Us-7851/2011-4 · Visoki upravni sud Republike Hrvatske

Poslovni broj: Us-7851/11-4

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Štefan predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić članova vijeća, te više sudske savjetnice Jadranke Jelić zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice D. Š. iz D., koju zastupa M. R., odvjetnica u Z., protiv rješenja tuženog Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak, Katančićeva 5, Zagreb, klasa: UP/II-410-18/11-01/498, urbroj: 513-04/11-2 od 9. svibnja 2011., radi utvrđivanja dohotka za 2005. godinu, u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 18. veljače 2015.

p r e s u d i o j e

Tužba se odbija.

Obrazloženje

Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave D., klasa: UP/I-410-23/2006-02/11376, urbroj: 513-07-19-01/2010-03 od 26. studenog 2010., kojim je tužiteljici za 2005. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 215.197,61 kn, inozemni dohodak u iznosu od 43.169,09 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 258.366,70 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 239.166,70 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 80.808,60 kn, ukupno plaćeni porez i prirez u iznosu od 62.399,14 kn i razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 18.409,46 kn, te je tužitelju za istu godinu utvrđena osnovica za obračun doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti u iznosu od 53.961,36 kn i iznos doprinosa za mirovinsko osiguranje u iznosu od 10.792,27 kn (točka I. izreke rješenja). Navedenim rješenjem zamjenjuje se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda D., Ispostave D., klasa: UP/I-410-23/2006-02/11376, urbroj: 513-07-19- 01/2006-02 od 25. svibnja 2006. (točka II. izreke rješenja), utvrđuje se da je tužiteljica izvršila uplatu iznosa od 1.033,89 kn na propisani uplatni račun poreza i prireza na dohodak temeljem prijave poreza na dohodak za 2005. godinu (točka III. izreke rješenja), te je točkama IV. i V. tužiteljici naložena uplata razlike poreza i prireza i doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti, dok je točkom VI. određeno da će se na nepravodobno uplaćeni iznos poreza i prireza te obveznih doprinosa platiti zakonska zatezna kamata, a točkom VII. određeno je da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je tuženo tijelo prihvatilo postupak, u kojem je prvostupanjsko porezno tijelo, refundaciju (nadoknadu), troškova putovanja, koje joj je doznačilo tijelo Vijeća Europe, za dolazak radi sudjelovanja na sjednicama Vijeća europskih gradova, uključilo u izvore prihoda, odnosno u inozemni dohodak i kvalificiralo kao drugi dohodak, u smislu odredbi članka 32. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak. Ističe da je kao saborska zastupnica i bivša gradonačelnica Grada D., članica Predsjedništva europskog udruženja povijesnih gradova i regija, potpredsjednica doma lokalnih vlasti Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti pri Vijeću Europe i predsjednica izaslanstva Republike Hrvatske u Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti pri Vijeću Europe.

Radi se o tijelima u kojima se članstvo i rad ne plaćaju, a članovima se plaćaju troškovi puta i smještaja za sudjelovanje na sjednicama. Tako joj je, s naslova naknade troškova u 2006. doznačeno, i to na račune supruga S. Š., jer tada još nije imala otvoren vlastiti devizni račun, 7.292,03 Eura, protuvrijednost 53.961,36 kn. Smatra da se u ovom slučaju radi upravo o naknadi troškova, a ne primicima koji spadaju u drugi dohodak. Naime, ako se kao izdaci priznaju samo uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja, a upravo tako stoji u zakonu, u predmetnom rješenju, doprinosi nisu uplaćeni nego su samo obračunati, a to nisu iste kategorije.

Ako bi se i radilo o dohotku kako tuženi tvrdi, uopće nije razvidno, zašto bi to bio drugi dohodak, a ne dohodak od nesamostalnog rada. Tuženo tijelo citira odredbe članka 32. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak u kojemu je propisano da se drugim dohotkom, prema stavku 1. i 2. istoga članka osobito smatraju primici po osnovi djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imaju ta tijela i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu.

Ta odredba ne odnosi se na njezin status, jer ona nije član nikakvog odbora poduzetničke pravne osobe niti tijela, niti je sudac porotnik, nego je članica tijela, koja prema svojem statusu spadaju upravo u predstavnička tijela državne ili lokalne vlasti, tj. koja su prema načinu rada i financiranju neprofitne organizacije. Pravo na bezporezne naknade troškova u takvim tijelima propisano je člankom 7. stavkom 5. Pravilnika o porezu na dohodak. Nadalje, tuženo tijelo netočno navodi da članak 10. točka 11. Zakona o porezu na dohodak uređuje isplatu troškova službenih putovanja koje tuzemne neprofitne organizacije isplaćuju fizičkim osobama.

Navedene odredbe ne preciziraju neprofitne organizacije, niti preciziraju da se radi samo u tuzemnim a ne i inozemnim, organizacijama, jer to ne bi imalo smisla. Trošak puta je trošak puta u zemlji i inozemstvu. Ističe da isplatitelj dohodak ne bi plaćao na račun druge osobe, u ovom slučaju njezinog supruga da se radi o dohotku, jer je i dohodak u Belgiji oporeziva kategorija, a budući da se radi o naknadi troškova nije bitno na koji račun su naknade plaćene. Tuženo tijelo je naknadu troškova putovanja na sjednice tijela Vijeća Europe u cijelosti proglasilo oporezivim, ne ostavljajući mogućnost prihvaćanja bilo kakvog troška u svezi putovanja.

Smatra da je tuženo tijelo nezakonito utvrdilo obvezu poreza na drugi dohodak iz inozemstva, na naknadu troškova koji ne mogu biti drugi dohodak, pa posljedično nema niti obveze za obračun i plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje temeljem generacijske solidarnosti. Ističe da je u prijavi poreza na dohodak za 2005. prijavila sve dohotke, a naknade putnih troškova nije, jer se ne radi o dohotku, a tuženi je naknade troškova prekvalificirao u dohodak, i to netočnom primjenom zakonskih normi. Ističe da se iz provedenih dokaza vidi da se radi o subjektivnom i na zakonu neutemeljenom tumačenju i primjeni odredbi Zakona o porezu na dohodak pa je predmetno rješenje doneseno na štetu tužiteljice, čime su povrijeđena njezina temeljna prava, prema odredbama Općeg poreznog zakona.

Predlaže da Sud tužbu uvaži i poništi osporeno rješenje. Tuženo tijelo u odgovoru na tužbu ostalo je kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja i predložilo Sudu da tužbu odbije.

Tužba nije osnovana.

Prema ocjeni Suda, kontrolirajući zakonitost osporenog akta analizom svih predmetnih podataka, tuženo tijelo je o žalbi tužiteljice odlučilo na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilno je primijenilo odgovarajuće odredbe materijalnog zakona, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ 177/04. i 73/08.) porezni obveznik je fizička osoba koja ostvaruje dohodak. Člankom 6. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je osnovica poreza na dohodak rezidenta ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti prema stavku 3. ovoga članka, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), a umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. ovoga Zakona. Odredbom članka 37. stavka 3. Zakona o porezu na dohodak propisano je da se godišnji porez na dohodak utvrđuje prema poreznoj osnovici iz članka 6. ovoga Zakona, a od utvrđenog godišnjeg poreza odbijaju se iznosi plaćenog predujma poreza po svim iskazanim dohocima prema članku 5. ovoga Zakona te utvrđuje razlika za uplatu ili povrat poreza. Prema odredbi članka 32. stavka 1. navedenog Zakona drugi dohodak je razlika između svakoga pojedinačnog primitka prema stavku 2., odnosno stavku 3. ovoga članka umanjen za propisane izdatke iz stavka 4. i 5. ovoga članka. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se drugi dohodak ostvaruje po osnovi primitaka koji se ne smatraju primicima određenim po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. ovoga Zakona; samostalne djelatnosti iz članka 18. ovoga Zakona; imovine i imovinskih prava iz članka 27. ovoga Zakona; kapitala iz članka 30. ovoga Zakona i osiguranja iz članka 31. ovoga Zakona. Stavkom 3. točkom 1. istog članka Zakona propisano je da se primicima prema stavku 1. i 2. ovoga članka osobito smatraju primici po osnovi djelatnosti članova skupština i nadzornih odbora trgovačkih društava, upravnih odbora, upravnih vijeća i drugih njima odgovarajućih tijela drugih pravnih osoba, članova povjerenstava i odbora koje imaju ta tijela i sudaca porotnika koji nemaju svojstvo djelatnika u sudu. Stavkom 4. istog članka Zakona propisano je da se izdacima koji se priznaju pri utvrđivanju drugog dohotka iz stavka 1. ovoga članka smatraju uplaćeni doprinosi za obvezna osiguranja iz primitaka, prema posebnim propisima.

Prema odredbi članka 44. stavka 16. Pravilnika o porezu na dohodak („Narodne novine“ 95/05., 96/06., 68/07., 146/08. i 9/09.) primici po osnovi službenih putovanja iz članka 13. stavka 2. točaka 1., 2., 5., 13. i 14. ovoga Pravilnika, ako se ne isplaćuju prema članku 10. točki 11. Zakona i članku 7. stavcima 5. i 6. ovoga Pravilnika ili nisu primici od kojih se utvrđuje dohodak od nesamostalnog rada u skladu s člankom 13. Zakona ili dohodak od samostalne djelatnosti iz članka 19. Zakona, smatraju se primicima od kojih se utvrđuje drugi dohodak.

Odredbama članka 13. stavka 2. točke 1., 2., 5., 13. i 14. Pravilnika o porezu na dohodak propisuju se neoporezivi primici što ih radnicima isplaćuju poslodavci za naknade troškova prijevoza na službenom putu, troškova noćenja, korištenja privatnog automobila, dnevnice u zemlji i inozemstvu, dok odredbe članka 10. točke 11. Zakona o porezu na dohodak i odredbe članka 7. stavka 5. i 6. Pravilnika o porezu na dohodak uređuju neoporezivu isplatu troškova službenih putovanja koje tuzemne neprofitne organizacije isplaćuju fizičkim osobama.

Nadalje, odredbom članka 4. točke 6. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja („Narodne novine“ 147/02. i 177/04.), koji je bio na snazi do 31. prosinca 2008. godine, propisano je da je osiguranik s osnove drugog dohotka obveznik doprinosa prema članku 9. stavku 1. ovoga Zakona, te obveznik obračunavanja i plaćanja doprinosa u slučaju drugog dohotka naplaćenog neposredno iz inozemstva ili od druge fizičke osobe koja ne obavlja samostalnu djelatnost, a odredba članka 9. stavka 1. istog Zakona propisuje da je osnovica za obračun doprinosa iz osnovice, obvezniku doprinosa iz članka 4. točke 6. ovoga Zakona drugi dohodak.

Odredbom članka 35. stavka 1. Zakona o doprinosima za obvezna osiguranja propisano je da se prema osnovici iz članka 9. stavka 1. ovoga Zakona obračunava doprinos iz osnovice po stopi od 20% za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela godišnju poreznu prijavu poreza na dohodak za 2005. godine u kojoj je iskazala dohodak od nesamostalnog rada, te je porezno tijelo prihvatilo prijavljeni dohodak i privremenim poreznim rješenjem od 25. svibnja 2006. godine, utvrdilo tužiteljici dohodak za 2005. godinu. Međutim, prvostupanjsko tijelo je na temelju podataka koje je prikupilo u razdoblju od 7. kolovoza 2009. do 27. kolovoza 2010. godine provelo u smislu odredbe članka 63. Zakona o porezu na dohodak postupak za prikupljanje podataka u svrhu utvrđivanja dohotka i razreza poreza, te je prvostupanjsko tijelo izvršilo usporedbu podataka iskazanih od strane tužiteljice s podacima koje je posjedovalo i podacima koje je pribavilo od drugih državnih tijela i pravnih osoba, o čemu je 13. rujna 2010. godine sastavilo zapisnik. Iz zapisnika prvostupanjskog tijela proizlazi da je na temelju pribavljenih podataka utvrđeno da je tužiteljica u 2005. godini izravno iz inozemstva, na devizne račune svog supruga S. Š., ostvarila primitke u iznosu od 7.292,03 Eura (53.961,36 kn), koji se odnose na naknade putnih troškova za njezin rad u inozemstvu gdje je tužiteljica članica Predsjedništva europskog udruženja povijesnih gradova i regija, potpredsjednica doma lokalnih vlasti Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti pri Vijeću Europe i predsjednica izaslanstva Republike Hrvatske u Kongresu lokalnih i regionalnih vlasti pri Vijeću Europe, te je utvrđeno da tužiteljica navedene primitke nije iskazala u podnesenoj prijavi poreza na dohodak za 2005. godinu iako se radi o drugom dohotku. Osim toga provedenim nadzorom je utvrđeno da tužiteljica na ostvareni drugi dohodak iz inozemstva nije obračunala ni pripadajući doprinos za mirovinsko osiguranje iako je to bila obvezna učiniti.

Dakle, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica u 2005. godini na devizni račun svoga supruga primila dohodak iz inozemstva o kojem Porezna uprava nije imala saznanja prije pokretanja konkretnog postupka, pa je privremeno porezno rješenje za 2005. godinu izdano tužiteljici na temelju netočnih podataka iznesenih u prijavi poreza na dohodak. Stoga je pravilno ocijenilo prvostupanjsko i tuženo tijelo da se radi o novim činjenicama i dokazima u smislu odredbe članka 249. točaka 1. i 4. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 53/91. i 103/96.), pa je u obnovi postupka doneseno novo prvostupanjsko rješenje kojim je tužiteljici utvrđena obveza poreza na dohodak.

Tužiteljica je ostvarila u konkretnom slučaju drugi dohodak izravno iz inozemstva te je i prema ocjeni Suda isti trebala iskazati u poreznoj prijavi, a sukladno odredbi članka 39. stavka 2. Zakona o porezu na dohodak, što tužiteljica nije učinila. Naime, naknada koju je tužiteljica primila se sukladno članku 44. stavku 16. Pravilnika o porezu na dohodak, smatra drugim dohotkom te nije izuzeta od oporezivanja, a kao porezno priznati izdaci priznaju se samo izdaci za doprinose za obvezna osiguranja sukladno članku 32. stavku 4. Zakona o porezu na dohodak bez obzira na stvarne izdatke koje je imala tužiteljica.

Sud nalazi da je tužiteljici s obzirom na utvrđeno činjenično stanje u postupku, a na temelju činjenica utvrđenih nadzorom u obnovljenom postupku utvrđivanja poreza na dohodak za 2005. godinu pravilno utvrđen dohodak od nesamostalnog rada i inozemni dohodak u ukupnom iznosu od 258.366,77 kn, te godišnja porezna osnovica u iznosu od 239.166,70 kn, kao i obveza poreza i prireza u iznosu od 80.808,60 kn, ukupno plaćeni predujmovi poreza i prireza u iznosu od 62.399,14 kn te razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 18.409,46 kn, a pravilno je utvrđen i doprinos za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti za istu godinu u iznosu od 10.792,27 kn na utvrđeni drugi dohodak. Imajući u vidu da navodi tužiteljice iz tužbe nemaju utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari, jer u njima nije istaknut niti jedan pravno relevantan razlog zbog kojega bi se dokazi u postupku ukazivali manjkavim, te time dovela u pitanje njihova vjerodostojnost, kao i pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u prvostupanjskom postupku, Sud nalazi da osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice.

Prema ocjeni Suda ne može se prihvatiti prigovor tužiteljice da nije bila dužna u prijavi poreza na dohodak za 2005. godinu prijaviti troškove putovanja kao dohodak, te da je tuženo tijelo naknade troškova prekvalificiralo u dohodak netočnom primjenom zakonskih normi, jer iz citiranih odredaba Zakona o porezu na dohodak i Pravilnika o porezu na dohodak jasno proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o drugom dohotku koji je tužiteljica trebala iskazati u svojoj poreznoj prijavi za 2005. godinu, kako to pravilno smatraju i porezna tijela. Nadalje, potrebno je navesti da je osporeno i prvostupanjsko rješenje, valjano obrazloženo, sukladno odredbi članka 245. stavka 2. i 209. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, te sukladno odredbi članka 168. stavka 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ 127/09., 86/01. i 150/02.). Posebno se napominje da je prvostupanjsko tijelo razmotrilo prigovor tužiteljice na zapisnik o provedenom nadzoru, te je razloge neusvajanja prigovora tužiteljice iscrpno i detaljno navelo u obrazloženju svog rješenja. Također je u obrazloženju prvostupanjskog i osporenog rješenja navedeno činjenično stanje, te pravni propisi, a isto tako dani su razlozi koji su bili odlučni za utvrđivanje poreza i doprinosa s pripadajućim kamatama u ovom slučaju što Sud prihvaća, te nalazi da su tužiteljici porezne obveze pravilno utvrđene.

S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 42. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 53/91., 9/92. i 77/92.) u vezi s člankom 90. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 20/10., 143/12. i 152/14.) tužbu kao neosnovanu odbiti.

U Zagrebu 18. veljače 2015.

Zapisničarka

Predsjednica vijeća

Jadranka Jelić, v.r.

Sanja Štefan, v.r.