Rev-588/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-588/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Ilije Čuljata, Jakoba Miletića, Vjere Delić i Katarine Buljan, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice V. Č. iz S., koju zastupa punomoćnik A. M., odvjetnik iz S., protiv tuženice Osnovne škole "Mertojak" iz Splita, Doverska bb, radi isplate, rješavajući reviziju tužiteljice protiv presude i rješenja Županijskog suda u Splitu od 31. listopada 1997. godine, br. Gž-1786/97., kojom je djelomično potvrđena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu od 16. lipnja 1997. godine, br. IV P-1458/96., u sjednici održanoj dana 13. svibnja 1998. godine,

presudio je i riješio je:

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.320,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom, a ukinuta je i tužba je odbačena u dijelu koji se odnosi na utvrđenje da je tužiteljica navršila 20 godina radnog staža i stekla pravo na jubilarnu nagradu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude i rješenja reviziju je izjavila tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. i čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 187. st. 3. i čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju, niti se o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik.

Revizija nije osnovana.

Suprotno tvrdnji revidenta, pobijana presuda i rješenje nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati (niti navodi revizije ukazuju u čemu bi se ti nedostaci sastojali), jer sadrži razloge o odlučnim činjenicama, razlozi nisu međusobno proturječni niti proturiječe izreci presude, tako da nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP.

Nije učinjena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP, jer je drugostupanjski sud u obrazloženju presude i rješenja ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja.

Neosnovana je i tvrdnja revidenta da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili, a to među strankama nije ni sporno, da je tužiteljica kao djelatnica tuženice navršila 20 godina radnog staža u 1994. godini i time stekla pravo na jubilarnu nagradu, da se tuženica isključivo financira iz sredstava državnog proračuna, te da u proračunu Grada S. za 1994. godinu nisu bila osigurana sredstava za isplatu jubilarnih nagrada djelatnicima čije su se plaće financirale iz proračuna.

Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. 55. Kolektivnog ugovora za javne djelatnosti i javna poduzeća ("Narodne novine", br. 66/92.), kao materijalno pravnog propisa koji uređuje određena prava iz radnog odnosa na temelju izričitog zakonskog ovlaštenja iz čl. 92. i 93. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92.).

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da ne postoji obveza tuženice za isplatu jubilarne nagrade, jer za to nisu bila osigurana sredstva u državnom proračunu. Naime, prema odredbi čl. 19. Zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske ("Narodne novine", br. 28/94.) korisnici državnog proračuna nisu mogli isplaćivati sredstva za ostala materijalna prava osim za naknadu troškova prehrane, troškova prijevoza na posao i s posla, otpremnine, dnevnice, terenskog dodatka i pomoći u slučaju smrti. Ova odredba, dakle, taksativno navodi materijalna prava za čiju isplatu su osigurana sredstva korisnicima državnog proračuna.

Sredstva za isplatu jubilarnih nagrada nisu bila osigurana ni u proračunu jedinice lokalne samouprave i uprave u smislu čl. 11. st. 6. Zakona o osnovnom školstvu ("Narodne novine", br. 59/90, 27/93.).

Prema tome, navedenom odredbom je onemogućena isplata jubilarnih nagrada, ali nije dirano u stečeno pravo tužiteljice na jubilarnu nagradu.

Drugostupanjski sud je pravilno odbacio tužbu za utvrđenje postojanja tužiteljičinog prava na jubilarnu nagradu.

Odredba čl. 187. st. 2. ZPP propisuje da se tužba za utvrđenje postojanja kakva prava ili pravnog odnosa može podići ako tužitelj ima pravni interes za to utvrđenje prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa. Kada je tužiteljica stekla mogućnost da pravnu zaštitu ostvari kondemnatornom tužbom, više ne postoji pravni interes za podizanje tužbe za utvrđenje.

Pogrešno se revident poziva na odredbu čl. 187. st. 3. ZPP, jer se ne radi o pravnom odnosu koji je u toku parnice postao sporan. U ovoj parnici nije sporno postojanje prava ili pravnog odnosa, nego ostvarenje postojećeg prava.

Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, niti je učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), o reviziji je odlučeno na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 13. svibnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.