I Kž-307/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 307/14-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog M. A., zbog kaznenog djela iz članka 120. stavak 1. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Šibeniku od 17. travnja 2014. broj Kv-137/12 (K-45/08), u sjednici održanoj dana 13. kolovoza 2014.

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđenika M. A. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijski sud u Šibeniku je odbio zahtjev osuđenika M. A. za obnovu kaznenog koji je dovršen presudom Županijskog suda u Šibeniku od 7. svibnja 2009, broj K-45/08 preinačenoj presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 25. studenog 2009., broj I Kž-663/09-6 kojom je M. A. zbog kaznenih djela ratnog zločina osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvanaest godina.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio osuđenik osobno i putem braniteljice J. S., odvjetnice iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i da se dopusti obnova kaznenog postupka protiv M. A., odnosno podredno, da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 495. u vezi s čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09 i 80/11, 91/12 i 143/12, 56/13 i 145/13 - dalje: ZKP/08) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Osuđenik u žalbi ustrajava u prigovoru da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer da je u donošenju pobijanog rješenja sudjelovao kao predsjednik vijeća sudac B. I. koji je u ovom predmetu obavljao istražne radnje pa da je stoga trebao na temelju čl. 36. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku (ispravno: čl. 32. st. 1. toč. 4. ZKP/08 trebao biti isključen od obavljanja sudske dužnosti. Međutim, navedeni postupovni prigovor nije

I Kž 307/14-4

osnovan iz razloga koji su navedeni u obrazloženju rješenja ovoga suda od 19. rujna 2012., broj I Kž-136/12-4 povodom identičnog prigovora koje je osuđenik isticao u žalbi protiv prethodnog rješenja prvostupanjskog suda od 12. siječnja 2012., broj Kv-174/11 (K-45/08). Stoga se osuđenik zbog nepotrebnog ponavljanja upućuje obrazloženje citiranog rješenja.

Daljnju postupovnu povredu osuđenik ističe u obrazloženju žalbe (str. 3., 4. odlomak) navodeći da sud prvog stupnja nije na valjan način obrazložio odluku koja je nezakonita jer nije ispitan svjedok J. G. To bi ukazivalo na postojanje bitne povrede postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer se sugerira da su razlozi obrazloženja potpuno nejasni. Međutim, sud prvog stupnja je iznio jasne i razumljive razloge zašto nije ispitan svjedok G. jer je utvrdio da se ne radi o novom dokazu koji bi prouzročio, bilo sam za sebe, bilo u svezi s ostalim dokazima, osuđenikovo oslobođenje. Iznijeta je brojna argumentacija suda prvog stupnja zbog čega sud ne smatra potrebnim ispitati navedenu osobu s obzirom na njene pisane tvrdnje iz ovjerene izjave od 11. srpnja 2007.

Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ukazuje žalba.

Osuđenik uvodno u žalbi ističe i prigovor povrede kaznenog zakona, ali ga ne obrazlaže pa je ovaj drugostupanjski sud u tom pravcu, na temelju čl. 494. st. 4. ZKP/08, ispitao pobijano rješenje te je utvrdio da sud prvog stupnja nije na osuđenikovu štetu povrijedio kazneni zakon.

Suprotno tvrdnjama žalitelja sud prvog stupnja je sve odlučne činjenice koje se odnose na pitanje osnovanosti zahtjeva za obnovu kaznenog postupka pravilno i potpuno utvrdio. Prije svega treba primijetiti da se suštinski cijeli zahtjev za obnovu ovog kaznenog postupka os. M. A. zapravo svodi na tvrdnji da je svjedok P. B. neistinito iskazivao u ovom kaznenom postupku neosnovano tereteći osuđenika da je kao zapovjednik oružane postrojbe naredio za vrijeme oružanog sukoba ubije civilna osoba čiji je identitet ostao nepoznat. Nastojeći argumentirati ovu tvrdnju o nevjerodostojnom iskazu ovog svjedoka osuđenik ponavlja svoje tvrdnje, koje je već iznosio u žalbi podnijete protiv prvostupanjske presude i koje je sud drugog stupnja ocijenio kao neosnovane, da je svjedok B. nedosljedno iskazivao jer se njegovi iskazi iznijeti tijekom trajanja ovog kaznenog postupka razlikuju u čak 56 detalja. Nadalje, u istom se kontekstu lažnog iskaza svjedoka B. u zahtjevu predlaže da se ispitaju kao svjedoci J. G. koji je zapravo navedeni oštećenik, M. N. koji je kao general- potpukovnik bio vojni zapovjednik cijelog vojnog područja gdje se odigrao sporni događaj i koji zna da osuđenik nije postupao na inkriminirani način, te da se izvrši uvid u satelitsku snimku navedenog područja iz koje je vidljivo da svjedok B. nije vjerodostojno opisao izgled lica mjesta niti se događaj mogao u prostoru odigrati na način kako je on to naveo u svom iskazu.

Međutim, ispravno je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju naveo da je osuđenik još u tijeku trajanja prvostupanjskog postupka i u žalbi isticao prijedlog da se ispita kao svjedok J. G. s obzirom na njegovu izjavu od 11. srpnja 2007. iz koje bi proizlazilo da je on ta osoba koja je navodno ubijena kao civil, a što je sud drugog stupnja imao u vidu ukazujući u obrazloženju (str. 6., 1. odlomak) da je taj dokaz bez utjecaja na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja.

I Kž 307/14-4

Prema tome, ne radi se o novom dokazu koji nije bio poznat tijekom donošenja pravomoćne presude, u smislu odredbe čl. 501. toč. 3. ZKP/08, a koji bi sam za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima bio prikladan da prouzroči oslobađajuću presudu ili osudu po blažem zakonu.

Isto se odnosi i na dokaz satelitske snimke lica mjesta jer je osuđenik tijekom postupka na istu okolnost opovrgavanja iskaza svjedoka B. predlagao sačinjenje skice lica mjesta i predočavanje svjedoku fotografije područja događaja, što je sud drugog stupnja također cijenio neosnovanim. Dakle, niti to zapravo nije novi dokaz koji bi bio prikladan da se za osuđenika donese povoljnija presuda.

Žalitelj se u pobijanju argumentacije suda prvog stupnja iz pobijanog rješenja pogrešno poziva na prethodnu rješidbu ovoga suda od 12. siječnja 2012., broj I Kž-136/12-4 dajući joj posve drugi značaj. Naime, prethodno rješenje suda prvog stupnja od 12. siječnja 2012., broj K-174/2011, kojim je također odbijen zahtjev osuđenika za obnovom kaznenog postupka, je bilo ukinuto iz postupovnih razloga jer sud prvog stupnja pogrešno odbio zahtjev za obnovu, a da nije u smislu odredbe čl. 506. st. 2. ZKP/08 proveo izvide, što je bio dužan s obzirom da nije odbacio zahtjev u smislu odredbe čl. 506. st. 1. ZKP/08. Dakle, bez obzira što se u postupku obnove, nakon što zahtjev nije odbačen, ušlo u fazu provođenja izvida, okolnost da dva od tri predložena dokaza iz zahtjeva nisu novi već su bili predlagani u tijeku vođenja kaznenog postupka, ukazuje da u odnosu na njih nisu ispunjeni uvjeti za obnovu iz čl. 501. st. 1. toč. 3. ZKP/08.

Što se pak tiče iskaza svjedoka M. N., radi se o novom dokazu, ali njegov iskaz doista, kako je to pravilno utvrdio sud prvog stupnja, uopće ne sadrži relevantne okolnosti koje se odnose na osuđenika. Dakle, ta okolnost što ovaj svjedok ne dovodi u vezu oštećenika i osuđenika, ali zato jer o ishodu događaja nema konkretnih saznanja, nije prikladna da prouzrokuje oslobođenje osuđenika ili osudu po blažem zakonu.

Iz svih naprijed navedenih razloga nisu osnovani navodi žalitelja da je trebalo provođenjem dodatnih aktivnosti ispitati svjedoka J. G., bez obzira na to što se trenutno ne zna gdje svjedok živi, da je s više kritičnosti trebalo cijeniti iskaz svjedoka N. i da je trebalo izvršiti uvid u satelitsku snimku „Google 2010“ jer se tim navodima ne dovode u sumnju ispravnost zaključaka suda prvog stupnja.

Iz naprijed navedenih razloga, kako žalba osuđenika nije osnovana, trebalo ju je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. odbiti kao neosnovanu.

U Zagrebu, 13. kolovoza 2014.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Dražen Tripalo, v.r.