Rev-605/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 605/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miroslave Vekić kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Jakoba Miletića, Stanka Hautza i Ilije Čuljata kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A.N. iz V., zastupanog po punomoćniku Ž.R., odvjetniku iz S.B., protiv tuženika A.J. iz J. ..., F.J. iz J. ..., I.J. iz J. ... i P.J. iz J. ..., te u pravnoj stvari tužitelja I.J.1 iz J. ..., protiv A.N., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Sl. Požegi od 29.

X. 1991. godine br. Gž-1154/91-2, kojom je djelomično potvrdjena presuda Općinskog suda u Sl. Brodu od 2. travnja 1991. godine br. P-1493/88-33, u sjednici održanoj 9. veljače 1994. godine,

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvog stupnja tuženici su obvezani, među ostalim, da naknade štetu tužitelju za pretrpljene fizičke boli iznosom od 25.000 HRD, te za pretrpljeni strah iznosom od 16.000 HRD. Obveza tuženika je solidarna.

Presudom suda drugog stupnja u tom dijelu potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja tuženici su izjavili reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer smatraju da nema zakonskog osnova za visinu naknade pretrpljenim fizičkim bolima i za strah koji da nije niti mogao postojati kod tuženika.

Revizija (pravovremena, potpuna i dopuštena) dostavljena je tužitelju i nadležnom državnom odvjetništvu, ali na reviziju nije odgovoreno niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Između stranaka došlo je do fizičkog sukoba nakon što je tužitelj prethodno napao fizički J.I.1. Sukob između tužitelja, a koji je nastao tako da su tada tuženici fizički napali tužitelja, ali u kasnijem vremenskom razdoblju, ukazuje na osnovanost u odgovornosti tuženika za nastalu štetu, a bez suodgovornosti tužitelja.

Tuženici su tužitelju nanijeli niz teških tjelesnih povreda tako da je zadobio prijelom kosti glave, tjemena sljepoočnice i dijelom bazalne kosti sa utisnućem koštanih ulomaka čelno i tjemeno, višestruki prijelom lijeve koljene kosti, a zbog svih tih povreda nastale su i zaostale trajne posljedice pa tako oduzetost desne strane tijela, poremetnje u govoru kroz povrede mozga i posttraumatska epilepsija.

Visina novčane naknade štete koju je sud utvrdio primjenom kriterija iz čl. 200. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91) određena je prema intenzitetu i trajanju bolova, kao i niza drugih smetnji koje je tužitelj trpio zbog zadobivenih povreda, pa se iznos od 25.000 HRD za pretrpljene fizičke boli zaista ne ukazuje neprimjerenim, a sve tim više što je trebalo uzeti u obzir i dugotrajnost postupka od vremena nastanka štete do donošenja prvostupanjske presude.

Neosnovano revidenti ukazuju i na pogrešnu primjenu određivanja visine novčane naknade za pretrpljeni strah, budući da je u postupku utvrđeno da je kod tužitelja postojao strah, a pogotovo način na koji su tuženici, nekolicina njih, napali na tužitelja, dakle kako u samom toku događanja fizičkog sukoba, tako i nakon zadobivenih povreda koji se manifestirao kao strah zbog ishoda liječenja.

Izneseni razlozi ukazuju na neosnovanost revizije tuženika, pa s obzirom da nije u postupku učinjena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (primjenjuje se kao zakon Republike Hrvatske - NN br. 53/91), na koju povredu, a jedinu, ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, revizija je odbijena temeljem odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 9. veljače 1994. godine

Predsjednik vijeća:

Miroslava Vekić v.r.