Rev-2727/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-2727/1993-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Stanka Hautza, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Osnovne škole "Braće Ribar" 2 iz Z., H. …, zastupane po direktoru škole S.Z. iz Z., protiv tuženog Š.Ž. iz Z., radi iseljenja, rješavajući reviziju tuženika, protiv pravomoćne presude Okružnog (sada Županijskog) suda u Zagrebu od 13. ožujka 1990. godine, br. Gž-1830/90., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 29. kolovoza 1989. godine, br. Ps-1024/87., u sjednici održanoj dana 23. prosinca 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu naloženo je tuženiku da iseli iz tužiteljičina stana koji se nalazi u prizemlju zgrade u Z., a koji se sastoji od jedne sobe, kuhinje, WC-a i špaize ukupne površine 32 m5, te ga slobodnog od osoba i stvari preda tužiteljici na korištenje.

Okružni sud u Zagrebu (sada Županijski), kao sud drugog stupnja odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavio je tuženik reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog za ukidanje nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije dala odgovor na reviziju, niti nadležni državni odvjetnik izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Nije sporno: a) da je djed tuženika P.M. bio domar u Osnovnoj školi "Braće Ribar" u Z., b) da je koristio stambeni prostor u prizemlju škole sve do svoje smrti 1986. godine, i c) da je tuženik stanovao izvjesno vrijeme s djedom, te nastavio s korištenjem stana i nakon smrti djeda.

Tuženik smatra da mu pripada pravo na korištenje stana, jer da je živio s djedom u porodičnom domaćinstvu i da mu stoga s obzirom na odredbe tada važećeg Zakona o stambenim odnosima (dalje ZSO) pripada stanarsko pravo.

Sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju spornog stana jer nalaze da sad pok. djed stranaka nije stekao stanarsko pravo na spornom stanu budući je u pitanju bio stan za službene potrebe iz čl. 8. st. 1. toč. 3. ZSO, a kraj takvog stanja stvari da nije tuženik nije mogao steći svojstvo člana porodičnog domaćinstva iz čl. 12. ZSO, pa da bi mu pripadalo stanarsko pravo.

Pitanje sticanja stanarskog prava po tuženiku uostalom raspravljeno je u upravnom postupku i upravnom sporu u kojem je tuženikov zahtjev pravomoćno odbijen.

Tuženik, dakle, koristi stan bez valjanog pravnog osnova, pa su sudovi zakonito presudili spor kad su tužbeni zahtjev za iseljenje i predaju spornog stambenog prostora prihvatili.

Razlaganja tuženika o njegovom pravu na korištenje stana ili davanje drugog stana ne mogu se prihvatiti kraj odlučne činjenice da njegov djed nije nikad bio nosilac stanarskog prava u pogledu spornog stambenog prostora, pa stoga on kao eventualni član djedovog porodičnog domaćinstva nije mogao po čl. 12. ZSO steći ona prava koja u ovom postupku svojata.

Sa izloženih razloga, a jer se nisu ostvarili istaknuti revizijski razlozi bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine", br. 53/91.).

U Zagrebu, 23. prosinca 1997.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.