i razlozima presude u kojima sud obrazlaže svoje stajalište da je optuženik počinio krivično djelo teške tjelesne povrede na mah.

Opis djela u izreci presude suda prvog stupnja sadrži samo opis postupanja oštećenika kritičnog događaja tj. opis njegova napada na optuženika u toku kojega je optuženik izvadio iz džepa nož i ubo oštećenika u trbuh, a ne sadrži opis iz koga bi proizlazila obilježja krivičnog djela kvalificirane teške tjelesne povrede, učinjene na mah.

U pravu je i državni odvjetnik kada pobija činjenično stanje glede umišljaja optuženika. Teško je, naime, prihvatiti da je optuženik postupao s direktnim umišljajem u odnosu na tešku i po životu opasnu tjelesnu povredu iz čl. 40. st. 2. KZRH, jer to nije životno. Ako netko snažno ubada nožem drugoga u trbuh gdje se nalaze vitalni organi, teško je zaključivati o njegovu umišljaju samo na nastupanje teške i po život opasne povrede što istovremeno ne bi uključivalo u takovoj situaciji i pristanak na smrt povrijeđenoga.

U ponovljenom postupku sud će prvenstveno otkloniti bitnu povredu na koju je ukazano, a zatim će ponovno ocijeniti radi li se o privilegiranom krivičnom djelu ubojstva na mah ili teške tjelesne i po život opasne povrede na mah, ili se radi o prekoračenju granica nužne obrane, kao i je li optuženik granice nužne obrane prekoračio zbog jake razdraženosti ili prepasti izazvane napadom.

Nisu, naime, za sada prihvatljivi ni razlozi suda prvoga stupnja da u konkretnom slučaju nije bilo elemenata za ocjenu da je optuženik djelo počinio u prekoračenju granica nužne obrane odnosno, da se optuženik nije mogao pozvati na institut nužne obrane.

đaja, još uvijek uzrujan zbog

Utvrđeno je, naime, da je upravo oštećenik kritičnog doga

postupka optuženika prema njegovoj maloljetnoj kćerki dan ranije, najprije zaustavio optuženika koji se vozio biciklom, zatražio od njega da siđe s bicikla, a zatim ga udario šakom u bradu i nakon toga nastavio tući rukama i nogama tako da se optuženik povlačio prema zidu i kad je na taj način doveden do zida, prema njegovoj obrani, izvadio je iz džepa nož i ubo oštećenika. Da je oštećenik dogurao optuženika udarajući ga sve do zida potvrđuje u svom iskazu i oštećenik. Jedino tvrdi da nije pritiskao optuženika o zid, što i nije sporno. Dakle, postojanje napada oštećenika na optuženika, očito je, to pogotovo, što je oštećenik i mlađi i jači od optuženika, a drugo je pitanje je li mjera obrane optuženika bila neophodna za odbijanje oštećenikova napada ili je li on prekoračio granice nužne obrane. Stajalište suda prvog stupnja da je napad oštećenika na optuženika bio takav da uopće nije bila potrebna obrana od takva napada u suprotnosti je opet sa stajalištem suda prvog stupnja da je optuženik upravo napadom oštećenika doveden u stanje jake razdraženosti.

I Kž 559/92

Iz svih iznesenih razloga trebalo je na temelju čl. 375. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 14. listopada 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Drakulić Milena v.r.

Suglasnost

ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

U

zamjeni voditelja daktilobiroa:

(Štefica Klepac)