Legislator Case Law & Legislation
Psz-77/1993-3 AI generated

Court dismisses appeal against military offense conviction for failure to report address change during mobilization period.

Case Number Psz-77/1993-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's request for judicial protection against a criminal penalty imposed by the Public Council for Offenses. The defendant argued he was on a one-year specialization abroad when mobilized and claimed the prosecutor lacked legitimacy, but the court found his failure to report his address change was intentional or negligent. Consequently, the court ruled that no procedural violations occurred and the penalty was legally justified under the Defense Law.

Legislator headnote

AI generated

čl. 188. st. 1. toč. 1. Zakona o obrani; čl. 135. Zakona o prekršajima: The court may dismiss a request for judicial protection when the defendant failed to report a change of residence or stay, constituting a punishable offense under the Defense Law, and no procedural violations affected the legality of the penalty decision.

Keywords

AI generated
failure to report address military offense conviction judicial protection request Defense Law violation procedural legality review

Cited Legislation

AI generated
čl. 188. st. 1. toč. 1. Zakona o obrani
J-62/93, radi prekršaja iz čl. 188. st. 1. toč. 1. Zakona o obrani, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 10.
čl. 124. st. 3. Zakona o prekršajima
Ni prigovor kažnjenoga legitimaciji podnosioca žalbe nije osnovan, budući da je isti podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka (čl. 124. st. 3. Zakona o prekršajima).
čl. 31. Zakona o prekršajima
čl. 135. Zakona o prekršajima
Iz navedenih razloga sud smatra da ne postoji ni jedan od razloga iz čl. 135. Zakona o prekršajima za pobijanje rješenja Republičkog vijeća za prekršaje, te je zahtjev za sudsku zaštitu kažnjenoga neosnovan.
čl. 136. Zakona o prekršajima
čl. 137. Zakona o prekršajima
čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima
Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Psz 77/1993-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Jakoba Miletića kao predsjednika vijeća, Gordane Gasparini i Vladimira Drakulića kao članova vijeća, te višeg stručnog suradnika Branke Papeš kao zapisničara, u postupku o zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjenoga K.B. iz M., zast. po M.Z., odvjetniku iz S., protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje od 1.II. 1993. br. J-62/93, radi prekršaja iz čl. 188. st. 1. toč. 1. Zakona o obrani, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj dana 10. rujna 1993.,

p r e s u d i o j e :

Zahtjev se odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem uvažena je žalba Ureda za obranu Općine Makarska, preinačeno rješenje Suca za prekršaje Općine Makarska od 22.I. 1993. br. I-1516/92, te je kažnjenome izrečena kazna zatvora u trajanju od 12 dana, a zbog počinjenog prekršaja iz čl. 188. st. 1. toč. 1. Zakona o obrani, pobliže opisanog u izreci prvostepenog rješenja.

U zahtjevu za sudsku zaštitu kažnjeni tvrdi da je u provedenom postupku nezakonito oglašen krivim, jer se u vrijeme kada mu je upućen mobilizacijski poziv nalazio na jednogodišnjoj specijalizaciji. Prigovara nadalje legitimaciji podnosioca žalbe, pa predlaže da Vrhovni sud Hrvatske njegov zahtjev za sudsku zaštitu uvaži.

Republičko vijeće za prekršaje dostavilo je spise predmeta bez odgovora na zahtjev. Zahtjev nije osnovan.

Kako je kažnjeni saslušan kod suca za prekršaje izričito iskazao da svoju promjenu prebivališta odnosno boravišta u M. u cilju školovanja u inozemstvu nije prijavio nadležnom organu, jer je to, kako sam navodi, smetnuo s uma, zakonito je po mišljenju ovoga suda postupio sudac za prekršaje kada je ovo djelo kažnjenoga pravno okvalificirao kao prekršaj iz čl. 188. st. 1. toč. 1. Zakona o obrani, te kažnjenome izrekao kaznu.

Kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja navodi i prigovori kažnjenoga kojim poriče učin prekršaja nisu osnovani, budući da protivno proizlazi iz njegovog određenog iskaza datog kod suca za prekršaje.

Ni prigovor kažnjenoga legitimaciji podnosioca žalbe nije osnovan, budući da je isti podnio zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka (čl. 124. st. 3. Zakona o prekršajima).

Pregledom spisa prekršajnog postupka ovaj sud je utvrdio nadalje da u provedenom postupku nije učinjena ni takva povreda pravila postupka koja je utjecala ili mogla utjecati na zakonito donošenje rješenja.

Izrečena kazna odmjerena je u granicama zakona, a Republičko vijeće za prekršaje je, uvažavajući sve odlučne činjenice pravilno uvaženjem žalbe Ureda za obranu Općine Makarska izreklo kaznu zatvora, uz pravilnu ocjenu da za izricanje novčane kazne u konkretnom slučaju ne postoje uvjeti iz čl. 31. Zakona o prekršajima.

Iz navedenih razloga sud smatra da ne postoji ni jedan od razloga iz čl. 135. Zakona o prekršajima za pobijanje rješenja Republičkog vijeća za prekršaje, te je zahtjev za sudsku zaštitu kažnjenoga neosnovan. Trebalo je stoga temeljem čl. 136. i 137. Zakona o prekršajima u vezi sa čl. 42. st. 2. Zakona o upravnim sporovima koji je preuzet na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 53/91) kao zakon Republike Hrvatske, presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 10. rujna 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Branka Papeš v.r.

Jakob Miletić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude žalba nije dopuštena.

Presuda se dostavlja:

1. Z.M., odvjetnik, S., … ,

2. Republičko vijeće za prekršaje Republike Hrvatske, Zagreb, sa spisom (2x).